Ako tročlano Predsjedništvo BiH izglasa nastavak mandata odvojeno od Vijeća sigurnosti UN-a, to daje zakonsko ovlaštenje za nastavak operacije Althea. Međutim, detalji su nedorečeni i zahtijevaju pristanak Dodika i Republike Srpske.
Pišu: Leon Hartwell, Hamza Karčič
i Josephine Mintel
Dok je ruska invazija na Ukrajinu
vratila Balkan na Zapadni radar, transatlantska malaksalost da se bavi sigurnosnim
pitanjima u Bosni i Hercegovini ponovo prijeti miru u zemlji. Upozorenje
visokog predstavnika Christiana Schmidta s kraja 2021. godine još uvijek se
nazire: “Izgledi za dalju podjelu i sukob [u Bosni i Hercegovini] su vrlo
stvarni.”
Jedan značajan razvoj događaja je
razlog za zabrinutost: potencijalna secesija entiteta Republike Srpske u kojem dominiraju
Srbi. Srpski član tročlanog Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik
izazvao je spekulacije da bi se Republika Srpska mogla otcijepiti kada je organizirao
prekid veza sa centraliziranim vojnim, pravosudnim i poreskim sistemom.
Kontrola ove tri institucije od strane centralne vlade je od suštinskog značaja
za svaku funkcionalnu demokratiju. Budući da Bosna i Hercegovina ima dva
“entiteta”, Federaciju i Republiku Srpsku, povlačenje Republike Srpske iz
glavnih institucija signaliziralo bi raspad zemlje.
Dodik je nedavno najavio da će
povlačenje biti odloženo za još šest mjeseci, navodno zbog “međunarodne
političke i sigurnosne situacije” u Ukrajini. Čitajući između redova, Dodik se
čini opreznim u pogledu svog sljedećeg poteza jer se jedan od njegovih
pokrovitelja - Kremlj - suočava sa velikim sankcijama i drugim nepredviđenim
poteškoćama zbog svog ničim izazvanog napada na Ukrajinu. Osim toga, Aleksandar
Vučić, predsednik Srbije, žonglira svojom privrženošću Istoku i Zapadu. Iako
želi da podrži Srbe u Bosni i Hercegovini, nepokolebljiva podrška secesiji
Republike Srpske bila bi smrtna kazna za srbijanske EU aspiracije. Međutim, ako
Rusija pojedib u Ukrajini, i Dodikova i Vučićeva računica će se promijeniti.
Zapadni saveznici moraju odmah djelovati kako bi ih držali pod kontrolom prije
nego što se to dogodi.
Prepoznajući da su strukturalni
faktori koji su doveli do Dodikovih secesionističkih poteza i dalje prisutni,
Sjedinjene Američke Države, Evropska unija i Ujedinjeno Kraljevstvo trebale bi
hitno poduzeti akciju da transformiraju ovaj zamrznuti konflikt. Rat Rusije u
Ukrajini učinio je slanje NATO trupa u Bosnu i Hercegovinu vitalnim za
održavanje sigurnog i sstabilnog okruženja na Balkanu.
Od Evropske unije do NATO-a
Ključnatačka kratkoročne agende mandat
je mirovnih snaga Evropske unije u Bosni i Hercegovini, poznatih kao EUFOR ili
Operacija Althea. Skoro deceniju nakon završetka rata 1995. godine, NATO je
imao primarnu odgovornost za očuvanje mira u Bosni i Hercegovini. U decembru
2004. godine Ujedinjene nacije su, u skladu sa Dejtonskim mirovnim sporazumom,
usvojile rezoluciju o uspostavljanju multinacionalnih vojnih implementacijskih
snaga u Bosni i Hercegovini. Shodno tome, NATO je svoju misiju prebacio na
operaciju Althea. Ujedinjene nacije svake godine obnavljaju mandat Operacije Althea
- posljednji put u novembru 2021.
Razlike između NATO-a i operacije
Althea su važne. Althea djeluje isključivo u Bosni i Hercegovini, dok su operacije
NATO-a širom svijeta. Althejina snaga je varirala. Prvobitno je brojala 6.500
ljudi, ali se vremenom smanjilo na samo 600 pripadnika početkom ove godine.
