„Inflacija se pojavila i prije rata, a šanse su da će cijene i dalje rasti“, kaže Jelena Žarković, vanredni profesor Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Beogradu.
Piše: Nemanja Rujević
Zemlje zapadnog Balkana suočavaju
se sa naglom inflacijom, sa strahom od nestašice hrane i socijalnih nemira jer
ruski agresivni rat u Ukrajini ulazi u peti mjesec. Ekonomisti sa kojima je
razgovarao Helvetas Mosaic ističu da će pritisak biti na siromašne, pri čemu
balkanske vlade imaju mnogo uži put da interveniraju od svojih kolega u
bogatijim zapadnoevropskim zemljama.
„Inflacija se pojavila i prije
rata, a šanse su da će cijene i dalje rasti“, kaže Jelena Žarković, vanredni
profesor Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Beogradu.
“Potrošnja na hranu, račune i
energiju zauzima najveći dio prihoda u našem regionu. Oko 40 % kućnog budžeta
troši se na ove namirnice – upravo one koje sada poskupljuju”, dodala je
Žarković. “To ima ogroman uticaj na životni standard.”
Godišnja inflacija u šest zemalja
zapadnog Balkana – od kojih su sve u redu za ulazak u Evropsku uniju –
posljednjih mjeseci iznosi u prosjeku 9 do 10 %, a u Bosni i Hercegovini je u
aprilu dostigla čak 13,2 %.
Prema podacima Zavoda za
statistiku BiH, rastuće cijene pogodile su svakodnevne potrepštine, pri čemu je
prijevoz skuplji za 28,9% nego prije godinu dana, zatim slijede hrana i
bezalkoholna pića (20,6%) te troškovi smještaja i računi (9,9%).
„Siromašni postaju siromašniji
zbog poskupljenja“, kaže Branimir Jovanović, ekonomista sa Bečkog instituta za
međunarodne ekonomske studije.
Još gore, dodao je Jovanović, je
to što se kriza neće brzo završiti. “Imamo dugoročne posljedice. Rat bi mogao
potrajati dosta dugo. Ali čak i nakon što se završi, imaćemo hladne odnose
između EU i Rusije."
Ograničenja cijena hrane
Kako bi ilustrirao šta sadašnja
inflacija znači za društva na Zapadnom Balkanu, Jovanović se osvrće na nedavno
objavljene podatke Eurostata. Prema toj statističkoj agenciji, 8,6%
stanovništva EU nije moglo priuštiti odgovarajući obrok svakog drugog dana u
2020. godini. Dok prazan želudac pogađa manje od dva posto ljudi u bogatim
evropskim zemljama poput Švicarske, on pogađa oko 15 posto stanovništva u Crnoj
Gori i Srbiji, dvije zemlje zapadnog Balkana koje je Eurostat uključio u
studiju.
„Zato će povećani troškovi hrane
i energije imati mnogo više društvenih posljedica na zapadnom Balkanu“, rekao
je Jovanović, koji je ranije bio savjetnik ministra finansija u Sjevernoj
Makedoniji.
Srbija, najveća zemlja u regionu,
doživjela je paničnu kupovinu šećera krajem maja, što je izazvalo nestašice u
cijeloj zemlji. Vlada Srbije je još prije rata uvela gornju granicu cijena
suncokretovog ulja, pšeničnog brašna, svinjskog mesa i šećera. Ovaj drugi košta
89,99 dinara po kilogramu (0,77 eura).
Ovako je većina zemalja u regionu
reagirala na inflaciju izazvanu pandemijom i pojačanu krizu u Ukrajini, rekao
je Jovanović. Ograničenja cijena uvedena su ne samo na zapadnom Balkanu, već iu
Hrvatskoj, Mađarskoj i Bugarskoj. U međuvremenu, zapadnoevropske vlade nisu diktirale
cijene osim goriva i struje.
“Neki mogu smatrati da je
ograničenje cijena određenih poljoprivrednih proizvoda populizam. Ali to je i
suočavanje sa siromaštvom“, tvrdi Jovanović. “Cijene hrane mnogo utiču na
ljude, a društveni nemiri su uvijek mogući.”
Ali Henrik Böhme, ekonomski
novinar njemačkog javnog emitera Deutsche Welle, smatra da intervencija na
slobodnom tržištu donosi više štete nego koristi.
“Bilo bi mnogo bolje da se
ljudima ugroženim siromaštvom obezbijedi pomoć države. Kroz ograničenja cijena
država pomaže i onima koji sebi lako mogu priuštiti skuplje ulje ili brašno. Na
taj način, čak i bogati profitiraju od uvođenja gornje granice cijena“, rekao
je Beme u decembru, kada je Srbija prvi put uvela gornju granicu cijena.
