Zapad treba odmah djelovati kako bi spriječio dezintegraciju Bosne i otvaranje nove konfrontacije sa Rusijom na Balkanu. Integracija u NATO po skraćenoj proceduri nudi rješenje.
Piše: Ismet Fatih Čančar
Dok se nastavlja granatiranje gradova u Ukrajini i povećava broj žrtava, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov našao je vremena u svom pretrpanom ratnom rasporedu da razgovara sa Miloradom Dodikom, srpskim članom tročlanog bosanskog predsjedništva. Poziv je predstavljen kao nastavak razgovora o implementaciji dogovora postignutih u Moskvi na sastanku Dodika i ruskog predsjednika Vladimira Putina u decembru 2021. godine.
Takav razvoj događaja signalizira namjeru Rusije da proširi svoje područje djelovanja izvan Ukrajine i postsovjetskog prostora. Zapad bi trebao djelovati brzo prije nego što novi talas destruktivnih aktivnosti predvođenih Rusijom pogodi Balkan.
Bure baruta u Bosni
Bosna i Hercegovina (BiH) proživljava najveću krizu u svojoj poslijeratnoj historiji. Zvaničnici iz entiteta Republika Srpska (RS), predvođeni Miloradom Dodikom, zauzeti su cijepanjem institucija na državnom nivou, pokrećući niz procesa koji predstavljaju secesiju ne samo u nazivu. To bi moglo dovesti do konačnog raspada zemlje. Nakon usvajanja Nacrta zakona o uspostavljanju Visokog sudskog i tužilačkog vijeća u RS, što je potez koji je suštinski uništio vladavinu prava u BiH, sljedeći na dnevnom redu je poreska uprava i ponovno uspostavljanje nezavisne vojske RS – iste one koja je osuđena za etničko čišćenje i genocid tokom rata u BiH. Za postizanje ovih ciljeva Dodik jebspremni na upotrebu nasilja.
Ruska invazija na Ukrajinu izazvala je zabrinutost oko toga šta bi se moglo dogoditi u Bosni i Hercegovini – korištenje grube sile za prekrajanje granica i crtanje novih teritorija. Dodikove avanture u potpunosti podržava Moskva kao dio njenog većeg geopolitičkog cilja potkopavanja podrške Zapada bosanskom putu u NATO i EU. Da ne duljimo, Dodik je nedavno pozdravio nastanak dvije nove države u Ukrajini, što je tema razgovora koju redovno koristi rusko rukovodstvo. Štaviše, lokalni mediji u RS-u počeli su proizvoditi ratnu propagandu koja jača proruski separatistički režim bosanskih Srba. Ove izjave bi mogle biti katalizator u implementaciji dugoročnog plana za novi front u konfrontaciji Moskve sa Zapadom.
Kako plan ruske invazije na Ukrajinu očito ne ide onako kako je Putin namjeravao, Lavrovov poziv Dodiku Sarajevo shvata kao pritisak da se aktivira već najavljeni plan otcjepljenja RS. U tom slučaju Rusija bi priznala RS i pružila svu potrebnu podršku, posebno u vidu paravojnih jedinica Wagner grupe, koje bi mogle izazvati oružani sukob u BiH. Kao što je bio slučaj tokom agresije na BiH 1990-ih, Srbija bi služila kao logistička baza za srpske nacionalne i proruske milicije. Veće količine ATGM-a 'Kornet' nedavno kupljenih za srpsku vojsku, kao i drugog naoružanja, vjerovatno će se naći u rukama srpskih secesionista u BiH.
Ovako inscenirani sukob u BiH – u 'mekom podnožju' Evrope, pred očima EUFOR-a i simboličnog prisustva NATO-a – stvorio bi značajnu medijsku i psihološku pozadinu, odvraćajući svijet od ruskog plana da uništi Ukrajinu. Predviđanja o montiranom sukobu vjerovatno su dio razloga za odluku o povećanju broja vojnika EUFOR-a u BiH, koji su još uvijek nedovoljni da garantiraju mir i sigurnost u zemlji.
