ZDK odobrio 2,38 miliona KM podrške registrovanim farmama goveda
Početna/Politika/Analiza
Analiza

Šta male zemlje mogu naučiti od Ukrajine: Prvo se pripremiti pa onda tražiti pomoć

“Jasna lekcija je: nemojte se oslanjati na indirektan međunarodni pritisak. Morate biti u stanju onemogućiti sposobnost protivnika da zauzme i zadrži ključnu teritoriju vaše države”, kaže Elbridge Colby, bivši službenik Pentagona koji je bio vodeći arhitekta strategije nacionalne odbrane Trumpove administracije iz 2018. godine.

Pišu: Peter Martin, Cindy Wang i Aaron Eglitis


Prije nego što je Vladimir Putin započeo invaziju na Ukrajinu, najviši američki vojni i obavještajni zvaničnici bili su gotovo jednoglasni u procjeni da će ruske snage zauzeti  Kijev za nekoliko sedmica, ako ne i dana. Nakon više od tri mjeseca, Kijev je još slobodan, a ukrajinske snage su ubile više ruskih vojnika nego što ih je poginulo tokom devetogodišnjeg rata SSSR-a u Afganistanu.

Sada, zemlje širom svijeta – mnoge manje i slabije od Ukrajine – posmatraju sukob i vide načine da ponize velike sile.

Lekcije se uvelike razlikuju, ali jedna osnovna tema ih ujedinjuje: od Tajvana na Pacifiku do Moldavije u istočnoj Evropi, male države moraju da „budu toliko bodljikave da ih je izuzetno bolno gutati“. Implikacije te strategije kreću se od oružja koje ove zemlje kupuju do načina na koji strukturiraju svoje vojske i pomoći koju traže od SAD-a i drugih.

“Jasna lekcija je: nemojte se oslanjati na indirektan međunarodni pritisak. Morate biti u stanju onemogućiti sposobnost protivnika da zauzme i zadrži ključnu teritoriju vaše države”, kaže Elbridge Colby, bivši službenik Pentagona koji je bio vodeći arhitekta strategije nacionalne odbrane Trumpove administracije iz 2018. godine.

Da bi to postigle, kaže Colby, zemlje moraju prihvatiti „asimetričnu odbranu“, osiguravajući da posjeduju „visoko kvalificirane, decentralizirane snage koje su u stanju da stvaraju mnogo problema brojnijim snagama, što je presudno za vođenje ofanzivnih, agresivnih vojnih operacija.”

Rat u Ukrajini se posebno pomno prati na Tajvanu. Ruska invazija je utisnula dubok osjećaj budnosti na građane ostrva, kaže Lo Chih-cheng, poslanik vladajuće Demokratske progresivne stranke koji sjedi u tajvanskom komitetu za vanjske poslove i nacionalnu odbranu. “Psihološki, Tajvanci su u prošlosti vjerovali da je rat nemoguć. Ali sada svi vidimo da je to moguće, a format, razvoj i tehnologije korištene u ratu su različiti od onoga što smo zamišljali prije”, kaže Lo. “Naš ministar odbrane je rekao da svaki dan prate razvoj rata u Ukrajini, tako da su sigurno puno naučili iz njega.”

Jedna od najvažnijih lekcija za ostrvo je o vrstama oružja koje želi da kupi, kaže Lo. Američki zvaničnici su dugo bili frustrirani željom Tajvana da kupi platforme kao što su borbeni avioni F-16 ili tenkovi M1A1 Abrams, umjesto onoga što bi poboljšalo asimetrične sposobnosti koje bi mogle nanijeti veću štetu Kini. To se sada mijenja. Tajvan treba da regrutuje trupe za elektronski i informacioni rat, kaže Lo, „i treba nam mnogo dronova, Javelina, raketa zemlja-vazduh i protivbrodskih projektila.

Više od 8.000 kilometara dalje, mala i vojno ranjiva evropska nacija Moldavija donosi slične zaključke. “Rat u Ukrajini mijenja cijeli koncept osiguranja sigurnosti naših građana”, kaže Viorel Cibotaru, bivši ministar odbrane zemlje. “Da bi odgovorila na vojnu agresiju, Moldaviji bi bilo potrebno moderno naoružanje poput Javelina, protivvazdušnih sistema i oružja za laku pješadiju.” Malo je vjerovatno da će vojna strategija zemlje uključivati veliki fokus na tenkove ili borbene avione zbog velike gustine naseljenosti Moldavije i previsoke cijene tih sistema, kaže on.