Skroman rast
Pored inflacije, "ekonomije
zapadnog Balkana sada se suočavaju sa neobično neizvjesnim izgledima",
navodi se u izvještaju Svjetske banke iz proljeća 2022. godine.U izvještaju se
navodi da bi niži izvoz, poremećaji u lancima nabavke i niži prihodi od turizma
“također vjerovatno doveli do usporavanja rasta”.
Svjetska banka predviđa da će
ovogodišnji rast iznositi u prosjeku 3,1% za šest zemalja, u rasponu od 2,7% u
BiH i Sjevernoj Makedoniji do 3,9% na Kosovu. Uprkos tome, ovaj rast bi bio
nešto veći od prosječnog procijenjenog rasta EU od 2,9%. „Makroekonomski
gledano, kompanije u zemljama poput NJemačke i Austrije mnogo više zavise od
ruskih fosilnih goriva nego fabrike u Srbiji ili SJevernoj Makedoniji“, kaže
Jovanović.
Jovanović je sa kolegama
ekonomistima iz Instituta u aprilu napisao izveštaj u kojem se navodi da bi
mogući embargo na ruski gas mogao da gurne zapadni Balkan u stagnaciju ili čak
recesiju. Iako se rijetko koristi za fabrike, prirodni gas je važan za održavanje
topline kuća na Balkanu. Kod Sjeverne
Makedonije i BiH postoji potpuna zavisnost od ruskih snabdevanja, a oko 90 % u Srbiji
dolazi iz Rusije.
Predsjednik Srbije Aleksandar
Vučić krajem maja dogovorio je uslove daljeg uvoza gasa iz Gasproma, ruske
državne energetske korporacije. „Srbija, koja se nije pridružila međunarodnim
sankcijama protiv Rusije, produžava svoj ugovor sa gasnim gigantom, održavajući
ravnotežu izmešu traženja članstva u Evropskoj uniji, istovremenog održavanja
bliske veze sa Kremljom“, navodi se u članku Bloomberga.
Srbija je takođe jedina zemlja u
regionu sa značajnim izvozom poljoprivrednih proizvoda u Rusiju. Sve u svemu,
međutim, trgovina zapadnog Balkana neće mnogo patiti dok bude sankcijama
odsječena od ruskog tržišta. Prema Eurostatu, među partnerima koji nisu sa zapadnog
Balkana, EU uvozi 81% regionalnog
izvoza, u poređenju sa samo 2,7% robe koja se izvozi u Rusiju.
Vrijeme je da EU obezbijedi više sredstava
Stručnjaci dijele zabrinutost da
će pandemija i rat u Ukrajini zajedno produbiti ekonomski jaz između regije i
EU. Žarković kaže da su balkanske zemlje uvele „helikopterski“ paket pomoći
tokom izbijanja COVID-19, pokušavajući da podrže kupovnu moć i spreče društvene
nemire. “Zaposlenost je uglavnom očuvana. Međutim, to je značilo dodatne
dugove, što smanjuje manevarski prostor usred trenutne krize.”
Osim toga, EU je uspostavila fond
od 750 milijardi eura bez presedana za borbu protiv ekonomskih posljedica
pandemije. Dio toga će završiti na Zapadnom Balkanu – ali će njegov uticaj biti
prilično beznačajan. „Državljanin Hrvatske ili Grčke dobio bi deset do
jedanaest puta više po glavi stanovnika nego Srbin ili Albanac“, rekao je
nedavno Dušan Reljić iz njemačkog instituta SEP mjesečniku Cicero. Ove
ekonomske razlike uzrokuju dalji odliv mozgova i razočaranje sporim i
polovičnim procesom proširenja EU, tvrdi Reljić.
Zato neki stručnjaci smatraju da
je krajnje vrijeme da EU u potpunosti uključi zapadni Balkan u svoj budžet. „Mi
se kao institut za to već godinama zalažemo“, kaže Jovanović. “Pandemija i
ukrajinska kriza govore u prilog našim argumentima, jer otvaraju dodatni
prostor za ruski ili kineski uticaj na Balkanu. Ako EU ne želi ove zemlje kao
nove članice, onda ih barem treba uključiti u budžet.”
(Nemanja Rujević je novinar njemačkog
Deutsche Welle i nedeljnika Vreme; tekst je izvorno objavljen na stranici
Helvetas Mosaic)