Sastanak predsjednika Srbije Aleksandra Vučića s političkim prvakom bosanskih Srba Miloradom Dodikom nije donio ništa spektakularno novo.
Dodik je nastojao igrati ulogu spasitelja i mučenika srpskog naroda i još jednom ponovio da je voljan žrtvovati se.
Vučić je pak čvrsto stao - barem deklarativno - protiv bilo kakvih sankcija protiv Dodika i njegove klike.
Obojica su nastojali odati osjećaj da je sve "normalno" u regionu, te da su priče o ratu pretjerane. Dodik je reterirao, ali nije odustao.
"Muslimani" su u njegovom riječniku ponovo postali Bošnjaci, mada je često koristio i termin - "Bošnjaci-muslimani".
Suština svih problema u Bosni i Hercegovini, po riječima Dodika je - vladavina prava.
Visoki predstavnik Valentin Inzko iskoristio je svoje ovlasti i nametnuo izmjene Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine kojim se krivičnim djelom proglašava negiranje genocida u Srebrenici i nagrađivanje ratnih zločinaca.
Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine kojim su šume imovina Bosne i Hercegovine je više nego sporna, jer je Dodik najavio i da će vode biti vlasništvo države BiH, čime će se entitetima oduzeti i hidroelektrane, upozorio je.
Bolno mu je i da u Ustavnom sudu BiH sjedi Albanac, jer - parafrazirano - Srbi i Albanci imaju neke neraščišćene odnose kroz historiju, pa vrsnog pravnog stručnjaka, koji slučajno jeste Albanac, nije trebalo slati u Ustavni sud BiH.
Vučić, pak, nastojao je biti "državnik".
Zalagao se za odbranu RS, svako malo pominjao sintagmu "RS i BiH", govorio o ekonomiji i povezivanju Srba i Bošnjaka, dijalogu između dva naroda, ekonomiji, ekonomiji, ekonomiji...
Dakle, prema onome što smo mogli čuti s press konferencije, ništa se ne mijenja.
