“Činjenica da tužitelji vode oko 120 predmeta je opterećujuća. To će utjecati na efikasnost Odjela. Poduzimaju se određeni koraci i ići ćemo prema izvršnoj vlasti s prijedlogom izmjene zakona, kako bi se regulirao cenzus i smanjio broj predmeta”, izjavio je Čabrajić za FTV u septembru prošle godine.
Odredbom člana 25. Zakona o suzbijanju korupcije i organiziranog kriminala u FBiH propisano je da je Posebni odjel Vrhovnog suda FBiH za korupciju, organizirani i međukantonalni kriminal nadležan za krivična djela u slučajevima kada vrijednost pribavljene imovinske koristi ili štete pričinjene učinjenjem krivičnih djela prelazi iznos od100.000 KM. Ispostavilo se, međutim, da je u duboko korumpiranoj državi kakva je Bosna i Hercegovina procesni prag od 100 hiljada maraka za “visoku korupciju“ relativno nizak. Kantonalna tužilaštva iskoristila su ovu zakonsku odredbu kako bi doslovce zatrpala tužioce POSKOK-a predmetima, i time je skoro obesmišljen rad ovog Odjela.
Prema nezvaničnim informacijama, iz POSKOK-a su još ujesen prošle godine zatražili od Vlade Federacije BiH izmjene i dopune Zakona o suzbijanju korupcije i organizovanog kriminala u FBiH, kojima bi se cenzus za korupciju i organizovani kriminal podigao sa 100.000 na 500.000 maraka. Podizanje cenzusa značilo bi značajno rasterećenje za tužioce POSKOK-a i vraćanje u nadležnost kantonalnim tužilaštvima oko 70 posto predmeta. Na upit Istrage da li su iz federalne Vlade dobili povratnu informaciju na ovaj zahtjev, iz POSKOK-a nisu željeli odgovoriti, navodeći da će sve objaviti krajem aprila na konferenciji za medije.
Hrvatski Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK), koji je bio svojevrstan model za formiranje federalnog POSKOK-a, raspolaže sa nekoliko desetina tužilaca (više od 30) i razrađenom mrežom istražitelja i specijaliziranih policijskih odjela, pri čemu je broj predmeta po tužiocu višestruko manji i operativno kontrolisan. Uprkos tome, i tamo istrage u složenim predmetima traju godinama. U poređenju s tim, model uspostavljen u Federaciji BiH, sa maksimalno deset tužilaca i znatno većim opterećenjem po pojedincu, djeluje ne samo kao neefikasan, nego i dugoročno neodrživ. No, nije samo broj predmeta problem za rad Posebnog odjela. Kako saznaje Istraga, tužioci POSKOK-a nailaze i napokušaje političkih blokada i drugih opstrukcija kada su u pitanju istrage u pojedinim predmetima, uključujući i nesaradnju nekih policijskih agencija sa područja Zapadne Hercegovine. Dok su pojedina tužilaštva praktično jedva dočekala da predmete koji su im se godinama gomilali u ladicama delegiraju POSKOK-u, iz drugih je stigao minimalan broj predmeta. Do kraja februara ove godine najveći broj predmeta – oko 500 – dostavljen je iz Tužilaštva Kantona Sarajevo. Iz Zeničko-dobojskog kantona su stigla 83 predmeta, iz Srednjobosanskog 59, Tuzlanskog 35, Unsko-sanskog 31, Hercegovačko-neretvanskog 28, Zapadno-hercegovačkog 20, Posavskog 21 i Livanjskog 5 predmeta.
Od početka rada POSKOK-a podignuto je devet optužnica. Među poznatijim slučajevima su predmet protiv bivšeg direktora UKC Tuzla Denijala Tulumovića te još troje fizičkih i jednog pravnog lica zbog krivičnih djela zloupotrebe položaja ili ovlaštenja i ugrožavanja života pacijenata, zatim optužnica protiv kantonalne tužiteljice iz Sarajeva Jasminke Knežević koja se tereti za otkrivanje službene tajne, odnosno odavanje povjerljivih informacija iz predmeta Tužilaštva KS, te utaja poreza u iznosu većem od 115 hiljada KM za koju je na osam mjeseci zatvora osuđen poznati sarajevski reper Buba Corelli.
Kada se podvuče crta, 12 mjeseci nakon osnivanja Posebnog odjela jasno je da se POSKOK našao u paradoksalnoj situaciji – umjesto da bude filter za najsloženije slučajeve visoke korupcije, pretvoren je u “sabirni centar” za gotovo sve predmete koji prelaze relativno nizak zakonski prag. Ostaje otvoreno pitanje da li je riječ o svjesnoj opstrukciji kroz masovno prebacivanje predmeta iz kantonalnih tužilaštava i selektivnu (ne)saradnju pojedinih institucija, ili o sistemskom problemu loše postavljenog zakonskog okvira i nedovoljnog kapaciteta od samog početka. U oba slučaja, posljedica je ista: osam do deset tužilaca sa oko 1.200 predmeta ne može osigurati ni efikasnost, ni kvalitet istraga u oblastima koje po definiciji zahtijevaju detaljan i kompleksan rad. Čak i uz eventualno podizanje cenzusa na pola miliona maraka, ostaje problem političkih pritisaka i blokada i ograničene operativne podrške. Bez suštinske institucionalne podrške, prvenstveno od Vlade Federacije, POSKOK rizikuje da izgubi svoju osnovnu svrhu i pretvori se u još jedan formalni mehanizam bez stvarnog učinka.A ako trenutni odnos broja predmeta i tužilaca ostane nepromijenjen, takav ishod je izvjestan.
