Hutovski (Hadžibegov) grad

U blizini Donjeg polja, gdje ponire rijeka Trebišnjica, nalazi se mjesto Hutovo. Hutovski grad nalazi je na jugozapadnoj strani iznad naselja, na Prešjeci kroz koji prolazi drum Neum-Stolac, pored istočne strane grada.

Historijski podaci o naselju Hutovo jako su oskudni. Na lokalitetu uz Stari grad u Hutovu 1990. otkriveno je prahistorijsko naselje. Profesor Esad Pašalić navodi da iz antičkog perioda nema u samom Hutovu tragova, ali ih ima u Hutovom Blatu kao i u Gradcu, koji se nalazi nekoliko kilometara zapadno od Hutova.

Od tri srednjovjekovna vlastelinstva na području župe Žabe može se identificirati i Hutovo, smatra Pavao Anđelić. Hutovo je centar od lokalnog kulturnog značaja. Tu se nalaze ruševine stare crkve na lokalitetu Crkvina i nekoliko nekorpola stećaka. U Zablatku kod Hutova je bila i carinarnica knezova Nikolića, poznata po natpisu Radovca Vukanovića u živoj stijeni u Novkovića klancu.

Marko Vego kaže da se u pisanim izvorima Hutovo spominje 28.VI 1525. godine prilikom prolaska kroz Hutovo, fratra Siksta iz Slanog na putu prema Zavali.

Padom Počitelja i Čapljine u drugoj polovini 15. stoljeća ovaj kraj je dospio pod osmansku vlast. Nešto više podataka ima z vremena Bečkog rata 1683-1699 godine. U području donje Neretve ratovali su Mlečani i Osmanlije. Mlečani su uspjeli prodrijeti preko Zažablja u kojem se nalazi Hutovo, Popova i Trebinja sve do Novog. Tako je Dubrovačka republika privremeno došla pod mletačko okruženje.

Ipak, Karlovačkim mirom 1699. godine, kojim se završio ovaj rat, Mlečani su, na insistiranje Dubrovčana da posjedi njihove Republike budu okruženi osmanskom teritorijem, morali prepustiti Osmanlijama sve što su osvojili u Popovu, Trebinju i jednom dijelu Zažablja. U tom sklopu je i Hutovo vraćeno pod osmansku vlast.

Već 1715. godine Osmanlije su nagovijestili rat Mlečanima. Opet su Mlečani uspjeli da prodru do svojih teritorija u Bokokotorskom zaljevu i dođu iza leđa Dubrovniku. U Vule Nonković koji je prije 1714. godine postao brigadir mletačke vojske je u tom periodu osvojio kulu u Hutovu. Ovaj rat je završen Požarevačkim mirom 1718. godine. Tada su definitivno, navedeni krajevi, opet na insistiranje Dubrovčana, vraćeni pod osmansku vlast.

Hutovski grad je u literaturi poznat i pod imenom Hadžibegov grad u Hutovu. Najtješnje je vezan za ličnost Mehmed-bega Rizvanbegovića koji je 1802. godine postao prvi, ali jedini kapetan Hutovske kapetanije do 1832. godine. Teritorijalno je obuhvatila mjesto Hutovo i okolna sela, a bila je posljednja kapetanija koja je osnovana.

Masivna okrugla kula, kasnije okružena zidinama, postojala je, kako je gore navedeno, 1714. godine kao derebend kula u stolačkoj kapetaniji. To je bila mala pogranična kula s malobrojnom posadom od 7 do 8 vojnika derebendžija . Pomenute godine su je na kraće vrijeme zauzeli Mlečani.

Između ostalog, tu se ubirala carina na uvoz soli iz Dubrovačke republike, pobliže iz Stona, i čuvao prolaz na toj trasi puta iz Kleka ka Stocu.

Na dvije kamene ploče, od osam postavljenih na raznim mjestima u gradu, spominju se 1796. i 1806. godina. Ovi datumi označavaju period u kojem je podizanjem bedema oko kule, nastao mali utvrđeni grad. Iz pisane naredbe Mustafa-paše, bosanskog valije upravitelja provincije 1805. godine, doznaje se da su traženi majstori za opravke na ovom utvrđenju.

