Piše: Faris Marukić
Tokom posljednje dvije sedmice, ruski vojni blogeri su insistirali na tome da je Rusija pokrenula novu ogromnu ofanzivu zapadno od Donjecka koja bi probila ukrajinske linije i krenula duboko na zapad. Nova ofanziva u Zaporoškoj oblasti probila je ukrajinske linije na osam mjesta i trebalo je da se kotrlja na sjever - Ukrajinci su se ipak sve vratili na startne pozicije.
I, naravno, nova ofanziva, južno i sjeverno od Bakhmuta, trebala je konačno potisnuti ukrajinske trupe iz tog "grada tvrđave" kako bi se moglo napredovati više od trenutne brzine puža.
To nije sve!
Prema izvještajima, i SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo upozorile su ukrajinske zvaničnike da je ovaj put – za razliku od prethodnih petnaest puta kada se Bjelorusija upravo spremala da uđe u borbu – Bjelorusija ozbiljna u pogledu pridruživanja borbi. Također, postoje izvještaji da je Rusija gomilala snage VDV (Vazdušno-desantne trupe) u blizini Kremine u pripremi za kontraofanzivu osmišljenu da povrati Izjum.
Mogao bi postojati dobar razlog za ovo. Nakon dva mjeseca borbe da se pređe preko tih posljednjih nekoliko kilometara, Ukrajina je bukvalno na pragu Kremine. Oni trenutno drže položaje u šumi južno od grada koje su ponekad uključivale neke od prigradskih ulica. Ukrajina je također oslobodila oba mala sela odmah zapadno od Kremine i pomjerila se prema Privilji i Šipilovki na istoku. To su pozicije dobre za napad, ali ne dobre za odbranu.
Područje istočno od Kuzmine je pod kontrolom blata -ni Rusi, niti Ukrajinci ne zalaze u to more kaljuže. Zato se i Kuzmine i Dibrova preciznije opisuju kao „siva zona", područje koje niko ne kontrolira. Gotovo je nemoguće proći oklopom kroz to područje trenutno, a da napredak ne bude usporen do tačke u kojoj su izuzetno ranjivi na artiljeriju, dronove ili jednostavno na sile prirode.
Postoji još nešto zanimljivo u vezi s tim glasinama o Kremini. Ne spominje se Wagner. Nijedan od ovih napada očigledno ne predvode plaćeničke snage Jevgenija Prigožina. Umjesto toga, oni se pripisuju VDV-u na sjeveru i jednako hvaljenoj Gardijskoj mornaričkoj pješadijskoj brigadi na Vuhledaru.
Znači li to da je Wagneru ponestalo zatvorenika da nahrani mlin smrti? Da li je Moskva izgubila strpljenje s Prigožinom i odlučila da smanji njegovu moć i utjecaj na događaje u Ukrajini?
Došlo je do velikog nivoa sukoba između Prigožina i tradicionalnijih elemenata ruske vojske, tako da je sve moguće. Wagner je izgubio mnoštvo ljudi duž ulice Patrisa Lumumby, vrijeme je za odmor. Postoje čak i izvještaji da je Wagner u potpunosti iseljen iz oblasti Bakhmut, sada regruti preuzimaju njihove pozicije. Navodno i neke "elitne" jedinice.
U svakom slučaju, te elitne ruske jedinice do sada su ponavljale nivo uspjeha koji je VDV demonstrirala još na početku invazije, kada su pobijene u pokušaju da zauzmu i zadrže aerodrom Gostomel sjeverno od Kijeva. Naročito su te mornaričke snage na Vuhledaru doživjele gubitke zbog kojih više nije razumno da ih šalju u napad, ali hoće.
Ne, Bjelorusija se neće pridružiti ratu. To je od samog početka bilo krajnje malo vjerovatno, i još uvijek je. Bjelorusija se neće pridružiti osim ako Vladimir Putin bukvalno ne prisloni pištolj na glavu Aleksandra Lukašenka. Lukašenko razumije da je ionako politički mrtav, ako se pridruže. Plus Lukašenko ima 68 godina. Putin ima 70 godina. Nijedan od ovih muškaraca nije dobrog zdravlja. Ako Bjelorusija odugovlači dovoljno dugo možda jednostavno nadživi Putina. Lukašenko možda smatra da je vrijeme na njegovoj strani. Odugovlačenje je njegova glavna vještina.
Možda je Rusija ozbiljna u pogledu potiskivanja iz Kremine i Vuhledara. Postoje strateški razlozi zašto žele da osiguraju prostor na ove dvije lokacije. Ruska logistika je loša, a bez ovih lokacija njihove mogućnosti postaju sve gore. Kremina i autoput na sjeveru su od suštinskog značaja za držanje na drugim lokacijama — uključujući Lisičansk i Severodonjeck — kao i za znatno lakše premještanje zaliha na jug. Rusija bi htjela da potisne Ukrajinu unazad kako ne bi imala kontrolu vatre nad ovim područjem.
Vuhledar daje Ukrajini mogućnost da granatira pruge na teritoriji pod okupacijom Rusije, koje su postale posebno vitalne nakon rušenja željezničkog mosta na Krimu. Rusija vjerovatno osjeća nevolju, i ako može odgurnuti Ukrajinu nekoliko milja unazad, možda će moći premještati materijal s mnogo više slobode.
