SAD podižu uzbunu sa saveznicima u Evropskoj uniji da Rusija možda razmišlja o potencijalnoj invaziji na Ukrajinu dok rastu tenzije između Moskve i Unije oko migranata i opskrbe energijom.
Piše: Faris Marukić
Došlo
je vrijeme za konsolidaciju u Evropskoj uniji u odnosu na Ukrajinu. Nedavna
upotreba drona Bayraktar od strane ukrajinskih oružanih snaga, tačnije zvanični
i novinarski komentari o njemu, potiču nas da analiziramo stvarnu pozicija EU,
posebno Njemačke u situaciji nove ruske prijetnje koja se nadvila nad
Ukrajinom.
Ovo
je posebno značajno nakon nasilnog gušenja glasa opozicije u Bjelorusiji, gdje
je Unija mirno posmatrala dešavanja. Isprazna retorika samo je potakla vlast da
se radikalno obračuna sa različitim grupama i pojedincima.
Zapadni
Balkan, s druge strane, dobio je malo konkretniju ponudu tzv. dječjeg stola na
zabavi, kroz projekat Otvoreni Balkan. Ponuđeno nam je da se igramo Evropske
unije, dok tamo, u pravoj zajednici,
sjede „ozbiljni igrači“. Taj plan trebao je da nas odvoji, bar na neko
vrijeme, od ideje pridruživanja. Na to ne treba pristajati. Trebaju nam
konkretniji potezi, a ne projekit koji mirišu na neke velikodržavne ideje. Možda to i nije potpuno tako, ali treba
razumjeti strah u Bosni i Hercegovini i na Kosovu, te ponuditi brojna
pojašnjena.
Koliko
projekat za zapadni Balkan izgledao neozbiljan, nedostatak jasne podrške
Ukrajini odzvanja hodnicima evropskih institucija. Ovoj zemlji, kroz programe
finansijske podrške vojsci, programe obuke i naoružavanja bez skrivanja pomažu
Velika Britanija, SAD i Turska.
Ministarstvo
odbrane Velike Britanije raspravlja o prodaji morskih projektila zemlja-zemlja
Brimstone koje je dizajnirao MBDA UK, a koje mogu istovremeno gađati više ciljeva
i koje bi bile raspoređene na brodovima koje ukrajinska mornarica ima u službi.
Ukrajinska mornarica već u svom sastavu ima turske dronove Bayraktar TB-2.

Ova
činjenica logično gura na širi zaključak, naime, da je informacijska strategija
službenog Brisela u odnosu na rat u Donbasu prvenstveno da se što brže i
jasnije oglasi neutralnost. Drugim riječima, EU
u informacijskom ratu protiv Ukrajine dokazuje samo svoju nevinost („mi
nismo tu“).
U Evropi
je Francuska uglavnom šutjela pred pozivima ukrajinskog predsjednika Zelenskog
za uključivanje u EU. Emmanuel Macron se nada uspostavi dijaloga s Moskvom,
posebno nakon 'krize podmornica', koju su u Parizu shvatili kao dodatni dokaz
da Francuska treba nezavisan kurs od SAD-a. Nadalje, njemačka kancelarka Merkel
i predsjednik Macron nisu prisustvovali krimskoj platformi, na frustraciju
ukrajinskog vodstva. Istini za volju, ni Vašington nije poslao ohrabrujuće
poruke Kijevu po pitanju članstva u Sjevernoatlantskom paktu.
SAD
podižu uzbunu sa saveznicima u Evropskoj uniji da Rusija možda razmišlja o
potencijalnoj invaziji na Ukrajinu dok rastu tenzije između Moskve i Unije oko
migranata i opskrbe energijom.
S
obzirom na to da Vašington pomno prati gomilanje ruskih snaga u blizini
ukrajinske granice, američki zvaničnici su obavijestili kolege iz EU o njihovoj
zabrinutosti zbog moguće vojne operacije. Portparol Kremlja Dmitrij Peskov u
petak je odbacio izvještaj kao "prazne i neosnovane napore da se zaoštre
tenzije".

Ukrajini
ne trebala retorička podrška, posebno nakon iskustava iz 2014. godine. Sada,
kada je podrška ulaska u NATO i EU među tamošnjim stanovništvom na historijskom
vrhuncu, potrebno je učiniti mnogo više. Ukrajinci ne žele biti tampon-zemlja
između velikih sila, a podrška Zapadu neće trajati vječno. EU je ostavila
Ukrajinu u "čekaonici, na vječno čekanje" rekao je predsjednik
Zelenski i mora spriječiti da Kijev postane sve više frustriran. Obećanja EU
možda više nisu konstruktivna, a njena pregovaračka moć u vezi s Ukrajinom je
na izmaku. Ekonomska pomoć EU Ukrajini je značajna: više od 15 milijardi eura u
grantovima i zajmovima, ali i više od 205 miliona eura za investicije od 2014.
godine, preferencijalni pristup jedinstvenom tržištu i 980 miliona eura za
pomoć u borbi protiv pandemije Covid-19. Međutim, takva podrška sama po sebi
nije dovoljna da potakne Kijev na dalje skupe reforme, ako izostane konkretna
politička podrška.