Ka 'novoj sigurnosti'
Takav scenario bi uzdrmao NATO po drugi put u kratkom periodu. To bi također ojačalo tekuću promjenu u evropskom razumijevanju arhitekture kolektivne odbrane i sigurnosti. Kao rezultat toga, okvir 'nove sigurnosti' evropskog kontinenta vjerovatno će svjedočiti periodu značajne izgradnje kapaciteta u nacionalnim odbrambenim sistemima, ponovnog naoružavanja i modernizacije sposobnosti naoružanja, a mogao bi podrazumijevati i konsolidaciju ili čak dalje širenje NATO-a.
Zapadni Balkan neće biti izuzetak od ove promjene. Dok je svijet solidaran sa teškom situacijom Ukrajinaca, građani Srbije i bosanskog entiteta RS organizirali su masovnu podršku ruskoj invaziji na Ukrajinu, izbacujući genocidne poruke uz pozivanje na nastavak agresije. Srbija je takođe pozvala vojne rezerve da učestvuju u vježbama za " sprovođenje mjera civilne zaštite u miru, vanrednom stanju i ratu ".
U RS, proruska grupa Noćni vukovi također je podržala rusku invaziju.
Povod za moguću intervenciju u BiH stalno se pojavljuje. Dok su se ruski tenkovi kotrljali ukrajinskim putevima, sam Lavrov je tvrdio da se plaćenici iz Bosne i drugih zemalja u regionu nalaze u Donbasu i bore se protiv pobunjenika koje podržava Moskva. Štaviše, nakon početnih prijetnji u martu prošle godine, ruski ambasador u Sarajevu upozorio je na ukrajinski scenario ukoliko Bosna i Hercegovina uđe u NATO. Čini se da generalni sekretar Jens Stoltenberg prepoznaje ozbiljnost ruskih prijetnji. On je iskoristio nedavnu konferenciju za novinare kako bi istakao Bosnu i Hercegovinu kao jednu od zemalja u posebnom riziku od dalje ruske agresije nakon Ukrajine.
Balkanske zemlje su naučile iz prošlosti da više prijetnji i straha samo može proizvesti više razloga za akciju. Za BiH – kao što je slučaj sa Švedskom i Finskom – ako se ovoj ruskoj prijetnji ne odupre, zemlje same rizikuju da dodatno potpadaju pod ruski uticaj i postanu još nestabilnije. To je i razlog zašto je strateški razborita opcija za ove zemlje da traže dalju integraciju u okviru evroatlantske sigurnosne arhitekture. Zbog straha da će biti izostavljeni na ledini, 'Nova sigurnost' će nametnuti promjenu u razumijevanju ruske prijetnje kolektivnom sigurnosnom okviru.
Ista ideologija, druga scenografija
Za one koji su upoznati sa historijom ideologije ratova, ruska invazija na Ukrajinu nije mogla biti iznenađenje. Putinova ideologija je blijeda kopija doktrine Slobodana Miloševića iz 1990-ih. U Putinovom objavljenom eseju Ukrajina predstavlja historijsku grešku koju treba ispraviti, na isti način na koji je velikosrpski projekat BiH i bosanske muslimane vidio kao grešku u genetskom kodu koji je zahtijevao iskorenjivanje. Takva ideologija je utkana u neiscrpnu želju da se opravdaju invazije, agresija i na kraju ratni zločini kako bi se popravio tok ljudske historije.
Ako 'denacifikacija' ukrajinskog naslijeđa, jezika i kulture zvuči poznato, to je zato što su Bosanci i Hercegovci ovo već preživjeli.
Preimenovana u Srpski svet i koju vode Republika Srpska i Srbija, ova kampanja uživa punu podršku Rusije u ostvarivanju svog cilja razbijanja BiH, cijepanja njene državnosti i preokretanja njenog evroatlantskog puta. Nastavak ove ideologije bio je prikazan prošle sedmice, kada su predstavnici Srba i Hrvata u BiH – dva Putinova ključna opunomoćenika– iskoristili Evropski parlament za platformu svojih rasističkih, islamofobičnih stavova o Bosni. Isti ti stavovi poslužili su kao izgovor za genocid 1990-ih, s istim ciljem – 'denacifikacije' Bosne. Zato se Bosanci poistovjećuju sa borbom Ukrajine za slobodu i razumiju koliko je tanka granica između zamrznutog sukoba i novog rata na Balkanu.
