„Nedavni izbori u Bosni i
Hercegovini (BiH) još jednom su razotkrili opasne pukotine u državi, koju su
proizvoljno popločale zapadne sile koje su više zainteresirane za stvaranje
prisilne stabilnosti nego za zalaganje za pravdu i stvarnu demokratiju“, navodi
Mahomed Faizal u svom tekstu In Bosnia, Muslims are still the issue koji
piše za The Muslim News.
Tvrdi da su osmi izbori od potpisivanja
Dejtonskog sporazuma 1995. godine, kojim je okončan troipolgodišnji rat u Bosni,
dodatno učvrstili etno-vjersku državu i posljedični detritus etničkog čišćenja.
Smatra da sporazumi nikada nisu
imali za cilj da demokratiziraju Bosnu, već je to bila mjera da se okonča rat i
omogući zapadnim silama da se nepostiđeno odmaknu od svoje katastrofalne
politike na Balkanu.
„Arhitekti Sporazuma izradili su
previše komplikovan ustav koji je ocrtavao mješoviti predsjednički i
parlamentarni izborni sistem, podijeljen po etničkim linijama između dva
djelimično autonomna entiteta i tri vjersko-etničke denominacije unutar države:
većinske pravoslavce iz Republike Srpske ( RS) i većinski muslimane Bošnjake
i Hrvate katolike u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH)“.
Iako je ovaj zamršeni ustav doveo
do relativnog mira i teško shvatljive podjele vlasti, nije učinio ništa da
promovira istinsku demokratiju, tvrdi autor.
„U konačnici, Dejton je nagradio
ekstremističke nacionalističke snage u Srbiji i Hrvatskoj koje su se prepustile
najbrutalnijim oblicima nasilja nad Bošnjacima. Dijelovi teritorije stečeni potpunim
desetkovanjem lokalnog bošnjačkog stanovništva postali su imprimatur (odobrenje
za štampu) koji je sankcionirao propise Sporazuma, dodatno štiteći ratni
plijen“.
Citira Davida Scheffera,
savjetnika tadašnje američke ambasadorice u UN-u, Madeleine Albright, koji je
prisustvovao sastancima unutar Bijele kuće o Bosni: “To je vrlo klizav teren. Srbi su
etničkim čišćenjem zauzeli ogromnu teritoriju, a onda održavamo 'demokratski'
referendum da potvrdimo takvu agresiju - vrlo transparentan čin ublažavanja.”
Ipak autor smatra da su
izbori doveli do historijskih prekretnica.
„Ljevičarski član etnički
raznolike Socijaldemokratske partije (SDP) pod vodstvom Denisa Bećirovića,
kojeg podržava 11 opozicionih građanskih stranaka, osvojio je bošnjačko mjesto
u utrci protiv Bakira Izetbegovića, čija je Stranka demokratska akcija (SDA)
bila na vlasti od kraj rata 1996. godine!.
„Bakir je sin predsjednika BiH
Alije Izetbegovića. U vrlo spornom rezultatu, aktuelni predsjednik Željko
Komšić osvojio je hrvatsko mjesto uz podršku Bošnjaka Bosni, a kandidatkinja
Saveza nezavisnih socijaldemokrata Željka Cvijanović, saveznica separatiste
bosanskih Srba Milorada Dodika, pobijedila je u utrci za srpskog člana
bosanskog Predsjedništva“.
„Nekoliko minuta nakon zatvaranja
birališta, Christian Schmidt, visoki predstavnik (OHR), međunarodno imenovani
diplomata koji služi kao vrhovni autoritet u provedbi Dejtonskog sporazuma i
glavni tumač bosanskog ustavnog prava, najavio je kontroverzne reforme izbornog
zakona“ .
Schmidt je figura koja stvara podjele, a čiju stranku u
Njemačkoj, Kršćansko-socijalnu uniju, optužuju da podržava ekstremno
desničarski vladajući hrvatski HDZ, navodi autor.
„Schmidt je 2020. godine
odlikovan ordenom Ante Starčevića od strane hrvatskog premijera Andreja
Plenkovića. Starčević se smatra ocem ideje 'Velike Hrvatske' koja bi
uključivala današnju Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Sloveniju. Na Južne
Slovene koji su naseljavali te krajeve gledao je kao na Hrvate, bez obzira na
njihovu vjeru“.
Kaže i da je Schmidt je od 2013.
kopredsjedavajući Društva za kršćansko-jevrejsku saradnju u Berlinu, a da je
bio i član Savjetodavnog odbora Američkog jevrejskog komiteta.
„Srž novog zakona je način na
koji će se birati delegati iz Doma naroda, gornjeg doma Parlamenta Federacije.
Nakon donošenja, Bošnjaci, Hrvati i Srbi će izgubiti predstavnike svojih
etničkih zajednica na nivou kantona ako su zastupljeni s manje od 3 %“.
Trenutno se iz svakog kantona
bira najmanje po jedan bošnjački, jedan hrvatski i jedan srpski delegat.
Kritičari novog zakona kažu da je diskriminatoran i da je osmišljen samo da
pomogne glavnoj stranci bosanskih Hrvata, Hrvatskoj demokratskoj zajednici
(HDZ)“.
Ocjenjuje da je HDZ je
demokršćanska nacionalistička stranka, a da je njen lider (Dragan Čović)
tvrdokorni nacionalista.
„Proteklih godinu dana Dodik i
radikalni elementi unutar Rs-a prijete da će se odcijepiti od BiH i formirati
svoju državu sa zasebnim institucijama, uključujući vojsku. Predsjednik Srbije
Aleksandar Vučić glavni je pokretač Dodikovih secesionističkih aktivnosti u
Bosni".
„Uprkos Dodikovim reakcionarnim i
ultranacionalističkim tendencijama, zemlje EU su zatvorile oči pred njegovim
ispadima dok su pristajale na njegove finansijere u Beogradu“.
Navodi da sada dolazi do izražaja
politika lidera EU, koji su uvijek bili željni da se spuste na koljena pred
nizom fašista i desničarskih fanatika u istočnoj Evropi.
„ Rusija je njegovala Dodika, u
novije vrijeme podržava i Čovića, na čije secesionističke tendencije gledaju
pozitivno u Zagrebu i Beogradu“.