Nekoliko dana nakon opsežne vojne invazije na Ukrajinu u februaru, Evropska
unija je poslala dodatnih 500 vojnika. Snaga NATO-ovih trupa je više od 3
miliona, sa mogućnošću slanja u vrlo kratkom roku, posebno od strane američke
vojske stacionirane u zračnoj bazi Aviano u Italiji.
Operacija Althea je sastavljena
od trupa isključivo iz zemalja Evropske unije. Snage NATO-a dolaze iz članica
Evropske unije i zemalja, a posebno iz
Sjedinjenih Država i Ujedinjenog Kraljevstva. Važno je napomenuti da kroz
Berlin plus sporazume, Althea može pozvati NATO trupe, ali ovaj mehanizam
zahtijeva odlučnu akciju evropskih snaga.
Iz perspektive onih koji žele
promovirati mir i stabilnost u Bosni i Hercegovini, poželjno je imati mirovne
snage poput NATO-a koje uključuju značajno učešće Sjedinjenih Država i
Ujedinjenog Kraljevstva. To su ranije ove godine pokazale i odluke Sjedinjenih
Država i Ujedinjenog Kraljevstva da uvedu sankcije raznim bosanskim
političarima koji ugrožavaju teritorijalni integritet zemlje i učestvuju u
koruptivnim aktivnostima. Evropska unija je prijetila uvođenjem sankcija, ali
to nije učinila, prvenstveno zbog protivljenja nekoliko EU zemalja - uključujući
Mađarsku, Hrvatsku i Sloveniju.
Nakon ruske invazije na Ukrajinu,
komandant operacije Althea, general Anton Wessely, umanjio je značaj povećane
prijetnje sigurnosti u regionu, dok su britanske i američke diplomate podigle
uzbunu. Snage NATO-a ponašale su se asertivnije od snaga mirovnih snaga
Evropske unije. Kao odgovor na nedavni granični incident na obližnjem Kosovu,
na primer, komandant tamošnjih snaga NATO-a objavio je saopćenje za javnost u
kojem je najavio da je spreman da vojno intervenira "ako stabilnost bude
ugrožena".
Jedna ključna razlika između
operacije Althea i NATO-a je da prema Aneksu 1-A, članu I (a) Dejtonskog
mirovnog sporazuma, misiju Althee moraju odobriti Ujedinjeni narodi. To znači
da sve članice Vijeća sigurnosti UN-a, uključujući Rusiju i Kinu, moraju svake
godine pristati na nastavak njegovog mandata. Sposobnost NATO-a da djeluje kao
mirovne snage u Bosni i Hercegovini odobrena je drugim dijelom Dejtonskog
mirovnog sporazuma. U Aneksu 1-A, član I (b) stoji: „NATO može uspostaviti
snage... pod autoritetom Sjevernoatlantskog vijeća.” Ova dozvola se daje bez
vremenskog ograničenja ili ovisnosti o odobrenju Vijeća sigurnosti UN-a.
Činjenica da je NATO prenio svoju mirovnu misiju na Evropsku uniju 2004. goidne
ne utiče na ovlasti NATO-a da danas ponovo preuzme svoju prethodnu ulogu. To
znači da bi NATO mogao legalno rasporediti trupe u Bosnu i Hercegovinu bez
dobijanja dozvole od bilo koga, uključujući Vijeće sigurnosti UN-a i političke
lidere Republike Srpske.
Pojačani militarizam u Republici Srpskoj
Potreba za efikasnim mirovnim
snagama u Bosni i Hercegovini raste kako Rusija sve više podržava paravojne
grupe u Republici Srpskoj i podržava Dodikove planove za nezavisnu vojsku u
većinskom srpskom entitetu. Ova podrška nije smanjena sa februarskom
eskalacijom rusko-ukrajinskog rata. Ruska policija udružila se sa Republikom
Srpskom u prikupljanju obavještajnih podataka, borbi protiv terorizma i borbi
protiv cyber kriminala. Republika Srpska ugošćuje instruktore ruske policije i
šalje pripadnike specijalnih jedinica bosanskih Srba u Moskvu na obuku. Ruski
obavještajci redovno drže predavanja i drže kurseve u Policijskoj akademiji
Republike Srpske i na Univerzitetu u Banjoj Luci. Republika Srpska je nedavno
pokušala da nabavi brojno oružje vojnog kvaliteta, što je dovelo do zahtjeva za
opravdanje od strane Ureda visokog. Osim toga, ruske organizacije poput
bajkerske grupe Noćni vukovi pomažu u formiranju nacionalističkih vojnih snaga
koje podržavaju Dodika.
