Rimski municipij Malvesiatium s centrom u Skelanima

Osnivanje gradova bilo je najizraženiji oblik procesa romanizacije u našim krajevima. Ovaj proces je svoj vrhunac dostigao u vrijeme dinastija Flavijevaca i Elijevaca. Domavia je bila municipij prije cara Trebonijana (251-253), kada se prvi put javlja kao colonia.

Veći broj urbanih centara moguće je odrediti samo lokacijski, ali njihovo ime nije ostalo u izvorima. Proces dobivanja statusa kolonije dolazi do izražaja toko 2. stoljeća nove ere i traje do 212. godine.

Intenzivna regrutacija među autohtonim stanovništvom u unutrašnjosti provincije Dalmacije, stvorila je povlasticu kod domaćih ljudi koji su po odsluženju vojske živjeli u svojim gradovima i selima kao građani i zajedno s kolonistima i domaćim plemenskim prvacima predstavljali oslonac rimske uprave. Ovi gradovi su nastajali na rimskim uzorima urbanizacije.

Tako su organizirani Delminium, Domaviu, Aquae S., ali i rimski Stolac, Šipovo, Skelane. U tim gradovima su se nalazili forumi, bazilike, hramovi, kurije, kupatila, vodovodi i druge javne zgrade. Gradovi su imali političku funkciju kao samoupravne općine s većim ili manjim područjem. Obično su to bili i privredni centri šire ili uže okoline.

Jednu od okosnica ekonomije u rimskoj Dalmaciji, predstavljalo je rudarstvo. Nalazi iz Gradine (Domavia) i njene okoline, pokazuju da je srebrenička rudarska regija igrala važnu ulogu u životu ovog dijela rimskog Carstva. Navedenu regiju karakteriziraju dva perioda rudarske djelatnosti: antički i srednjovjekovni.

Srebrenički kraj, naročito njegov dio neposredno uz Drinu, jedan je od naseljenijih krajeva u rimsko doba, a koji danas ulaze u sastav Bosne i Hercegovine. Jako rano, već od 1. stoljeća, ovdje postoje uređeni gradski centri. Razvoju ovog kraja doprinijeli su i rudnici srebra i dobre komunikacije, koje su ga vezale s okolnim oblastima.

Na cijeloj teritoriji municipija su prevladavali tradicionalni oblici ekonomije, u kojoj su značajniju ulogu igrali robovi, ali i liberti, pretpostavka koju utvrđuju brojni epigrafski spomenici. To znači da se privreda ove političko-upravne zajednice, koja je bila oslonjena na djelimično plovnu rijeku, bazirala u prvom redu na stočarstvu i zemljoradnji, naročito na velikim posjedima.

U istočnoj Bosni, pored Drine, ponikla su tri rimska municipaliteta: Mun. Malvesiatium, Domavia i Mun. S... na jugu. U unutrašnjosti rimske provincije Dalmacije proces urbanizacije se odvijao jako sporo, a kraj u okolini Drine nije izuzetak. Ipak, zahvaljujući rudnim resursima, ovdje je bio formiran i jedan od tri rana Vespazijanova municipija, onaj u Skelanima.

Zemljište sjeverno od Drinjače pripadalo je provinciji Donjoj Panoniji (kasnije II Pannonia).

Municipium Malvesiatium se nalazio na srednjoj Drini, južno od Domavije, s centrom u Skelanima. Osnivanje municipija, dakle, pada u vrijeme prve Flavijevske dinastije, vjerovatno za Vespazijana, negdje sedamdesetih godina 1. stoljeća.

Natpisi s imenom grada pronađeni su na obje strane Drine, južno od Skelana i Bajine Bašte. Po oštećenom natpisu iz Skelana, na kojem se spominje jedan princeps civitatis Dinda(riorum), moglo bi se naslućivati da se teritorija rimskog municipija podudarala s teritorijem Ilirima Dindarima, koji su sa svojih 33 dekurije pripadala naronitanskom sudskom konventu. Postoji i teorija da su Dindari bili pomijšani s Keltima Skordiscima.

Druga potvrda ovog municipija potječe iz Starog Broda, južno od Skelana, također na lijevoj obali Drine - dec(urio) m(unicipii) Malve[siatiuml]e, dok su ostale, njih šest, s desne strane Drine, četiri iz regiona Požege i Titova Užica, a dvije s juga (Rudo i Misajlovina). Na natpisima iz područja Rudog ime municipija je napisano u punoj formi, bez skraćivanja.

Raspored epigrafskih spomenika municipija M(al. . .) takav je da se dugo smatralo da je središte ove samoupravne teritorije bilo na desnoj strani Drine - u Srbiji. Za centar se uzimalo mjesto Visibaba kod Požege, tako da su se Sklan, na lijevoj obali Drine, nisu ni smatrali dijelom ovog municipija. Novija istraživanja pokazala su da je centar u Skelanima.

