"Napominjemo da Crkva na braću muslimanske vjere gleda s iskrenim poštovanjem (Nostra aetate, 3), a migrante, u svjetlu svetopisamskog, napose Isusovog nauka, smatra svojom braćom i sestrama kojima kršćani duguju ne samo poštovanje nego i konkretnu pomoć".
Piše: Vera Soldo
Dok zapaljive, mizogine, nacionalističke, huškačke i kakve sve ne, izjave bh političara više nisu nikakva novost u javnom diskursu, a bh javnost na njih je navikla, poruke mržnje spram migrantima islamske vjeroispovijesti koje je odaslao svećenik Mate Vincetić vjernicima u crkvi ‘Sveti Marko Evanđelista’ u Plehanu natjerale su na reakciju i samu Katoličku crkvu u BiH. Točnije, Franjevačku provinciju Bosne Srebrene i Vrhbosansku nadbiskupiju.
Nakon osuda javnosti, ali i kritika i ograđivanja od Franjevačke provincije i Vrhbosanske biskupije, svećenik fra Mato Vincetić se ispričao.
"Iskreno se ispričavam svima koji su moje riječi iz isječka navedene propovijedi doživjeli kao povredu vjerskih i drugih ljudskih osjećanja. To nije nikako i nipošto bila nakana ove moje propovijedi, pa tako niti u javnosti prikazanog isječka. Tumačeći, Kristove 'teške riječi' upućene jednoj ženi poganki u Evanđelju pročitanom toga dana, i sam sam nažalost uzeo 'teške riječi' kao i nespretan i nesretan primjer u pokušaju suvremene kontekstualizacije razumijevanja Kristova doba i vremena", isprika je fra Vincetića. Čini se nespretna kao i sama propovijed.
"Duboko žalim zbog toga ako su ove moje 'teške riječi' i nespretan primjer izazvale povredu vjerskih i ljudskih osjećaja kod pripadnika drugih vjera, vjeroispovijesti ili nevjernika. Tko god je poslušao moju cijelu propovijed znat će da sam tu govorio o univerzalnosti kršćanske poruke upućene od Isusa za ljude svih vremena i prostora", pokušao se opravdati fra Vincetić.
Skandalozna propovijed
Propovijed župnog vikara na Plehanu i vojno kapelana fra Mate Vincetića vjernicima, od 20. augusta u crkvi ‘Sveti Marko Evanđelista’ u Plehanu kod Dervente, šokirala je značajan dio javnosti, iako postoje i oni koji se s njim slažu. Tako barem pokazuju polemike na društvenim mrežama.
Fra Mato vinceti vjernicima je poručio kako se "migranti koji dolaze trebaju odreći svoje vjere i boga koji ih je ostavio žedne i gladne" kako bi, zauzvrat dobili posao i hranu.
"Ne možemo mi prihvaćati migrante u svoju kuću, dati im sve, a oni da bezočno, drsko i bezobrazno kažu ‘ja sam musliman, moraš mi dati hranu koju ja hoću jesti. Vidi molim te. Došao si iz zemlje glada, žedan, gol i bos. Tvoj bog te ostavio gladnog, žednog, golog i bosog. Došao si u moju kuću gdje je bog Isus Krist i kojem zahvaljujem za sve blagodati koje imam za zapadu, i sada ti meni naturaš svoga boga koji je tebe ostavio gladnog, žednog, golog i bosog, da ja njemu i tebi moram ispunjavati volju. Dobro, nije problem, dat ćemo mu jesti, ali on (migrant) još kaže ‘ne smiješ mi svinjetinu, moraš teletinu’. Vidite bezobrazluka...Ne, ne može. Ostavi se svoga boga, priznaj vjeru u pravoga boga, pa ćemo ti onda dati sve", iznio je ovaj svećenik ucjenu migrantima i vlastitu interpretaciju Isusovih riječi uz paralelu sa suvremenim migrantima.
Ni tu nije stao. "...Ako si došao u moje, sjest ćeš tamo gdje ti ja kažem. Leći ćeš tamo gdje ti ja kažem. Jest ćeš i piti ono što ti ja dadnem. Ja nikada ne bih vjerovao u boga koji je svoj narod ostavio gladnim i žednim, golim i bosim. Taj bog je lažan i ne postoji”, nevjerojatni su stavovi ovog svećenika, a koji je pri tom ustvrdio i kako se "Europa odrekla Krista".