Hadži-Mehmed-beg Rizvanbegović, zvan Hadži-beg ili Hadžun, sin je stolačkog kapetana Zulfikar-bega Rizvanbegovića. U 18. stoljeću porodica Rizvanbegović je preuzela Vidošku kapetaniju od stolačke porodice Šarić. Mehmed-beg rođen je 1768. godine. Kao mladić otišao je u Siriju, gdje je nekoliko godina proveo u sviti vezira Džezzâr-Ahmed-paše, koji je rođen u Fatnici, Sirijskog valije. Valija je, prema predanjima, smatrao Mehmed-bega opasnim za svoju vlast, pa ga otpušta iz službe.

.Da bi izbjegao sukob između sinova po Mehmedovom poratku u Hercegovinu, Zulfikar-beg je podijelio je vidošku kapetaniju na dva nejednaka dijela: Mustaj-beg je naslijedio oca na dužnosti vidoške kapetanije, a Hadži Mehmed-beg je dobio manju kapetaniju u Hutovu. Tako je, početkom XIX vijeka nastala ova kapetanija, čiji je on bio jedini kapetan do nasilne smrti 1832. godine.

Od 1806. Francuzi su ušli u Dubrovnik da bi grad branili od Rusa i Crnogoraca. Kada je došlo je do čarki između združenih trupa crnogorske i ruske vojske iz Boke protiv francuskih trupa Hadži-beg je pružio pomoć Francuzima. Rusko-crnogorske trupe opsjele su 1807.godine Nikšić, Gacko i Korjenić, te krenule ka Trebinju. Hadži-beg je s vojskom od 800 ljudi pošao u odbranu Klobuka. Prilikom djelovanja hercegovačke vojske oko Trebinja, u pomoć Osmanlijama su prišli i Francuzi, koje je o namjerama i akcijama hercegovačke vojske obavijestio Hadži-beg.

Ubrzo iza toga, po povratku u Hutovo dva starija brata kapetani, vidoški (Mustaj-beg) i hutovski (Hadži-Mehmed-beg) su se zavadili sa stolačkim prvacima. Prethodno su stolački prvaci zavadili dva starija i tri mlađa brata Rizvanbegovića. Pobunjenici su opkolili stolačku tvrđavu u kojoj je bio Mustaj-beg i tvrđavu u Hutovu u kojoj je bio Hadži-beg. Opsada Hutova trajala je godinu dana. Hamdija Kreševljaković navodi da su opet Hadži-Mehmed-begu tokom 1808. i 1809. godine, u tri navrata pritekli u pomoć francuski odredi.

Tokom II srpskog ustanka, 1813. godine, Hadži-Mehmed beg se s dijelom svojih vojnika borio u Srbiji. Zatim je nastupio sukob Hadži-Mehmed-bega s počiteljskim kapetanom Smail-begom, koji je silom prisvojio 42 sela. Vojska počiteljskog kapetana je u nekoliko navrata udarala na Hutovo, a dva puta i prodrla u grad i nanijela mnogo štete ljudstvu i gradu.

Po smirenju ovih sukoba 1818. godine, nastupio je mirniji period po Hadži-bega u njegovoj kapetaniji. Ali-paša Rizvanbegović-Stočević je 1813. godine postao vidoški kapetan. Braća su bila u zavadi, ali do konačnog sukoba došlo je tek za vrijeme ustanka Husein kapetana Gradaščevića 1831. godine. Braća su se našla na suprotnim stranama.

Hadži-Mehmed-beg je bio na strani pobunjenika, a Ali-paša na strani centralne vlasti. Pored junačke odbrane, Hadži-beg nije mogao odbiti sve napade. U toj borbi je vjerovatno i poginuo. Druga verzija priča o potkupljenom sluzi koji ga je u konaku Mahnutćehajića ubio. Poslije toga je Hutovo opet pripojeno vidoškoj kapetaniji.

Hadži-Mehmed-beg, Hadžibeg ili Hadžun kako je najčešće nazivan, zapamćen je posebno u usmenim predanjima, koja su često predstavljaju na potpuno različit način.

Kada je započeo hercegovački ustanak 1875. godine, osmanska vojska je zaposjela utvrđenje u Hutovu. U jednom od napada ustaničkih četa pod vodstvom don Ivana Musića, na grad je bačena vatra i spaljeno je sve što je bilo od drveta. Grad je napušten.

(Ova priča je dio serijala #StarigradoviBiH, o važnim kulturno-historijskih centrima iz Bosne i Hercegovine. Serijal predstavlja politicki.ba uz podršku kompanije BH Telecom)