Podržavajući povećanu
militarizaciju Republike Srpske, Rusija nastoji uspostaviti državu klijenta u
kojoj može narušiti kredibilitet Althee i oslabiti transatlantski savez. Ako se
destabilizira, Bosna i Hercegovina će biti spriječena na putu dalje integracije
sa Zapadom. Ovo se može smatrati dijelom šire strategije Rusije da poremeti i
preoblikuje međunarodni poredak. Važno je napomenuti da NATO i druge velike
zapadne institucije uskraćuju članstvo zemljama sa nedefinisanim granicama.
Podrška Rusije naporima da se Bosna podijeli i destabilizuje na taj način
sprečava njeno uključivanje u ove institucije.
Jedan od Dodikovih saveznika je
rukovodstvo bosanskih Hrvata, posebno Dragan Čović, bivši hrvatski član
tročlanog Predsjedništva i lider Hrvatske demokratske zajednice Bosne i
Hercegovine. Čović i Dodik često zajednički rade na daljnjoj podjeli zemlje
kako bi konsolidirali svoju moć i uticaj. Čović je ponovio Dodikovu retoriku
podjela i založio se za treći “hrvatski” entitet na jugu Bosne i Hercegovine,
što je još jedan potez koji podriva suverenitet BiH.
Čović se, kao i Dodik, često
smatra jednim od Putinovih ključnih saveznika na Zapadnom Balkanu. Međutim,
Čović uživa i podršku Hrvatske: čak i prešutna podrška ovom dvojcu iz zemlje u
Evropskoj uniji i NATO-u podriva transatlantske ciljeve u regionu.
Potencijalni ruski prekid operacije Althea
Iako Rusija u prošlosti nije
iskoristila svoj veto u Vijeću sigurnosti UN-a da spriječi produženje mandata
Althee, ruska invazija na Ukrajinu možda je promijenila stav Kremlja. Jedan od
scenarija je da bi Rusija mogla iskoristiti svoje pravo veta na Vijeće da
blokira produženje mandata u novembru koji dolazi ili da zahtijeva da se snaga
Althea trupa ograniči ili smanji. Postoji razlog za vjerovanje da bi Rusija to
mogla učiniti: Prošle godine imenovanje Christiana Schmidta za visokog
predstavnika u Bosni i Hercegovini nije potvrđeno zbog protivljenja Rusije i
Kine. Umjesto toga, Rusija i Kina glasale su za rezoluciju o potpunom okončanju
mandata visokog predstavnika. Iako ova rezolucija nije usvojena, kao rezultat
toga nije predložena rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a koja bi potvrdila
Schmidta. Svi članovi Vijeća za implementaciju mira odobrili su imenovanje
Christiana Schmidta osim Rusije. Upravnom odboru Vijeća nije potrebna
jednoglasnost za takvu odluku: Schmidt je, dakle, preuzeo poziciju visokog predstavnika
1. avgusta 2021. godine.
Rusija bi na sličan način mogla
ponovo poremetiti status quo ove godine. Tokom nedavnog samita NATO-a u
Madridu, EU ministri odbrane sastali su se kako bi razgovarali o mogućnosti
održavanja prisustva operacije Althea čak i ako Rusija iskoristi pravo veta u
novembru. Ako tročlano Predsjedništvo BiH izglasa nastavak mandata odvojeno od
Vijeća sigurnosti UN-a, to daje zakonsko ovlaštenje za nastavak operacije
Althea. Međutim, detalji su nedorečeni i zahtijevaju pristanak Dodika i
Republike Srpske.
