Piše: Sead Numanović
Iako je do općih izbora još daleko - cijelih 10 mjeseci - kampanja je već u punom jeku.
Stranke intenzivno rade sondaže javnog mnijenja, preispituju sve što se preispitivati treba i osluškuju puls javnosti.
Kada su u pitanju stranke koje su skoncentrirane u dijelu Bosne i Hercegovine koji je nekada bio pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovine, Željko Komšić - da su sutra izbori - glatko bi prošao za člana Predsjedništva BiH.
Najmanja podrška koju ima u biračkom tijelu je čak 40 posto!
Svi ostali nemaju ni polovinu od toga.
Dva su moguća objašnjenja tako enormne popularnosti: prvi je par populističkih poteza koje je povukao ovaj političar.
Drugi - mnogo bitniji - je inat!
Komšić nije nikakav vispren političar.
On nije uradio ama baš ništa spektakularno dobro, ništa zbog čega bi situacija u ovoj državi bila bitno bolja.
Ali jeste - na primjer - hladno ustao usred intervjua s nekim nazovi novinarom i otišao za svojim poslom, dok je ovaj ("novinar") završio s krivičnom prijavom.
Ako bi se na nivou cijele Bosne i Hercegovine provela anketa o sastavu kolektivnog šefa države, zasigurno bi se ispostavilo da većina upitanih zna da je taj Komšić u Predsjedništvu BiH.
Za ostalu dvojicu - Milorada Dodika, te Šefika Džaferovića to i nije sigurno.
Dio svoje popularnosti Komšić duguje Draganu Čoviću. Značajan dio!
Čović, koji je u sve čvršćem zagrljaju s Dodikom, pitanje ko sjedi u tročlanom predsjedništvu države - u ime Hrvata - smatra temeljnim problemom. Sve se na toj fotelji svodi, rješava, komplicira, znači i ne znači.
Svakim potezom koji Čović povlači, on utvrđuje poziciju Komšića.
Ovaj (Komšić) ne mora ništa više uraditi, četvrti nezasluženi mandat u Predsjedništvu BiH mu je već osiguran.
Političku snagu Komšića ne prati ni u primisli stranka - Demokratski front - kojoj je na čelu, koju je sam osnovao nakon razlaza s tadašnjim liderom SDP BiH Zlatkom Lagumdžijom.
DF je, po stranačkim, ali i drugim istraživanjima javnog mnijenja, na ivici ili ispod cenzusa od 5 posto.
Komšić je najčešće pominjani političar iz Bosne i Hercegovine u svim hrvatskim medijima.
U negativnom kontekstu, naravno.
Da su sutra izbori, da se za bošnjačkog člana Predsjedništva takmiče samo dva kandidata, da se sve stranačke mašinerije uključe na makimumu, da se čak i Islamska zajednica angažira i lobira, ne bi uspjeli u svom naumu da Bošnjake usmjere prema "pravom" izboru.
Razlog je poprilično jednostavan - za bošnjačko biračko tijelo u ovom momentu sasvim je nebitno kako se zove "njihov" član Predsjedništva BiH. Svako od tih birača zna da ko god je u toj stolici neće "izdati", neće se prikloniti snagama koje rade na uništenju BiH.
Nije - naravno - sasvim nebitno ko je taj član. Ali je mnogo bitnije ko je ovaj drugi.
Politika Dragana Čovića se dobro zna.
Na riječima je to stalni neosnovani "optimizam", na djelu su svakovrsne smicalice, blokade, ali i - kriminal.
Čović je u savršenoj poziciji.
