Utrka za kontrolu proizvodnje električnih automobila: Formira se "OPEC za metale"

Ali Rusija čini skoro 20% globalne ponude nikla klase 1, što je razred potreban za baterije, prema Međunarodnoj agenciji za energiju (IEA).

Faris Marukić

Najveći svjetski proizvođač nikla, Indonezija, razmatra ideju o formiranju kartela za upravljanje opskrbom nikla i nekih drugih ključnih metala potrebnih za baterija - slično onome što OPEC radi za naftu.

Kako se očekuje da će potražnja za metalima za baterija kao što su nikl, litijum, bakar i kobalt porasti u narednim decenijama bit će potrebno zadovoljila porast potražnje za baterijama za električna vozila i skladištenje energiju. Stoga ideja da bi neke zemlje bogate resursima iskoristile svoje nalazišta minerala i nastojanje da se kontrolira dio budućeg tržišta ne zvuči nerazumno.

“Vidim zaslugu stvaranja OPEC-a za upravljanje trgovinom naftom kako bi se osigurala predvidljivost za potencijalne investitore i potrošače”, rekao je indonezijski ministar investicija Bahlil Lahadalia za Financial Times u intervjuu objavljenom ove sedmice.

"Indonezija proučava mogućnost formiranja slične strukture upravljanja s obzirom na minerale koje imamo, uključujući nikl, kobalt i mangan", dodao je Lahadalia.

Indonezija još nije kontaktirala druge zemlje koje proizvode nikl kako bi razgovarali o ideji kartela, rečeno je za FT iz ministarstva investicija, dodajući da još uvijek radi na upravljačkoj strukturi budućeg saveza koji bi se mogao predložiti drugim proizvođačima.

Lakše reći nego uraditi

Ipak, repliciranje modela sličnog OPEC-u za takozvane energetske tranzicijske metale je lakše reći nego učiniti. Za razliku od naftnih resursa proizvođača OPEC-a, rudarske operacije u Indoneziji i drugim velikim proizvođačima nikla kontroliraju različite privatne kompanije ili kineske državne firme. Štaviše, najveći proizvođači i vlasnici nalazišta nikla su raznolika grupa zemalja s veoma različitim političkim i tržišnim uslovima i malo je vjerovatno da će imati zajednički jezik i interese u formiranju organizacije. Osim Indonezije, proizvođači nikla su Rusija, Kanada, Australija i Sjedinjene Države. SAD nemaju viškova ovog metala kao Indonezija, Filipini, Rusija ili Australija.

Indonezija i Australija imaju najveće svjetske rezerve nikla - svaka oko 21 milion tona – podaci su Geološkog zavoda SAD-a. Indonezija je, međutim, najveći proizvođač nikla, a slijede Filipini i Rusija.

Ali Rusija čini skoro 20% globalne ponude nikla klase 1, što je razred potreban za baterije, prema Međunarodnoj agenciji za energiju (IEA).

Nikl se prvenstveno nalazi u dvije vrste ležišta – sulfidu i lateritu. Nalazišta sulfida – uglavnom locirana u Rusiji, Kanadi i Australiji – obično sadrže nikal višeg kvaliteta koji se lakše prerađuje u nikl klase 1 za baterije. Indonezija, kao i Filipini, imaju lateritne naslage nikla, koji je nižeg kvaliteta i zahtijeva dodatnu energetski intenzivnu obradu da bi postao nikl za baterije, navela je IEA u izvještaju iz jula 2022. godine.

Globalni lanci snabdijevanja EV baterija

“Iako Indonezija proizvodi oko 40% ukupnog nikla, malo se toga trenutno koristi u lancu opskrbe EV baterijama. Najveći proizvođači nikla klase 1 su Rusija, Kanada i Australija”, saopćila je IEA.

Indonezija ima za cilj razvoj svoju industriju nikla, pa je zabranila izvoz rude nikla 2020. godine. Ovaj potez je potaknuo žalbu EU Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO) o zabrani izvoza sirovina koje se koriste u proizvodnji nehrđajućeg čelika.

Zamislite kakvu bi reakciju kartel za baterijske metale predvođen Indonezijom dobio u EU, SAD-u, Kanadi i Australiji, na primjer.

Indonezijska zabrana je također potaknula kineske firme da investiraju u indonezijski lanac snabdijevanja niklom. Kineske kompanije su uložile i uložile oko 30 milijardi dolara.

Za razliku od OPEC-a, nije jedan konglomerat iz oblasti rudarenja i proizvodnje nikla Indoneziji nije pod kontrolom države. Tsingshan iz Kine i brazilska Vale glavni su proizvođači.

Štaviše, kineska kompanija CATL potpisala je ranije ove godine ugovor vrijedan 6 milijardi dolara s indonezijskim firmama o saradnji na Indonezijskom projektu integracije EV baterija, koji uključuje iskopavanje i preradu nikla, materijale za EV baterije, proizvodnju EV baterija i recikliranje baterija.

Indonezija i njene politike bit će ključne za izazove kvaliteta i kvantiteta u opskrbi niklom, navodi IEA.

Problem za okoliš

Većina rasta proizvodnje nikla u narednim godinama će doći iz regiona s ogromnim količinama lateritnih resursa, kao što su Indonezija i Filipini. Acid Leach pod visokim pritiskom (HPAL) postaje sve popularniji kao način proizvodnje nikla prve klase iz lateritnih resursa, a nekoliko takvih projekata se razvija u Indoneziji. Ali takvi projekti imaju ogromne troškove, a često izazivaju kašnjenja u proizvodnji.

Također postoji zabrinutost zbog utjecaja HPAL-a na okoliš jer često koristi kotlove na ugalj ili naftu za grijanje, čime emituje do tri puta više stakleničkih plinova od proizvodnje iz nalazišta sulfida.

Zbog zabrinutosti zbog uticaja industrije nikla na životnu sredinu u Indoneziji, desetine američkih i indonezijskih ekoloških organizacija poslale su u julu otvoreno pismo Elonu Musku i akcionarima Tesle, pozivajući ih da „ukinu Teslin plan ulaganja u indonezijsku industriju nikla zbog potencijalno razornog uticaje na okolinu i živote Indonežana.”