Faris Marukić
Najveći svjetski proizvođač nikla, Indonezija, razmatra
ideju o formiranju kartela za upravljanje opskrbom nikla i nekih drugih
ključnih metala potrebnih za baterija - slično onome što OPEC radi za naftu.
Kako se očekuje da će potražnja za metalima za baterija kao
što su nikl, litijum, bakar i kobalt porasti u narednim decenijama bit će
potrebno zadovoljila porast potražnje za baterijama za električna vozila i
skladištenje energiju. Stoga ideja da bi neke zemlje bogate resursima
iskoristile svoje nalazišta minerala i nastojanje da se kontrolira dio budućeg
tržišta ne zvuči nerazumno.
“Vidim zaslugu stvaranja OPEC-a za upravljanje trgovinom
naftom kako bi se osigurala predvidljivost za potencijalne investitore i
potrošače”, rekao je indonezijski ministar investicija Bahlil Lahadalia za
Financial Times u intervjuu objavljenom ove sedmice.
"Indonezija proučava mogućnost formiranja slične
strukture upravljanja s obzirom na minerale koje imamo, uključujući nikl,
kobalt i mangan", dodao je Lahadalia.
Indonezija još nije kontaktirala druge zemlje koje proizvode
nikl kako bi razgovarali o ideji kartela, rečeno je za FT iz ministarstva
investicija, dodajući da još uvijek radi na upravljačkoj strukturi budućeg
saveza koji bi se mogao predložiti drugim proizvođačima.
Lakše reći nego uraditi
Ipak, repliciranje modela sličnog OPEC-u za takozvane
energetske tranzicijske metale je lakše reći nego učiniti. Za razliku od
naftnih resursa proizvođača OPEC-a, rudarske operacije u Indoneziji i drugim
velikim proizvođačima nikla kontroliraju različite privatne kompanije ili
kineske državne firme. Štaviše, najveći proizvođači i vlasnici nalazišta nikla
su raznolika grupa zemalja s veoma različitim političkim i tržišnim uslovima i
malo je vjerovatno da će imati zajednički jezik i interese u formiranju
organizacije. Osim Indonezije, proizvođači nikla su Rusija, Kanada, Australija
i Sjedinjene Države. SAD nemaju viškova
ovog metala kao Indonezija, Filipini, Rusija ili Australija.
Indonezija i Australija imaju najveće svjetske rezerve nikla
- svaka oko 21 milion tona – podaci su Geološkog zavoda SAD-a. Indonezija je,
međutim, najveći proizvođač nikla, a slijede Filipini i Rusija.
Ali Rusija čini skoro 20% globalne ponude nikla klase 1, što
je razred potreban za baterije, prema Međunarodnoj agenciji za energiju (IEA).
Nikl se prvenstveno nalazi u dvije vrste ležišta – sulfidu i
lateritu. Nalazišta sulfida – uglavnom locirana u Rusiji, Kanadi i Australiji –
obično sadrže nikal višeg kvaliteta koji se lakše prerađuje u nikl klase 1 za
baterije. Indonezija, kao i Filipini, imaju lateritne naslage nikla, koji je
nižeg kvaliteta i zahtijeva dodatnu energetski intenzivnu obradu da bi postao
nikl za baterije, navela je IEA u izvještaju iz jula 2022. godine.
