Prije 2014. godine, ukrajinska izvozno orijentirana industrija oružja dostigla je status 4. najvećeg svjetskog izvoznika oružja 2012. godine.
Piše: Faris Marukić
Bayraktar TB-2 dronovi kupljeni od Turske, donacije iz
Sjedinjenih Država i Velike Britanije u vidu antitenkovskih sistema Javelin i
NLAW značajan su dodatak odbrambenim kapacitetima Ukrajine. Preveliko isticanje
značaja navedenog zaklanja važne iskorake ukrajinske namjenske industrije u
zadnjem desetljeću, čiji su produkti upravo odgovor na realnost odnosa snaga
između Ukrajine i Ruske Federacije.
Prije 2014. godine, ukrajinska izvozno orijentirana
industrija oružja dostigla je status 4. najvećeg svjetskog izvoznika oružja
2012. godine. Od početka rata u Donbasu, ukrajinska vojna industrija se više
fokusirala na svoje unutrašnje tržište oružja i kao rezultat toga pala je na 9.
mjesto među vodećim svjetskim izvoznicima oružja do 2015., 11. mjesto do 2018., i 12. mjesto među svjetskim izvoznicima
oružja do 2019. godine.
Ukrajina je u proteklih nekoliko decenija napravila
značajan iskorak u razvoju i proizvodnji raketnog oružja. Sovjetsko predznanje,
kao i vještine i sposobnosti stečene tokom nezavisnosti doprinijeli su pojavi
novih raketnih oružja različitog kalibra i namjene.
Najpoznatiji vojni blog za praćenje vizuelno
potvrđenih gubitaka zaraćenih strana Oryx Analysis kaže da je od početka ruske
agresije na Ukrajinu agresorska strana izgubila 410 tenkova, 279 oklopnih
borbenih vozila, te 400 različitih transportera. Stvarne brojke su sigurno
značajno veće, jer načajan udio gubitaka nije dokumentiran fotografijom ili
snimkom.
Tome su
značajno doprinijeli i produkti ukrajinske namjenske industrije. Posljednjih
godina stvoreni su ATGM-ovi Barrier, Corsar, Skif, prijenosni protutenkovski
kompleks Stugna-P, visokoprecizne vođene rakete Kombat, Konus ili Kvitnik. Neki
od njih su već uspješno korišteni u realnim borbenim uslovima u zoni
antiterorističke operacije na istoku Ukrajine i pokazali su se efikasnim.

Kvitnik
Kvitnik je ukrajinski laserski vođen projektil, sličan
Krasnopolju. Ukrajinske kompanije bile su uključene u razvoj Krasnopolja i
imale svu tehničku dokumentaciju za ovu vođenu granatu. Krasnopolj je ruska
laserski navođena artiljerijska granata i dizajnirana je za gađanje tenkova,
oklopnih vozila, zgrada, bunkera i raznih terenskih utvrđenja, vodenih ciljeva
i tako dalje. Razvio ga je Biro za projektovanje instrumenata iz Tule.
Proizvodnja je počela 1986. godine. U početku su vođeni projektili Krasnopolj
korišteni u najnovijim sovjetskim artiljerijskim sistemima kalibra 152 mm. Tako
da je bilo prilično lako uspostaviti autohtonu proizvodnju. Kvitnik su službeno
usvojile ukrajinske oružane snage 2012. godine.
Ovi projektili zahtijevaju eksterne laserske
označivače. Cilj mora biti osvijetljen laserskim označivačem kako bi se
postigao precizan pogodak. Kada se detektuje laserski signal, sistem za
navođenje će manevrirati projektil do cilja. Ovo omogućava vojnicima na liniji
fronta da pozovu napad na specifične ciljeve visokog prioriteta radi uništenja
jednom granatom. Osnovna verzija ima vjerovatnoću pogotka od 70-80%. Upotreba
takve vođene municije smanjuje opasnost od prouzrokovanja kolateralne štete.

Stunga – P
Stugna-P (čitaj Stuhna) je protivtenkovski raketni
sistem dizajniran i proizveden u Ukrajini. Sistem protivtenkovskog raketnog
naoružanja razvio je kijevski konstruktorski biro Luch kako bi se takmičio sa
stranim modelima iste klase. Stugna-P je u stanju da uništi vazdušne mete na
malim visinama koje se sporo kreću. Laserski vođeni sistem ima domet od 4.000
metara i može probiti oklop debljine do 800 milimetara. Raspon radne
temperature je od -40° do +60°C. Stugna-P je u stanju da uništava oklopne
ciljeve na svim terenskim uslovima u različitim klimatskim uslovima na
udaljenosti od 100 do 4000 metara.
Protivtenkovski raketni sistem Stugna-P ima veoma
siguran način upotrebe protiv neprijateljskih tenkova, borbenih vozila
pješadije, oklopnih transportera, oklopnih vozila i ljudstva, što omogućava
operateru da ostane u relativno sigurnoj poziciji. Ovaj protivtenkovski raketni
sistem ima zaseban kontrolni mehanizam, koja se nosi u posebnom koferu. Umjesto
ručnog pokretanja sistema, operater može aktivirati Stugna-P i zatim ga
kontrolirati s udaljenosti do 50 m. Odnosno, postavite lanser na jedno mjesto,
a kontrolirajte ga s drugog.
...
Oba sistema pokazala su visoku efikasnost protiv
ruskih oklopnih ili logističkih kolona. Planovi za izvoz Stunga-e i njenog
starijeg brata Skif-a već su postojali, a određeni broj trebao se izvesti u
Irak. Ti ugovori su otkazani nastupom agresije, a svi proizvedeni primjerci
stavljeni su u upotrebu. Zanimljivo da na određenim snimcima upotrebe Skif
sistema možemo vidjeti u arapska slova na ekranu, što upravo ukazuje da su
primjerci namijenjeni izvozu sada u službi Oružanih snaga Ukrajine.
Uspjeh bilo kojeg vida naoružanja na bojnom polju
garantira i njegovu prodaju, pa će ukrajinska vojna industrija te okolnosti
vjerojvatno znati iskoristiti.