Turkmenistan postaje centar geopolitičkog odmjeravanja

Simbolično, sastanak na Kaspijskom moru pokazuje da Ashgabat gleda na zapad, a ne na sjever prema Rusiji, ili prema jugu prema Iranu.

Priredio: Faris Marukić

Od sticanja nezavisnosti 1991. godine, Turkmenistan je privlačio samo sporadičnu pažnju zbog svoje ekstremne izolacije od vanjskog svijeta, koja se po nekim segmentima može uporediti sa Sjevernom Korejom. Kao rezultat ovakvog držanja, dešavanja u zemlji prolaze ispod većine radara. Ashgabat ostaje odlučan u ovoj poziciji jer se suočava s visokim nivoom siromaštva i prijetnjom pobune koja bi porijeklo imala u Afganistanu. To izaziva strah da bi skoro svaka promjena u sistemu mogla destabilizirati situaciju.

Ashgabat ima striktnu politiku neutralnosti, principa sadržanog u ustavu te centralnoazijske zemlje koja sprječava da se pridruži bilo organizacijama predvođenim Moskvom, kao što su Organizacija ugovora o kolektivnoj sigurnosti (ODKB) ili Ankari -Organizacija turskih država (OTS). Ali sada se čini da će se sve ovo promijeniti, jer Turkmenistan postaje predmet intenzivnog geopolitičkog pritiska vanjskih sila, Istoka i Zapada, koje žele da zemlja postane bliže povezana s njima, i Moskve, koja se nada da će zadržati neutralnost Turkmenistana kako bi blokirala ta pomjeranja.

S novim predsjednikom ove godine — Serdar Berdimuhamedov je zamijenio svog oca Gurbangulyja Berdimuhamedova u martu 2022. — Turkmenistan je postao aktivniji na međunarodnom planu. Djelomično, naravno, ovo odražava ono što neki vide kao napore novog vođe da izgradi vlastiti autoritet i dijelom pobjegne od sjene svog oca. Ali važniji motivirajući faktor dolazi iz inostranstva, rezultat napora sila - od Kine i Irana do Turske i Evropske unije da Ashgabat privuku u svoje orbite. Kina, Iran i Afganistan su napravili prodor u Ashgabat, pri čemu je Peking bio posebno uspješan, dok Teheran i Kabul također napreduju. Ali konsekventniji potezi na ovoj geopolitičkoj šahovskoj tabli bili su potezi EU i Turske – i napori Moskve da se suprotstavi njihovim aktivnostima.

Ovi potezi su posljednjih dana dobili dodatan momentum. Ministar inostranih poslova Turkmenistana Rašid Meredov sastao se 6. i 7. decembra sa svojim ruskim kolegom Sergejem Lavrovom, koji je istakao da Moskva vidi Ašhabad kao „našeg najbližeg prijatelja i strateškog partnera. Ali kao naznaka da Moskva nije postigla veliki napredak u namjeri da uključi Turkmenistan u ODKB ili Euroazijsku ekonomsku zajednicu, sastanak je završen sporazumima samo o marginalnim pitanjima, uključujući razmjenu studenata i otvaranje predstavništva nacionalnih željezničkih agencija.

Zatim je , 11. decembra, Terhi Hakala, finski predstavnica koji služi kao specijalni predstavnik EU za Centralnu Aziju, otputovala u Ashgabat kako bi sudjelovala u proslavi Međunarodnog dana neutralnosti - obilježavanja 27. godišnjice kako je Turkmenistan u tom statusu. Dok je bila tamo, Hakala je sa svojim domaćinima iz Turkmenistana razgovarala o širokom spektru pitanja koja su se usredotočila na širenje veza između Turkmenistana i EU, čime je redefinirala prirodu neutralnosti u momentu dok se ona proslavlja.

Predsjednik Berdimuhamedov je 14. decembra zajedno sa svojim ocem, bivšim predsjednikom, ugostio predsjednika Turske Recepa Tayyipa Erdogana i predsjednika Azerbejdžana Ilhama Aliyeva u odmaralištu na obali Kaspijskog mora. Taj samit, koji je prvobitno bio zakazan prije više od godinu dana, ali je odgođen, zabrinuo je Moskvu, koja se plaši da će to postati povod za Tursku da stekne čvršće uporište u centralnoj Aziji na račun Rusije. Moskva je zabrinuta i zbog mogućnosti da Turska osigura sporazum Ashgabata da se pridruži OTS-u i zbog potencijalnog širenja toka turkmenistanskog plina preko Kaspijskog mora do Turske — umjesto na jug preko Irana kako Kremlj preferira.

Tokom događaja, Turska i Azerbejdžan nisu postigli sve što su željeli. Turkmenistan se suzdržao od obaveza da se pridruži OTS-u, što je dovelo do slavlja u Moskvi. Ipak, uprkos naporima ruskih komentatora da umanje važnost sastanka, trojica lidera su se ipak složili da prošire ranije napore za isporuku više turkmenistanskog plina na zapad preko Kaspijskog mora, zaobilazeći tako Rusiju i pomažući Turskoj da proširi svoj uticaj u regionu. I dok su moskovski posmatrači sugerirali da je Ašhabad organizovao sastanak U čast Dana neutralnosti i time reafirmirao svoju nezavisnost, neutralnosti je, očito, sve manje.

Simbolično, sastanak na Kaspijskom moru pokazuje da Ashgabat gleda na zapad, a ne na sjever prema Rusiji, ili prema jugu prema Iranu -i praktično, ova lokacija skreće posebnu pažnju kako na rješavanje sporova oko naftnih i plinskih postrojenja na moru između Bakua i Ashgabata, tako i na rastuću snagu turkmenistanske mornarice na Južnom Kavkazu, gdje postaje dovoljno moćna da potencijalno izazove dugo dominantnu rusku Kaspijska flotila. Uzeto zajedno, to znači da je, geopolitički, Turkmenistan danas u igri više nego ikada prije.

To mora da zabrinjava Moskvu, koja je dugo podržavala neutralnost Turkmenistana kao temelj njenih napora da blokira bilo kakvu ekspanziju turskog uticaja na Centralnu Aziju. Na kraju krajeva, ako se Ashgabat ne pridruži turskim projektima, Ankari će biti daleko teže da projektira moć u regionu, dok će Kremlju biti lakše da tamo nastavi da sprovodi svoj tradicionalni pristup zavadi pa vladaj.

Nakon tri sastanka na kojima su njegovi lideri sudjelovali u proteklih 10 dana, čini se da će Turkmenistan nastaviti da insistira da je neutralan, bar formalno, kako ne bi iznervirao Moskvu. Ipak, Ashgabat će sigurno sve više redefinirati tu poziciju što znači da će tražiti partnere izvan Kremlja. To bi bilo prihvatljivo u većini glavnih gradova, ali neće biti u Moskvi, koja ne samo da želi da Turkmenistan ostane neutralan, već i da to čini na način koji Rusija preferira. Visoko vjerovatnoća da to više nije moguće postavlja teren za potencijalno dramatične poteze u bliskoj budućnosti, poteze koji će natjerati svijet da obrati pažnju na Turkmenistan mnogo više nego u prošlosti.