Stari grad Ključ - Gacko

15.12.2022. 19:30

Prema Orbinijevom mišljenju, savladavši 1373. godine župana Nikolu Altomanovića, srpski knez Lazar Hrebeljanović i bosanski ban Tvrtko podijelili su dio njegovih zemalja. U „rasapu“ Altomanovića područje Gacka pripalo je bosanskom banu Tvrtku.

Mjesto Ključ nalazi se jugozapadno od Gacka. Ostaci grada Ključa nalaze se na krajnjem jugozapadnom obronku planine Babe, pod Rudim brdom. Desetak kilometara istočno nalazi se Cernica, čija je historija tijesno povezana s ovim gradom.

Područje na kojem se nalazi Stari grad Ključ je arheološki neistraženo.

Giacomo di Pietro Luccari u Copioso ristretto de gli annali di Ragusa, 1790. godine, na 19. strani spominje događaje iz 12. stoljeća i borbe humskog kneza Ljutovida u Cernici. O istom događaju je pisao i hroničar Mavro Orbini. Navodi kako je Dobroslav, sin Dragomirov, razbio i ubio Ljutovida u Cernici i protjerao Grke iz Ključa, Gacka i svih tvrđava sjeverne Dalmacije. Zatim je Dobroslav ustupio župu Gacko svom sinu Radomiru.

Prvi pisani dokument u kojem se spominje grad Ključ je Povelja Sandalja Hranića od 28. decembra 1410. godine, „datis in castro Cluz“. Grad Ključ se spominje 1426. godine kao prijestolnica velikog vojvode Sandalja i kasnije hercega Stjepana Vukčića Kosače.

Ključ se u vezi Sandalja Hranića spominje još tri puta.

Jedan događaj koji se desio za života Sandalja Hranića zabilježen je na stećku koji se nalazio oko 1 km jugoistočno od grada, na glavici Ćućenici. Stećak, koji je 1960. godine prenesen u Vojni muzej u Beogradu. Na istočnoj strani je natpis iz kojeg se doznaje da je Radonja Ratković poginuo pod gradom Ključem u doba vladavine vojvode Sandalja. O kakvoj se borbi pod gradom Ključem radi nije poznato.

Nakon smrti Sandalja Hranića 1435. godine trebalo je obnoviti ugovore između njegovog nasljednika Stefana Vukčića Kosače i Dubrovčana. Neki od pregovora vodili su se u Ključu.

Ključ se ne spominje u Povelji od 19. februara 1444. godine kojom aragonsko-napuljski kralj Alfons V potvrđuje Stjepanu Vukčiću njegove posjede. Spominje se i godinu ranije kada Stjepan nasljeđuje posjede od Sandalja Hranića, koji nije imao muške djece.

Od 5. aprila 1462. datira akt prema kojem je iz Dubrovnika upućen hercegu Stjepanu Bartol Gučetić. Trebalo je da potraži hercega u Blagaju, Humu ili najdalje do Ključa. Gučetić je bio medijator pomirenja Stjepana sa njegovim sinom Vladisalvom.

Postoji i par spomena naselja ispod gradine Ključa, ali ono nije imalo politički ili privredni značaj.

U širem smislu podgrađe Ključa je bila Cernica, koja se od karavanske stanice razvila u trg s carinarnicom. Ovo mjesto je svoj vrhunac doživjelo za vrijeme hercega Stjepana.

Tokom februara 1463. godine dio osmanske vojske upao je u zemlje hercega Stjepana Vukčića Kosače s ciljem da na vlast dovede hercegovog sina Vladislava, kao svog čovjeka . Pojedinosti o ovoj osmanskoj akciji nisu poznate. Herceg Stjepan je sredinom juna bježao prema Novom, te se pretpostavlja da je veći dio svojih posjeda predao Osmanlijama. Vjerovatno tada pada i Ključ. Herceg Stjepan žalio se na izdaju brojnjih kastelana koji su se prodali Osmanlijama. U junu se Osmanlije povlače, a glasnik hercegovog sina Vladislava donosi vijest o ponovnom zauzimanju Ključa.

U julu 1465. Osmanlije su opet napale hercegovu zemlju pod zapovjedništvom bosanskog sandžak-bega Isa-bega Ishakovića, sa komandantima Ahmedom i Ismailom. Već do novembra te godine, pored ostalih teritorija, u njegovim rukama bilo je Gacko. Ugarska vojska bila je u dolini Neretve.

Posada grada Ključa pružala je otpor, ali ju je savladao vojvoda Ahmed. Osmanlije su konačno osvojile grad, vjerojatno između septembra 1468. i maja 1469. godine. Luka Radomilić, koji je služio hercegu Stjepanu u Ključu, podigao je 6. septembra 1468. god. u Dubrovniku tužbu protiv Bogdana Vučihnića od Predojevića. Dubrovačka vlast je 16. maja 1469. godine naredila svima koji su došli na dubrovačku teritoriju poslije zauzeća Ključa i Blagaja da izađu iz Dubrovnika, te stoga većina istraživača smatra da je pad Ključa uslijedio prije septembra 1468. godine.

