Prevara ili stvarna ponuda: Jesu li Rusi podržavali nezavisnost Katalonije?

Kako se ispostavilo, Puigdemont se sastao s ljudima koji su se predstavili kao izaslanici ruske vlade u Casa dels Canonges, njegovoj službenoj rezidenciji, uoči glasanja o nezavisnosti Katalonije.

Projekat izvještavanja o organiziranom kriminalu i korupciji (OCCRP) je konzorcij istraživačkih centara, medija i novinara koji djeluju u istočnoj Evropi, na Kavkazu, u Centralnoj Aziji i Centralnoj Americi. U svojoj najnovijoj analizi donosi priču o potencijalnim vezama Rusije i katalonskog separatizma.

Uoči historijskog glasanja u parlamentu Katalonije 2017. godini za proglašenje nezavisnosti od Španije, lider nemirne regije dobio je šokantnu ponudu.

Tajanstvena "ruska grupa" navodno je ponudila predsjedniku Carlesu Puigdemontu novac i 10.000 naoružanih vojnika za raskid s Madridom.

Ova informacija pojavila se 2020. u španskim medijima, ali od tada se malo više zna šta se tačno dogodilo. Sada, po prvi put, zajednička istraga OCCRP-a, El Periódicoa, Bellingcat-a, IRPI-ja, Il Fatto Quotidiano i iStories otkriva ključne nove detalje o toj ponudi, kako je napravljena - i od koga.

Kako se ispostavilo, Puigdemont se sastao s ljudima koji su se predstavili kao izaslanici ruske vlade u Casa dels Canonges, njegovoj službenoj rezidenciji, uoči glasanja o nezavisnosti Katalonije.

Glavni među njegovim sagovornicima bio je Nikolaj Sadovnikov, koga su katalonski lideri za nezavisnost privatno opisali kao "Putinovog izaslanika". Bivši sovjetski i ruski diplomata imao je historiju predstavljanja Kremlja u osjetljivim konfliktnim.

Umješanost neke ličnosti s životopisom kakav je Sadovnikovljev sugerira da su napori Moskve da potakne podjele u Španiji možda bili ozbiljniji nego što se ranije znalo. Posmatrači Kremlja dugo su upozoravali da je predsjednik Vladimir Putin počeo vjerovati da je podrivanje evropskog jedinstva u interesu Rusije.

Keir Giles, stručnjak za Rusiju u britanskom trustu mozgova Chatham House kaže:

„Stoga, ako Rusija oslabi drugu zemlju narušavanjem vjere stanovništva u institucije, decentralizacijom njenih regija, osporavanjem njenog ustava, njenih demokratskih procesa, njenih pravnih sistema, onda u poređenju, Rusija sama po sebi postaje jača“.

To što će Rusija to učiniti kontaktiranjem separatističkih lidera u Španiji u skladu je s prošlim ponašanjem, rekla je Louise Shelley, direktorica Centra za terorizam, transnacionalni kriminal i korupciju na Univerzitetu George Mason u Virdžiniji.

„Veze između Katalonaca i Rusa sežu još u sovjetsko doba. Prije raspada SSSR-a, u Barceloni su održavani sastanci na visokom nivou s uglednim Rusima”, rekla je Shelley.

“Stvari su tada bile suptilnije od sijanja neslaganja. Ali odnose Rusi grade na dugi rok.”

Ali afera je imala i neke neočekivane elemente. Tekstualne poruke koje su dobili novinari, kao i intervju s osobom koja je bila prisutna na sastanku, otkrivaju da su Rusi tražili da Katalonija donese povoljan zakon o kriptovalutama u zamjenu za njihovu podršku.

Zauzvrat, Rusi su obećali da će Kataloniji dati 500 milijardi dolara kao pomoć u njihovim pokušajima da steknu nezavisnost, što je nemoguća cifra i ponudu čini sumnjovom. Iako Katalonija nikada nije postala nezavisna, čovjek koji je predstavljao Ruse ostao je u kontaktu i nastavio obećavati sredstva za podršku naporima separatista. Činilo se da većina njegovih obećanja ne predstavlja ništa konkretno, iako su jednom prilikom Katalonci dobili jedan bitcoin, u to vrijeme vrijedan nešto manje od 10.000 dolara.

Upoznavši se s nalazima novinara, Christopher Nehring, predavač historije obavještajnih službi na Univerzitetu u Potsdamu, rekao je da su neke od ruskih poteza u Kataloniji izgledale čudno.

S jedne strane, rekao je, neki od ljudi s kojima su Katalonci razgovarali "očigledno su imali veze s ruskim obavještajnim službama". S druge strane, "navodni zahtjev da se Katalonija pretvori u 'Švicarsku kriptovalute' zvuči kao poslovna prevara."

“Kombinirajući oba dijela, zvuči kao da gledamo na tajnu, obavještajno podržanu podršku za separatistički pokret s komponentom prevare.”

Giles se složio da je ruska akcija u Kataloniji izgledala kao "mješovita operacija između političkog uplitanja i težnje za profitom".

„Bliska i intimna veza između političke moći i organiziranog kriminala… je definitivna karakteristika mnogih sredstava djelovanja moderne Rusije za projektiranje moći“, rekao je on.

Sadovnikov je u telefonskom razgovoru oštro negirao da ima bilo kakvu vezu s ruskom vladom ili bilo kojom obavještajnom agencijom, niti da je išta nudio Kataloncima. Priznao je da je otputovao u Barcelonu krajem oktobra 2017. godine i da ga je "prijatelj" odveo na sastanak, ali je rekao da "zaista ne zna" ko je bio prisutan jer ne govori španski.

“Samo sam sjedio i čekao da završi,” rekao je o susretu. “A onda da me odvede na more.”

Upitan da li može da identificira Puigdemonta na fotografiji, Sadovnikov je rekao da sumnja u to – da je pretrpio ozbiljan napad virusa COVID-19, i da mu život više nije isti.

„2020. godine praktično sam umro i ponovo sam rođen“, rekao je.

Puigdemont nije odgovorio na zahtjeve za komentarom ove priče. Njegov bliski saradnik Viktor Teradelas, koji je također prisustvovao sastanku, potvrdio je da je sastanak održan i da je sudjelovao čovjek po imenu Nikolaj, koga su novinari kasnije identificirali kao Sadovnikova.

Činjenicu da je ruska ponuda Puigdemontu data i odbijena je 2020. godine otkrio španski sudija koji je istraživao preusmjeravanje javnih sredstava za pokret za nezavisnost. Sudac je citirao poruke koje je policija preuzela sa telefona Puigdemontovog bliskog saradnika Victora Terradellasa, ali nije dao dodatne informacije.

Kada se ova vijest pojavila, neke španske publikacije su je tretirale kao vjerovatnu prevaru. Ruska ambasada u Madridu ga je čak ismijala na Tvitteru, sarkastično sugerirajući da je broj vojnika u ponudi zapravo sto puta veći.