Iz Skelana potječu i natpisi na kojima se spominje gradsko vijeće (ordo decurionum), koje je bilo glavni organ uprave municipijuma. Odlukom vijeća dekuriona u Skelanima je 158. g. postavljena počasna baza sa statuom cara Antonina Pija. Kasnije su počasni spomenici postavljeni i carevima Septimiju Severu (201. g.?) i njegovu sinu Karakali (213—217. g.). Postavljale su se i statue domaćih uglednika.

Na osnovu epigrafskih svjedočanstava, dakle, potpuno je jasno da je u Skelanima bilo središte municipija M(alvesiatium). Ipak koja su područja pripadala municipiju nije posve jasno, prije svega, da li je pod njegovu administraciju pripadalo i područje na desnoj obali Drine (sve do mezijske granice), a koje je inače pripadalo provinciji Dalmaciji. I na tome su, naime, području, nađeni brojni natpisi magistrata (dekuriona i duumvira), s imenom municipija ili bez njega.

Ostaci rimskog naselja u Skelanima pružaju utisak pravilne urbane aglomeracije. U Skelanima su otkopani brojni spomenici, te počasne baze carevima (Antonin Pije, Septimije Sever i Karakala). Izgrađene su i građevine ajvnog karaktera: bazilika (gradska vijećnica), i hramovi (hram kapitolijske trijade, vjerovatno Silvana i Libera, i mitrej).

Skelani su imali i stanicu konzularnih beneficijara, koji su vodili računa o javnom redu i miru. Rimski grad u Skelanima bio je sagrađen na gornjoj (diluvijalnoj) terasi Drine, na ravnom terenu. Na predrimske autohtone tradicije ukazivala bi Gradina, utvrđenje kastelijerskog tipa koje se nalazi na brdu odmah iznad Skelana(14).

Proces i tempo romanizacije dindarske civitas može se dobro pratiti po brojnim natpisima. S obzirom na to da su Claudii iz Skelana bili eq(uites) R(omani), dakle da su pripadali senatorskom (viteškom) staležu, možda je bliže istini da su potomci neke bogate posjedničke obitelji iz Rima, kakvi su, na primjer, bili i Catii na Ilidži kod Sarajeva i u koloniji Scupi. Svi Claudii na natpisima potječu iz vremena, kada je u Skelanima već postojao municipij.

Najstariji sloj domaćeg stanovništva (peregrina) s rimskim građanstvom su Flavii. Građansko pravo im je dao Vespazijan sedamdesetih godina 1. st. To bi bilo vrijeme kada su bile osnovane kolonije u Sisciji i Sirmiju. Nije nemoguće da se radi i o Domicijanu, koji je u rang kolonije podigao Scupi kod Skoplja.

U 2. stoljeću se imenska formula domaćih razvijala na način kako to rade Rimljani, po sistemu" tria nomina", tako da domaći segment ostaje samo u kognomenu, najčešće ženska: Aioia, Anna, Annia, Baeta, Bato, Catta, Dalmata, Dasius, Dussona, Genthena, Gentilla, laca, Madussa [Madus(sa)], Nindia, Pinenta, Tatta, Tattaia i Varra (Varro m.).

Domaći izvori mogu se pronaći i u religiji. Zastupljeniji su u istočnom nego u zapadnom dijelu municipija. U Skelanima i oko njih pronađene su posvete naslovljene „Jupiteru, najboljem i najvećem(IOM), moćnom gospodaru rimskog Panteona“. Posvete vrhovnog bogu rimskog panteona javljaju se i u sklopu Kapitolijske trijade - ponegdje i s Marsom. Posvete domaćim božanstvima Silvanu i Liberu su rijetke, prvome je aru podigao Cl(adius) Maximus, osoba za koju se smatra da je domaćeg porijekla..

Na osnovu brojnih natpisa u Skelanima, smatra se da je ovdje lociran centar rimske municipalne uprave za istočnu regiju Provincije Dalmacije, M(unicipium) MAL(vesiatium). Navedeni municipij bio je jedan od tri gradska naselja na području srednjeg i gornjeg Podrinja u rimsko doba (pored Domavije kod Sasa i Municipija S kod Pljevalja.

Na temelju natpisa na žrtvenicima poznato je da su u Skelanima postojali i hramovi posvećeni vrhovnom bogu Jupiteru, kapitolskoj trijadi (Jupiter, Minerva, Junona), bogu šuma Silvanu, bogu rata Marsu, Liberu i istočnjačkom kultu boga Mitre, kao i zaštitnicima liječnika-grčkim bogovima Asklepiju i Higiji.

(Ova priča je dio serijala #StarigradoviBiH, o važnim kulturno-historijskih centrima iz Bosne i Hercegovine. Serijal predstavlja politicki.ba uz podršku kompanije BH Telecom)