Kada je Parlament BiH odbio Aprilski paket, Zapad, predvođen Amerikancima, povukao je ručnu. Dvije potonje odbijenice samo su je dodatno zacementirale. Od tada, BiH stagnira.
Piše: Sead Numanović
Ako je suditi po šturim informacijama, u Nemu je kao na gadnom frontu.
Pozicije su zakovane, naznaka popuštanja nema.
Stranke okupljene oko Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine i Dragana Čovića svim silama nastoje iznuditi treću fotelju u Predsjedništvu BiH u trajno vlasništvo.
Bez principa, bez prava. Ucjenom.
Ukoliko je ne dobiju, pojačat će svoj savez s Miloradom Dodikom. A mogu li ga više pojačati? Jedino još da proglase svoj entitet i počnu postrojavanje svojih trupa uz svoje pjesme. Sve ostalo smo vidjeli, a ni ovo nije nevjerovatan scenario. Štaviše!
Grupa od tri političke stranke iz Sarajeva, izdata od još tri partije "probosanske" provinijencije, ne odstupa.
Za njih je paket - Predsjedništvo BiH - Dom naroda, temelj, minimum, ispod kojeg ne mogu ići.
Strani posrednici nastoje naći neko rješenje.
Poput davljenika, svi traže neku slamku spasa.
Informacije su šture i najčešće garnirane dezinformacijama.
U neku ruku, asocira na pregovore o Aprilskom paketu.
Dokument kojii je u konačnici izašao, kao plod dugotrajnog rada, finiširan maratonskim pregovorima u Vašingtonu, bio je sve osim onoga što se u Sarajevu u to vrijeme plasiralo u medije.
Hoće li se ponoviti Aprilski paket?
Izgleda da hoće.
Raspoloženje javnosti je da se političke izmjene izbornog zakonodavstva - odbiju!
One tehničke treba prihvatiti i, ako je moguće, još i poboljšati - povećati taj paket.
Nema dobronamjerne osobe koja ne bi voljela vidjeti elektronske skenere na biračkim mjestima. I to svim. To u ovoj izbornoj godini nije moguće. Ali jeste moguće imati nekoliko stotina skenera i pripadajućih kompjutera na biračkim mjestima, kao test.
Birački spiskovi se trebaju dobrano očistiti.
Prijedor je pokazao da je birača bitno manje nego li ih je na spisku. Najmanje od nedostajućih je umrlo. Većina je odselila.
I taj se egzodus nastavlja.
Dakle, tehničko unapređenje izbornog procesa nije sporno. Tzv. "integritet izbora", kako ga stranci nazivaju, ima haman pa plebiscitarnu podršku.
Problem je ovaj "politički" dio.
I opet ćemo ponoviti - suština problema je Dragan Čović i njegov realni poriv da do dogovora ne dođe i da sve bude po starom - da on ne sjedi u Predsjedništvu BiH, već da ostvaruje svoje privatno - političke interese.
Kada se oni što ga podržavaju otrijezne, shvatit će razmjere pustoši koja ostade iza njega. Ali prekasno.
Oni politički predstavnici stranaka u Sarajevu što su otišli u Neum, dolje su s ogromnim teretom.
Jedino što bi im moglo olakšati poziciju jeste prisustvo Venecijanske komisije koja mora izreći svoje na svaki eventualni dogovor.
S pravnicima zna biti zeznuto.
I kada vam kaži šta misle, nekad vam trebaju vrsni prevodioci da to ispravno protumače.
Tek, Venecijanska komisija do sada je imala sasvim ispravnu, principijelnu stranu.
Ako oni budu aminovali neko rješenje, onda ono zaslužuje javnu debatu i - u konačnici - podršku.
Kada je Parlament BiH odbio Aprilski paket, Zapad, predvođen Amerikancima, povukao je ručnu. Dvije potonje odbijenice samo su je dodatno zacementirale.
Od tada, BiH stagnira.
Politički lideri SDA, SBB i NiP-a u Neumu svjesni su toga.
Njihovo odbijanje prijedloga možda bi im donijelo neke kratkoročne političke poene, ali dugoročno BiH bi samo izgubila.
Popularno je pljuvati izbornu reformu.
Neki od generatora toga imaju i sasvim ličan interes.
No, šta poslije?
BiH stoji na svom evropskom putu. A to je jedina, kakva takva svijetla perspektiva ove države o kojoj se slaže većina njenih građana. Mada se i to topi.
Neprovođenje presuda Evropskog suda za ljudska prava (ECHR) u Strazburu za posljedicu bi moglo imati i (drastično) zahlađenje odnosa s Vijećem Evrope. Takav luksuz sebi ne možemo priuštiti.
Neki pozitivan rezultat nam treba.
A "Sejdić-Finci" neće nestati.
Mogao bi nam se vratiti kao bumerang.
Stoga, treba nam dogovor o promjeni Izbornog zakona i Ustava BiH. Dogovor koji će se temeljiti na dobroj praksi Evrope. A pečat na to stavlja Venecijanska komisija. Ako ga imamo, dobro je.
