U postizbornim kombinacijama za formiranje vlasti najviše ponavljana rečenica je ona kako su HDZ i SNSD u tom procesu nezaobilazani, pišu Vijesti.ba.
Također, dugogodišnji politički savez Dodika i Čovića oslovljava se moćnim, no iz svega navedenog probosanske stranke ne uče važnu lekciju. Naime, koliko god moćan taj savez bio, on nikada ne može biti moćniji od eventualnog saveza probosanskih stranaka, niti sudbina BiH ovisi od pomenutog dvojca, niti njihovih mentora iz Zagreba i Beograda, već isključivo od strateškog jedinstva probosanskih stranaka.
To se najbolje pokazalo tokom pregovora o izbornom zakonu u decembru prošle godine, kada su SDA, SDP i DF čvrsto insistirale na smanjenju ovlasti doma naroda. Isto jedinstvo su ove tri stranke postigle i u pregovorima 2018.godine, te sa takvim stavom izašle pred pregovarače iz HDZ-a, ali i medijatore iz SAD, EU i Venecijanske komisije.
Posve je jasno da su ove stranke, makar u pojedinačnim istupima, i danas na istoj strani kada je u pitanju nametanje odredbi Ustava FBiH od strane visokog predstavnika Christiana Schmidta. Ipak, u postizbornom ludilu čini se, glavnu riječ vode neke manje stranke koje nisu osvojile značajnu podršku birača, pa se u strahu od formiranja jakog probosankog bloka kojeg bi po izbornim rezultatima, ne zatvarajući vrata i za druge mogli predvoditi SDA, SDP i DF, više vodi računa o nanošenju štete političkim rivalima nego o interesu države.
Naime, samo blok predvođen ovim strankama bi u predstavničkim domovima na nivou države i FBiH, čak i bez ruku HDZ-a, imao natpolovične većine. U svakoj drugoj kombinaciji, bilo da HDZ ide sa SDA, ili da ide u vlast sa drugim probosanskim blokom, Dragan Čović će biti neprikosnoveni šef koalicije. Odnosno, samo u koaliciji koju bi prevodile SDA, SDP, DF, sa eventualno još nekim partnerom, politička moć HDZ-a bi u budućoj vlasti bila svedena na minimum.