Nažalost, čini se jasnim da su
mandat Evropske unije i Ured visokog predstavnika povezani zajedno u politici
Ujedinjenih naroda i ruskoj moći veta u Vijeću sigurnosti UN-a. Sve do
februarske eskalacije rusko-ukrajinskog rata, i Kremlj i Milorad Dodik
protivili su se misiji Evropske unije u Bosni i Hercegovini i nastojali da je
eliminiraju ili smanje. Međutim, nakon sastanka sa Vladimirom Putinom u junu
ove godine u Sankt Peterburgu, Dodik je tvrdio da će Rusija odobriti produženje
mandata ukoliko se zabrani dalje širenje trupa operacije Althea. Kremlj i
njegovi saveznici u Republici Srpskoj potencijalno doživljavaju Altheu kao
mnogo slabiju od NATO-a. Dakle, ako bi Republika Srpska poduzela bilo kakve
mjere za otcjepljenje i destabilizaciju Bosne i Hercegovine, radije bi imala
posla sa slabim Evropljaninom nego sa snažnim NATO-om. Mali broj trupa
operacije Althea, čak i sa rezervnim snagama raspoređenim krajem februara, daje
vjerodostojnost ovom scenariju.
Potreba za raspoređivanjem NATO trupa sada
I Evropska unija i NATO trenutno
imaju operacije u Bosni i Hercegovini. Operacija Althea ima primarne
odgovornosti za očuvanje mira sa 1.100 spremnih vojnika. Kao što je ranije
spomenuto, Althea može pozvati NATO da poveća trupe kroz Berlin plus sporazume.
Međutim, kako Althein mandat visi o koncu, to čini mehanizam Berlin Plus
spornim.
Bosna i Hercegovina je 2006.
godine pristupila NATO programu Partnerstvo za mir, a 2010. pridružila se
Akcionom planu za članstvo u NATO-u. NATO ima vojnu kancelariju u Sarajevu sa
primarnom misijom pomoći vlastima Bosne i Hercegovine u reformama i obavezama u
vezi sa Partnerstvom za mir. Njegov sekundarni zadatak je pružanje logističke i
druge podrške snagama Europske unije. Centralna vlast u Bosni i Hercegovini
uvidjela je potrebu za članstvom u NATO-u i pozvala je zemlju da se pridruži
alijansi. Ministrica vanjskih poslova Bisera Turković nedavno je rekla da je
“kriza u kojoj se trenutno nalazimo možda najbolji pokazatelj zašto nam je
potrebna sigurnost NATO saveza što je prije moguće”. Za Bosnu i Hercegovinu,
međutim, ulazak u NATO je daleko. Ne može se osloniti na sticanje članstva u
NATO-u za rješavanje trenutnog nesigurnog položaja zemlje. Međutim,
raspoređivanje NATO-a od nekoliko hiljada vojnika uveliko bi odvratilo rusko
miješanje, sukcesijske poteze Republike Srpske i druge vrste nasilja i
destabilizujućih poduhvata.
Jedno od ključnih područja gdje
sada treba pozicionirati NATO trupe je strateški grad Brčko. Smješten u
sjeveroistočnoj Bosni i Hercegovini, ovaj grad fizički dijeli entitet bosanskih
Srba i prekida teritorijalnu vezu sjeverozapadnog i istočnog dijela entiteta
Republika Srpska. Tokom rata, NATO je koristio Brčko kao vrstu „ničije zemlje“,
omogućavajući razdvajanje srpskih i bosanskih snaga. Bio je i važan grad za
mirovne operacije neposredno nakon rata. NATO trupe su 1995. godine bile
pozicionirane u kampu McGovern u Brčkom i bazi Eagle kod Tuzle. Ove snage su se
povukle tokom rata u Iraku 2004. godine, a Rusi od tada vrebalju Bosnu i
Hercegovinu.
Kao što je ambasador Nicholas
Burns jednom primijetio, „diplomacija [na Balkanu] najbolje funkcionira kada
Sjedinjene Države i EU države članice rade zajedno.” Dok SAD, Evropska unija i
Ujedinjeno Kraljevstvo tvrde da su na istoj strani kada je u pitanju Bosna i
Hercegovina, nema ozbiljne koordinacije. Razmještaj NATO-a je dobar prvi korak
ka stvaranju stabilnog okruženja pogodnog za dugoročnu strategiju za Bosnu i
Hercegovinu.
(Tekst je izvorni objavljen na stranici War on Rocks)