Pisane potvrde o srednjovjekovnom porijeklu tvrđave na Vratniku nema. Takvih podataka nemaju ni mnoge druge srednjovjekovne tvrđave. Međutim, nema ni valjanih dokaza da su istu sagradile Osmanlije.
Jedno od kompleksnih pitanja u
vezi sa srednjovjekovnim periodom u Bosni je pitanje lociranja utvrđenja
Hodidjed ili drugačije rečeno, problem identifikacije sarajevske tvrđave. Mnogi
istraživači, odnosno historičari, bavili su se istraživanjem, prikupljanjem
podataka i na koncu pisali o tvrđavi Hodidjed. Gotovo svi autori, koji su se
bavili ovom tematikom, kao polaznu tačku u potrazi za ovim gradom uzimali su
selo Buloge nedaleko od Sarajeva.
Tvrđavu Hodidjed su smještali na
različite lokacije u pomenutom mjestu. Alija Bejtić najviše se zanimao za
identifikaciju tvrđave na sarajevskom Vratniku. Bejtić se zalagao za tezu da je
vratnički grad ustvari srednjovjekovna tvrđava Hodidjed. Da bi riješio
misteriju koja se krije povrh Sarajeva, Bejtić je radio obimno istraživanje te
posjetio sve lokalitete koje su drugi istraživači vezali za srednjovjekovni
grad Hodidjed. Na kraju, sam je zaključio da su postojala dva grada Hodidjed,
jedan srednjovjekovni na sarajevskom Vratniku, dok se drugi nalazio nedaleko od
Sarajeva, u selu po imenu Bulozi te je taj drugi Hodidjed poticao iz osmanskog
perioda. Srednjovjekovni grad Hodidjed pripadao je župi Vrhbosni. Njim su
vladali knezovi Pavlovići, vjerovatno gospodari čitave pomenute župe.
Na istočnoj strani sarajevske
kotline, na kamenom brežuljku, nalazila se tvrđava, koja svoje prve dane veže
za srednji vijek, a posade su ovdje obitavale sve do austrougarskog vremena. Za
austrougarske vladavine tvrđava poprima današnji izgled, a u narodu dobija ime
Bijela tabija. Pristup srednjovjekovnom gradu, kojem danas nema vidljivih
tragova, bio je sa sjeverne strane, od tzv. Višegradske kapije.
Postoje ček četiri opisa
vratničkoga grada, kao i tri crteža po kojima se može utvrditi sama arhitektura
utvrđenja.
(…)na visoku brdu nalazi se
stara, ne baš tako velika tvrđava, koja bi slabo branila varoš da udari
neprijatelj.
Ovo su riječi Splićanina Andrija
Grgičevića koje su zabilježene u izvješću za njemačkog cara iz proputovanja
kroz Bosnu 1626. godine. Isti autor u daljem tekstu izvješća detaljnije opisuje
vratničku tvrđavu.
(…) na četiri vrlo male kule i
1-2 topa srednje veličine, a u tvrđavi stanuje aga, koji je dizdar, i niko
više.
Pavle Rovinjanin 1640. godine
prolazi kroz Sarajevo te donosi kratak osvrt na tvrđavu:
Vidjeh na vrhu jednog brda nešto,
tvrđavice u četvrt, neznatnu, sasvim sličnu onoj u Dvarima iznad Vrulje.
Putujući za Istanbul, kao pratnja
mletačkoj delegaciji, Đovano Morosini prolazi kroz Sarajevo te ovom prilikom
bilježi nekoliko redaka o tvrđavi.
Istim smjerom, tj. kojim se pruža
predgrađe, varoš Sarajevo, diže se četvrtasta trvđavica koja ima četiri tornja
i brani varoš.
Nakon pomenuta tri zapisa o
Sarajevu, možemo zaključiti da se tvrđava izdizala visoko iznad varoši te je
ista bila četverougaone osnove sa četiri kule sa kojih se trebala braniti
varoš. Također, zaključujemo da je utvrđenje bilo malih dimenzija i da kao
takvo nije pružalo znatnu zaštitu podgrađu.
Četvrti opis i relativno
najpotpuniji nalazimo u bilješkama Evlije Čelebije iz 1660. godine. Evlija bilježi
sljedeće:
To je krasan i malen grad, sazdan
od kamena na jednom visokom brdu. Cjelokupna njena površina, mjereći okolo
naokolo, iznosi četiri stotine koraka. Na sjevernoj strani mali opkop, ali sa
južne strane i jugoistočne strane sve dolje do rijeke Miljacke provalija kao
pakao, duboka za dva minareta. S te strane tvrđava je jako ruinirana, ali joj
se otuda uopće ne može nauditit. Međutim, sa strane druma za Mokro i od
uzvišica što se nalaze s onu stranu Degirmenlije, ova tvrđava je u tako ruiniranom
stanju da nikako ne bi mogla odoljeti udarcima topa.
U svom Putopisu Evlija Čelebija
ne piše o graditelju sarajevske tvrđave, on zapaža da je u tvrđavi podignuta
džamija Mehmeda Fatiha, te ovom svojom zabilješkom navodi istraživače na
zaključak da tvrđavu nisu gradile Osmanlije, nego da su je osvojile, te da je u
njoj sultan dao izgraditi svoju džamiju.
Pisane potvrde o srednjovjekovnom
porijeklu tvrđave na Vratniku nema. Takvih podataka nemaju ni mnoge druge
srednjovjekovne tvrđave. Međutim, nema ni valjanih dokaza da su istu sagradile
Osmanlije. Mnoštvo činjenica daje nam za pravo da vratničku tvrđavu svrstamo u
srednjovjekovne tvrđave. Naime, po stilu gradnje ova tvrđava slična je
tvrđavama srednjovjekovne Evrope. Ovu tezu potvrđuje i Pavle Rovinjanin koji u
svojim zapisima nalazi sličnost vratničkog grada s tvrđavom u Dvorima iznad
Vrulje.
Također, u prvim zapisima o
Sarajevu, Zeno, opisujući grad u kojem je boravio četiri dana, ne spominje da
su ga podigle Osmanilije, dok za susjedni grad Hodidjed, istočno od Sarajeva,
prolazeći pokraj njega, ne zaboravlja napomenuti da su ga podigle Osmanlije.
Grad se nalazio na krajnjoj
uzvisini prema istoku, izravno nadnesen nad Miljacku. Tlocrtni oblik:
duguljast, duže strane idu paralelano dolini, a to znači da je jedna duža
strana okrenuta prema prilazu sa sjevera, što je i logično, jer duž bedema daje
mjesta za više branilaca u slučaju napad. Konstrukcija: fortifikacija sistema
sa četiri ugaone kule četvrtaste osnove i međusobno vezane debelim kamnim
bedemima.
Kule, koje su se izdizale nad
bedemima, imale su drveni šatorasti krov i bile su od šimle.
(Ova priča je dio serijala #StarigradoviBiH, o važnim kulturno-historijskih centrima iz Bosne i Hercegovine. Serijal predstavlja politicki.ba uz podršku kompanije BH Telecom)