Kako bi izbjegao masovne posljedice ruskog napada na Ukrajinu na zapadnom Balkanu, Zapad bi odmah trebao raditi na pružanju konkretne, stvarne podrške. Ako je sekretar Stoltenberg zaista ozbiljan u svojim namjerama da pomogne Bosni i Hercegovini, NATO bi trebao odmah rasporediti dodatne trupe iz američkih i britanskih bataljona u okviru misije EUFOR-a kao privremenu mjeru za sprječavanje bilo kakvog sukoba. Osim toga, stalnu bazu treba razmotriti na strateškoj tački u BiH.
Nadalje, kako je BiH izrazila spremnost za bližu integraciju u NATO, NATO bi se direktno, na bilateralnoj osnovi, trebao angažirati sa Bosnom i Hercegovinom na razvoju i snabdijevanju novih i jačanju postojećih odbrambenih i sigurnosnih kapaciteta Oružanih snaga BiH, posebno protivoklopnih i protivvazdušne sposobnosti. To također podrazumijeva osiguranje maksimalne interoperabilnosti bosanskih snaga sa standardima NATO-a kroz pojačanu obuku, nabavku opreme i razmjenu iskustava.
Konačno, od suštinskog je značaja ubrzanje članstva Sarajeva u NATO-u. Za BiH je to egzistencijalni imperativ koji daje minimalnu garanciju opstanka u regionu izloženom mogućoj ruskoj agresiji – hibridnoj ili konvencionalnoj. Integracija u NATO, kroz skraćeni, nebirokratski proces, dovest će zapadni Balkan u okvir evropske kolektivne sigurnosti.
Iz svih ovih razloga, izuzetno je važno da NATO i EU upravo u ovom trenutku obezbijede dovoljno kredibilno prisustvo tvrde moći u BiH koje bi odvratilo srpske secesioniste od otvaranja novog fronta sukoba sa Zapadom, koji bi bio u ruskom interes. Reforme ustavno-političkog sistema u BiH, po uzoru na SAD i EU, mogu se nastaviti samo pod zaštitom dobro postavljene tvrde moći. U suprotnom, nevoljkost Zapada da preduzme preventivnu akciju će još jednom značiti da mora platiti cijenu ruskog podrivanja evropske kolektivne sigurnosti. Takva greška bi svakako koštala mnogo više od poduzimanja potrebnih preventivnih mjera sada.
Konačno mir
Od Skandinavije na sjeveru do zapadnog Balkana na jugu, sigurnosni okvir evropskog kontinenta se mijenja. Ako Rusija ostvari svoje političke ciljeve, Zapad više neće imati snagu da ambiciozno brani svoju zajedničku viziju mira. Ali dok se nadamo pozitivnom ishodu, Zapad bi trebao nastojati spriječiti da Balkan i Bosna i Hercegovina postanu sljedeće poprište aktivnosti Moskve. A ako se skandinavski dvojac odluči za članstvo u NATO-u, neka bude tako. Odluka o pristupanju savezu pripada samo suverenim državama, a nijedna treća strana nema pravo glasa na tu odluku – ne u Sarajevu, Štokholmu ili Helsinkiju. U vrijeme kada je zapadni demokratski poredak na udaru, od suštinske je važnosti ojačati evropsku kolektivnu sigurnost i stvoriti ujedinjeni odbrambeni savez protiv ruske agresije i njenih zastupnika.
U suprotnom, rizikuje da se rat u Ukrajini proširi izvan ukrajinskih granica. U tom slučaju NATO i EU rizikuju potpuni poraz ideje evroatlantskog prostora u zapadnom liberalnom svijetu, kojem Bosna i Hercegovina zasluženo pripada. Kao rezultat toga, počet će trka ka nacionalnom organiziranju samoodbrane, što će neminovno dovesti do pucnjave.
(Tekst je izvorno objavljen na stranici Rusi.org) 