Dalje na sjeveru, baltičke države izvlače slične lekcije, ali s većim budžetima i značajnom prednošću članstva u NATO-u. Nakon što je vidio broj poginulih civila u predgrađu Kijeva, Buči, sjevernoevropski zvaničnik za odbranu kaže da se zemlje u regiji žele okrenuti ka “preventivnoj odbrani” – nabavci sistema koji bi onemogućili rusku invaziju da uspije umjesto da jednostavno preokrenu invazija nakon što je počela. Pored malih sistema kao što su rakete Stinger, ovo bi uključivalo sisteme protivvazdušne odbrane dugog dometa, sisteme odbrane od raketa Patriot i poboljšanu obalsku odbranu, kaže zvaničnik.

Rat u Ukrajini također ima implikacije na ono što vojni planeri nazivaju "strukturom snaga", način na koji je vojska organizirana. Tokom protekla tri mjeseca, ruske snage su se pokazale ranjivim pred agilnijim ukrajinskim kolegama, koji su se oslanjali na male pješadijske jedinice dok su koristili oklopna vozila samo kao podršku. Ukrajina je također promijenila puteve, željeznice i druge rute koje koristi za snabdijevanje svojih trupa, minimizirajući ranjivost na napade, kaže evropski zvaničnik.

Rat je naglasio potrebu za "manjim, agilnim jedinicama koje mogu sabotirati, a zatim se povući na sigurno", kaže Michèle Flournoy, bivša američka zamjenica sekretara za odbranu. “Kada se suočite sa snažnijim protivnikom, morate se boriti na asimetričan način kako biste potkopali njihove snage i iskoristili njihove slabosti. Za Ukrajince, ovo je dalo prednost u boljoj svijesti o situaciji, većoj agilnosti na bojnom polju i sposobnosti primjene smrtonosne sile skriveno i brzo.”

Lo, tajvanski političar kaže „U Ukrajini postoji manji obim ratovanja, ali je efikasniji“, kaže on. “Naša taktika bi trebala biti mobilnija, s manjim jedinicama umjesto velikih vojnih operacija.”

Rat također ima pouke o načinu na koji SAD rade s drugim vojskama. “Voljela bih vidjeti svu našu sigurnosnu pomoć ukorijenjenu u prilagođene sigurnosne planove za pojedinačne zemlje – ukorijenjene u odbrambenim konceptima koji naglašavaju sposobnosti manjih sila da odvrate agresiju većih sila”, kaže Flournoy. Ona kaže da posebno treba promijeniti je način na koji SAD sprovode vojnu obuku. „Trebalo bi se fokusirati na obuku—na razmjenu između vojski i slanje savjetnika. Nešto od toga će provoditi konvencionalne snage, ali mnogo će morati doći od zajednice specijalnih operacija- koje već maju važnu ulogu na Baltiku.”

Ipak, lakše je govoriti o naučenim lekcijama nego ih implementirati. „Mnoge zemlje posmatraju ovaj sukob i govore da moramo više da budemo kao Ukrajinci“, kaže Flournoy. „Ali također upadate u birokratsku inerciju. Ljudi i institucije su postavljeni na svoj način. Neke zemlje govore o tome, ali ne čine.”

Štaviše, male zemlje nisu jedine koje izvlače pouke iz sukoba. Rusija uči iz svojih ranih grešaka, od neuspjeha da osigura linije snabdijevanja – ostavljajući tenkove zaglavljenima na autoputevima bez goriva – do lošeg morala trupa. Njene trupe sada polako napreduju u istočnoj Ukrajini.

Kina također obraća pažnju. "Kinezi će ovo pratiti vrlo, vrlo pažljivo", rekao je general-pukovnik Scott Berrier, direktor Odbrambene obavještajne agencije, Senatskom odboru za oružane snage 10. maja. "Biće potrebno neko vrijeme da razumiju."

Odlučnost Moskve da nastavi sa svojim ratom, uprkos ogromnim troškovima, sugerira konačnu i otrežnjujuću lekciju iz sukoba: Svi Javelini i asimetrične taktike u svijetu možda još uvijek nisu dovoljni da odvrate moćne vođe od želje za historijskim naslijeđem. Najbolje što većina malih zemalja može da uradi je da se pripremi. 


(Tekst je izvorno objavljen na stranici Bloomberg.com)


Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.