Reakcije iz Vrhbosanske nadbiskupije i Franjevačke provincije
Na ove izjave svećenika Vincetića brzo su reagirali iz Vrhbosanske nadbiskupije i Franjevačke provincije Bosne Srebrene, ogradivši se od njegovih poruka te su naglasili kako Vincetićeve riječi nisu u skladu s crkvenim naukom. Pri tom su se pozvali na dijelove Evanđelja.
“Način na koji je u tom isječku tretirana tema migracija te u tom kontekstu i pripadnici druge religijske zajednice, nije u skladu s naukom Katoličke crkve ni s onim što ona, kako na općoj, tako i na mjesnoj razini, provodi u svom djelovanju. Isus je pomagao svima i, kako donosi Evanđelje po Mateju, poistovjetio se sa svakim čovjekom koji je u potrebi kad je kazao: ‘Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni’”, stoji u reakciji.
I Vincetićeva braća franjevci jasno su se ogradili od njegove "migrantske politike", a uputili su i ispriku.
“Fra Matine stavove u dijelu objavljene propovijedi o migrantima muslimanske vjere i o pravovjernosti koja se temelji isključivo na (ne)blagostanju, smatramo kršćanstvu protivnima, a duhu franjevaštva, na poseban način višestoljetnom djelovanju bosanskih franjevaca, sasvim stranima. Napominjemo da Crkva na braću muslimanske vjere gleda s iskrenim poštovanjem (Nostra aetate, 3), a migrante, u svjetlu svetopisamskog, napose Isusovog nauka, smatra svojom braćom i sestrama kojima kršćani duguju ne samo poštovanje nego i konkretnu pomoć", jasno je poručeno iz Franjevačke provincije Bosne Srebrene.
Nadalje su naveli kako je "Isusova Radosna vijest, napose njegove zapovijedi ljubavi i milosrđa koje životom želimo ostvarivati, u suprotnosti s bilo kakvim, osobito ne nasilnim, osvajanjem i suprematskim, odnosno prozelitskim djelovanjem…".
"Zato uz iskrenu ispriku svima koje su poruke našega fra Mate Vincetića povrijedile, napose pripadnicima muslimanske vjere i migrantima koje su nepravedne strukture svijeta i ljudska bešćutnost pokrenule na put u neizvjesnost i nepoznato, napominjemo da ćemo se, u duhu Evanđelja, sv. Franje i tradicije bosanskih franjevaca nastaviti zalagati za mir i dobro među svim ljudima, koje pozdravljamo upravo ovim franjevačkim pozdravom: Mir i dobro!”, poručili su u reakciji iz Franjevačke provincije.
"Komad odljuđene svećeničke pokvarenosti"
Novinar i književnik Emil Karamatić na svoj je način komentirao skandalozne izjave svećenika i mržnju prema migrantima.
"Nečiji preci ranije, nečiji preci kasnije. Netko od nas ranije, neko kasnije. Zemlja, ova božja posudba, je migracjski prostor. Prvi korak napraviše Marija i Josip. Moralo se bježati. Tko će stranca gladna pogledati? Bili su to dani okrenutih leđa. Nitko ih nije primio. Tko zna u čijeg boga vjeruju. U mojim Višićima živjela rimska Ilirska plemena. Bilo ih omut’. Tih davnih godina došli Goti i još neka germanska plemna. Iza njih pomalo, tek pomalo Slaveni. Pa Mlečani. U tom eto i Turaka. Domalo dođoše Austrijanci. Dođeše Francuzi i stotine onih koje nisam kadar brojati. Nisam božji poslanik da to znam.
Ili mi nedostaje taj komad odljuđene svećeničke pokvarenosti. Nešto mora da jest", smatra Karamatić.
On zaključuje kako migracijski proces nikad nije stao, niti će stati.
"Samo ga treba razumjeti. Tko je kadar pameti imati. Nema Dubrovačke republike. Bila pomorska sila. Nema Kraljevine Dalmacije. Nema Kraljevine Slavonije. A nema ni Austrougarske. Nema kraljevine SHS. Nema Jugoslavije. Nema… puno toga nema. Ali, kao, nešto ima. A nema ništa. Ali ljudi i dalje rade i žive. Nešto zovemo Hrvatska, nešto BiH, nešto Srbija. Međe se pomjeraju. Malo gore. Malo dolje. A na sredini samo čovjek migrant, gladan čeka. Da upadne u komad božje posudbe. I pastir koji viče. Adolf Eichmann bi ga se postidio", zaključuje ovaj dugogodišnji novinar i kolumnist.
