Piše: Sead Numanović
Nakon još jednog u nizu sastanaka Aleksandra Vučića, predsjednika Srbije i Milorada Dodika, političkog lidera bosanskih Srba, nekoliko se stvari ističu.
"Razgovarali smo i o Vojsci Republike Srpske, i ja sam prenio važne poruke ljudi iz svijeta predsjedniku Dodiku. Drago mi je što je izrazio spremnost da sasluša mišljenje drugih ljudi, i mislim da je važno da pokušamo sačuvati mir, ali i pokušati pokati da nije RS nikakav izvor problema, već da smo svi u regionu spremni razgovarati.
Srbija će se apsolutno suprotstaviti, i nećemo se ponašati u skladu sa bilo kakvim sankcijama koje bi uveli protiv bilo koga u RS. Naš stav je vrlo čvrst i jasan. Neću reći da upozoravamo, ali molim sve da razgovaramo i rješavamo probleme dijalogom.
Srbija se neće pridružiti sankcijama dok sam ja predsjednik, neće biti blokade na Drini", poručio je Vučić.
S druge strane, Dodik je prenio i spremnost da okonča blokadu institucija Bosne i Hercegovine.
Prvi korak za ulazak predstavnika entiteta RS u organe BiH, po njemu je reguliranje pitanja šuma i poljoprivrednog zemljišta.
"Mi želimo sjesti i razgovarati i ukazati im da konačno shvate da je to ozbiljno i da ne možemo popustiti u smislu da nam se oduzmu poljoprivredno zemljište i šume. Onog trenutka kada to pitanje bude regulirano, stvorit će se prvi korak za to da uđemo u organe BiH", rekao je Dodik.
Istakao je i da će se nastaviti vraćanje "otetih" nadležnosti s nivoa Bosne i Hercegovine na njegov entitet.
O vojsci nije rekao ni riječi.
Šta to znači?
Čini se da je Dodik voljan napraviti "ustupak".
I to je klopka kako za zvanično Sarajevo, tako - posebno - za međunarodnu zajednicu.
Objavom, koju treba očekivati, da Dodik i Narodna skupština entiteta RS neće (još) dirati Oružane snage, neće provoditi "slovenački scenarij", zasigurno će u diplomatsko-birokratskim krugovima u Briselu, pa i Vašingtonu, izazvati olakšanje.
"Prva pobjeda", moglo bi se opisati stanje u birokratskim krugovima u dijelovima Brisela.
Ne treba sumnjati da će se na Sarajevo, potom, pojačati pritisak da se sjedne i pregovara.
A o čemu se to treba "pregovarati"?
Dodik je nagomilao cijeli niz "problema" koji se moraju riješiti razgovorom i dogovorom.
U najkraćem, svi se oni svode na pitanje vladavine zakona. Ili će je biti ili je neće biti.
Za Dodika je Christian Schmidt lažni visoki predstavnik jer ga nije izabralo Vijeće sigurnosti. On traži da taj organ Ujedinjenih nacija provede postupak kakav nikada nije proveden za šefa OHR-a. Ako toga nema, Schmidt nema šta tražiti na teritoriju pod njegovom kontrolom.
Hoće li i ko će s Dodikom iz Brisela, Vašingtona, Berlina... pregovarati o tome?
Kako sada stvari stoje, takav se "pregovarač" ne vidi.
Izgovor za totalnu blokadu institucija BiH Dodik je našao u odluci sada već bivšeg visokog predstavnika Valentina Inzka da negiranje genocida, dokazanog pred nizom domaćih i međunarodnih sudova, uključujući i Međunarodni sud pravde (ICJ) u Hagu, te nagrađivanje ratnih zločinaca proglasi krivičnim djelom.
Inzko je odredbe izmjena Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine o tome jednostavno prepisao iz Odluke Evropskog vijeća od 28. novembra 2008. godine koja se odnosila na "suzbijanje određenih formi i izraza rasizma i ksenofobije".
Inzkovo posezanje za Bonskim ovlastima i nametanje ovih odredbi urađeno je usprkos protivljenju Zapada.
Niko od Zapadnjaka nije spreman javno, imenom i prezimenom, pregovarati s Dodikom o tome, ali se na Sarajevo vrši pritisak da se nađe modus za (ne)provođenje te odredbe.
U opticaju je i model po kome bi se - političkim dogovorom Bakira Izetbegovića i Milorada Dodika proglasio moratorij na primjenu te odluke na neki vremenski period.
A onda bi se ona - valjda - provodila.
Izetbegović, ukoliko bi pristao na takav aranžman, teško da bi politički preživio.
Ne samo da bi ga razapinjala opozicija, proglašavajući ga izdajnikom, već bi mu - garantirano - neki drugi birokrata Zapada zamjerio, prije ili kasnije, zašto je to radio i čemu pregovaranja o vladavini zakona.
A vladavina zakona je ključni postulat u bilo čijoj želji da se pridruži Evropskoj uniji.
No, i na Izetbegovića se vrši sve jači pritisak da "pregovara".
Dodik, nadalje, traži da se faktički obori presuda Ustavnog suda o šumama i poljoprivrednom zemljištu. On najavljuje i da će vode biti proglašene imovinom Bosne i Hercegovine te da će "nam oduzeti hidroelektrane".
No, Ustavni sud o tome je već odlučio 6. februara 2020. godine naloživši donošenje i zakona o vodama na državnom nivou "jer su ta pitanja u isključivoj nadležnosti države BiH prema navedenim odredbama Ustava BiH".
I?
O čemu se treba pregovarati?
O daljem potiranju vladavine zakona u Bosni i Hercegovini, e da bi se "umirio" Dodik i Vučić i "odvratili" od formiranja "srpskog sveta"?
Ko je budala koja vjeruje u to?
Dodikovim vrlo agilnim angažmanom od 2002. do 2006. godine donesen je cijeli niz odluka i zakona kojima su ojačane institucije Bosne i Hercegovine.
Niti jedna odluka - od formiranja Oružanih snaga, do Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine, nije donesena bez svesrdne podrške i ruku Dodikovih kadrova u državnim institucijama - od Predsjedništva do Parlamenta BiH.
Sada se Dodik "predomislio".
