"Vučić zna da Amerikanci i Evropljani neće htjeti prihvatiti de jure 'Veliku Srbiju'. Ali nada se da će naučiti živjeti s de facto stanjem".
"Politika Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije propada na Balkanu. Vašington i Brisel moraju promijeniti smjer.
Njihova osnovna analiza je pogrešna.
Oni se oslanjaju na Srbiju kao ključnu državu u regionu za postizanje stabilnosti, u saradnji sa Hrvatskom i Albanijom.
Ali Srbija je revizionistička sila. Želi vladati svim Srbima u regionu. Hrvatska i Albanija imaju manje ambicije, ali u istom pravcu: da kontroliraju svoje sunarodnike u susjednoj Bosni i Hercegovini i na Kosovu.
Vašingtonu i Briselu je potreban daleko energičniji, ujedinjeniji i principijelniji pristup. Njime bi se podržavala prava pojedinačnih građana, bez obzira na njihovu etničku pripadnost. To bi se suprotstavilo etničkom nacionalizmu gdje god da zloupotrebljava manjine. To bi ojačalo suverenitet i teritorijalni integritet svih država u regionu. A na Zapad bi dobrodošli samo oni koji demonstriraju stvarnu solidarnost sa Zapadom", piše Daniel Serwer.
Ovaj američki poznati javni radnik oštro kritizira aktivnosti SAD i EU u našem regionu.
On tvrdi da Vašington stalno popušta i gleda kroz prste Aleksandru Vučiću vjerujući da će im on pomoći.
"Vučić zna da Amerikanci i Evropljani neće htjeti prihvatiti de jure 'Veliku Srbiju'. Ali nada se da će naučiti živjeti s de facto stanjem. Oni se zauzvrat pokazuju mekim. Vašington pokušava ignorirati Dodika i ublažiti Vučića. Američke diplomate energično se zalažu za Zajednicu općina sa srpskom većinom koju on vidi kao sredstvo za srpsko "samoupravljanje". Amerikanci su također oživjeli vojnu saradnju i osigurali dosta novca Srbiji preko multilateralnih evropskih razvojnih banaka. Žalbe na korupciju u Srbiji su rijetke. Ovo umirivanje nije dalo pozitivne rezultate", upozorava Serwer.
On je kategoričan u stavu da predsjednik Srbije teži "srpskom svetu".
To je, objašnjava, država za sve Srbe koja obuhvata teritoriju koja se nalazi u susjednim zemljama. Eufemizam za "Velika Srbija", što je bio Miloševićev cilj.
"U Bosni i Hercegovini treba samo da dozvoli Dodiku da radi svoje. Na Kosovu, on iskorištava nevoljnost premijera Kurtija da započne pregovore o mehanizmu "samoupravljanja" za Srbe na Kosovu. U Crnoj Gori izbori su donijeli ono što je Vučić želio.
Dok Amerikanci i Evropljani nastavljaju s pričom da "Srbija grli Zapad", Vučić je u stvari svoju zemlju definitivno okrenuo Istoku.
Da bi "srpski svet" postao stvarnost, Beogradu treba da Rusija pobijedi u Ukrajini. To bi osiguralo presedan za Vučićeve potrebe za aneksijom dijelova Kosova i BiH. Takođe će mu trebati Kina da osigura novac koja će "Velikoj Srbiji" biti potreban", piše Serwer u svom postu na blogu Pecefire.net.
On smatra i da Vučić vjerovatno neće ići na faktičku aneksiju Crne Gore, već će sve raditi, osim toga.
Analizirajući stanje u Bosni i Hercegovini on ističe stalne aktivnosti Milorada Dodika koji prijeti otcjepljenjem i pripajanjem Srbiji.
"Dodik je dugo težio da bude oslobođen kontrole koja dolazi i od strane države i međunarodne zajednice. Njegova krađa resursa RS i zloupotreba sredstava koja Rusija isporučuje čine ga podložnim krivičnom gonjenju. Dodik se treba osloboditi BiH i naći dom u kojem neće riskirati hapšenje. Malo je vjerovatno da će Srbija otvoriti svoja vrata, jer bi to previše uvrijedilo Brisel i Vašington. Ali Dodik će se zadovoljiti nezavisnom RS", ističe Serwer.