Vilajet Hersek ili Zemlja hercegova javlja se prvi put u osmanskom popisu iz 1468/69. godine. U početku je nahija Gacko pripadala kadiluku Blagaj. Na teritoriji spomenutog kadiluka u prvoj polovini 16. stoljeća osnovana su tri nova kadiluka: mostarski, cernički i nevesinjski. Cernica je postala središte Gatačke nahije, a središte istoimenog kadiluka postala je prije 1532. godine. U 16. stoljeću nekoliko stranaca je putovalo iz Dubrovnika preko Ključa dalje na istok.

Mlečanin Benedetto Ramberti je 1533. prošao preko Ključa i zapisao da je tvrđava porušena. Istu priču donosi Pierre Lescalopier je 1574. godine. Ipak, mletački izaslanik Paolo Contarini, , na putu za Carigrad 1580. napisao je da se u dolini ispred Cernice diže na pećini vrlo tvrd grad u kojem ima 25 Turaka.

Na kraju 16. stoljeća, pod vodstvom nikšićkog vojvode Grdana buknuo je ustanak Hercegovaca protiv osmanske vlasti. Anonimni sekretar Louisa de Hayesa, barona od Kormanena, francuskog poslanika, 1626. opisao je put od Korita prema Ključu i Cernici od koje se išlo ka Gacku. Navodi da je za tri dana puta vidio samo 10 kuća.

E. Čelebi je u drugoj polovini 17. stoljeća naveo da je grad Ključ bio sjedište vojvode, janjičarskog serdara, dizdara, kadije i ostalih gradskih službenika.

Venecijanci su 1687. godine osvojili Risan i Herceg-Novi. Tada je grad Ključ postao važno utvrđenje u novoosnovanom serhatu (krajini) sa sjedištem u Trebinju. Poslije potpisanog mira u Sremskim Karlovcima 1699. godine Ključ je postao sjedište kapetanije koja je zauzimala najveće dijelove teritorija današnjih općina Gacko i Bileća, a poklapala se sa teritorijom Cerničkog kadiluka.

Poslije potpisivanja mira 1711. između Osmanlija i Ruskog carstva pobunjenici u Hercegovini, koje je ranije pobunio ruski car Petar Veliki, morali su bježati na mletačku teritoriju. Osmanlije su riješile da ovaj ustanak brzo likvidiraju. Tako je došlo i do rata između Osmanlija i Mlečana, a jedna epizoda toga rata bila je i bitka pod gradom Ključem u decembru 1717. godine.

Rat s Venecijom izbio je 1714. i trajao do 1718. godine. Ključka kapetanija, po svemu sudeći, osnovana je oko 1705. godine. Prema predanju, bilo je sedam ključkih kapetana, svi iz porodice Tanovića.

Od druge polovine 19. stoljeća grad Ključ gubi važnost. Tokom ustanka 1875. u gradu se nalazio manji broj turskih vojnika. Moritz Hoernes u djelu Dinarische wanderungen, obišavši Bosnu i Hercegovinu pred kraj 19. stoljeća, pisao je da je grad Ključ držala turska iregularna vojska, tzv. bašibozuk do posljednjih ratova i da tvrđava čuva ulaz u zloglasno Dugo sedlo, najranjivije mjesto Crne Gore. Izgleda da je od svih naučnika i autora koji su pisali o putu iz Dubrovnika preko Trebinja, Bileće, Gacka i Čemernog u Foču jedino Hoernes detaljnije obišao kraj i trasu srednjovjekovnog puta. Stoga je napisao da je put išao od Kobilje glave na Cernicu i Ključ i prijevojem preko Babe u Gatačko polje i Gacko. Gradnja puta koji iz pravca Trebinja preko Kobilje glave zaobilazi Cernicu i Ključ bila je jedan od uzroka smanjenja njihove važnosti.

Utvrđenje u Ključu napušteno je pred austrougarsku okupaciju. Hoernes je napisao da se ostaci utvrđenja Ključa jedva drže. Pronađena su dva topa koja su prenesena u Zemaljski muzej.

Ključka džamija je prva džamija podignuta na prostorima Cerničke nahije - sagrađena je 1560. godine. Njen vakif bio je dizdar Ajnebeg (M. Ajnebeg-dede), pa džamija po njemu nosi ime.

U narodu postoje još dva naziva za Ključku džamiju: Džamija ključkih kapetana i Starica, jer je najstarija džamija u tom dijelu Hercegovine.

Džamija je nekoliko puta popravljana tokom 20. Stoljeća, zadnji put 1967. godine.

Ključka džamija je služila svojoj svrsi sve do 1992. godine, kad je zapaljena. Tom prilikom su izgorjeli krov i dio munare.

Ključka džamija je obnovljena i otvorena u junu 2002. godine, a u augustu 2002. ponovo je bila minirana. Tom prilikom ponovo su srušeni munara, krov i uništen je njen enterijer.

(Ova priča je dio serijala #StarigradoviBiH, o važnim kulturno-historijskih centrima iz Bosne i Hercegovine. Serijal predstavlja politicki.ba uz podršku kompanije BH Telecom)

Podijelite:

Facebook X / Twitter