Na razvoj Afganistana uticala su desetljeća političkih previranja i sukoba.
Piše: Faris Marukić
Talibani su 5. januara održali televizijsku ceremoniju kojom je najavljeno potpisivanje prvog međunarodnog sporazuma grupe od preuzimanja vlasti u augustu 2021. godine. Potpisani sporazum je ugovor s kineskom kompanijom za eksploataciju rezervi nafte na sjeveru Afganistana.
Kineski ambasador u Afganistanu Wang Yu pohvalio je potpisivanje, rekavši: „Naftni projekat Amu Darya je važan projekat praktične saradnje između Kine i Afganistana. Dalje je rekao: "Napredak ovog projekta stvorio je model saradnje Kine i Avganistana u velikim projektima u energetici i drugim oblastima."
Prema sporazumu, Xinjiang Central Asia Petroleum and Gas Co (CAPEIC) će ulagati 150 miliona dolara godišnje u Afganistan, povećavajući se na 540 miliona dolara za tri godine za 25-godišnji ugovor. Projekt je usmjeren na područje od 4.500 kvadratnih kilometara koje se proteže kroz tri provincije na sjeveru Afganistana: Sar-e Pol, Jowzjan i Faryab. Posljednja dva graniče s Turkmenistanom.
Koliko Afganistan ima nafte?
Afganistan se nalazi duž energetskog koridora centralne i jugozapadne Azije sa ogromnim bogatstvom prirodnih resursa uključujući i bogate rezerve ugljovodonika. Prisustvo rezerve ugljovodonika su lijek za Afganistan, a razvoj ovih resursa može pomoći najsiromašnijoj zemlji u Aziji da riješi dio svojih ekonomskih problema, stvori mogućnosti za rad i preduzme ključne korake ka postizanju stabilnosti. Resursi nafte i plina u Afganistanu poznati su dugo vremena, ali su ih u ograničenim količinama iskorištavali vlada i neke uticajne ratne vođe.
Većina naftnih i plinskih resursa Afganistana nalazi se na sjeveru zemlje unutar Amu Darje i Afganistansko-tadžik basena, a vjeruje se da su ovi baseni nastavak velikih naftnih i gasnih polja centralne Azije, koja se nalaze u Turkmenistanu, Uzbekistanu i Iranu.
Prema međuvladinim sporazumima zaključenim između Vlade Afganistana i Sovjetskog Saveza, iz druge polovine 1958. godine, topografska i geološko-geofizička istraživanja sprovedeni su na teritoriji sjevernog Afganistana radi proučavanja geološke strukture ovog regiona i pokretanja istražnog bušenja nafte i plina. Kao rezultat toga, od 1960-1983, nekoliko polja nafte i plina su otkrivena u sjevernim provincijama Sheberghan, Sar-e-Pul i Faryab.
Prije povlačenja sovjetskih trupa 1989. godine, oko 80 posto prirodnog plina proizvedenog na plinskim poljima Šebergan izvozilo se u Sovjetski Savez, podržavajući aktivnosti tvornica đubriva, termoelektrane od 36.000 kW i fabrika tekstila u Mazar-e-Sharifu. 2005. godine, koristeći seriju starih sovjetskih karata, dostupnih podataka i modernih tehnika, USGS je sproveo opsežno naučno istraživanje naftnih rezervi u Afganistanu.
Istraživanje je pokazalo da bi dva sjeverna basena Amu-Darya i Afganistansko-tadžik mogao sadržavati čak 1,6 milijardi barela nafte i 15,6 triliona kubnih metara prirodnog plina. Afganistansko Ministarstvo rudarstva i nafte procijenilo je da sjeverni Afganistan ima oko 1,95 milijardi barela neotkrivenih rezervi sirove nafte i 16,2 triliona kubnih metara otkrivenih rezervi prirodnog gasa plina.
Na razvoj Afganistana uticala su desetljeća političkih previranja i sukoba. Ekonomski rast zemlje, koji je iznosio 9,3% između 2003. i 2014. godine, pao je na 2,9 posto u 2019. godini. Na to je uglavnom uticalo povlačenje međunarodnih snaga, jer su pomoć i aktivnosti vezane za njihovo učešće podržavale period ekonomske ekspanzije. Smanjenje pomoći, uz opsežnu korupciju, stvorila je jaz u afganistanskoj ekonomiji i sveukupnu katastrofu u zemlji.
Bazen Amu Darje nalazi se u provincijama Faryab i Sar-e-Pul na sjeverozapadu Afganistana. Ovaj bazen je povezan sa prednjim dijelom jugoistočnog dijela Turanske ploče, šireći se daleko izvan Afganistana. Dio sliva koji se nalazi na afganistanskoj teritoriji prostire se od sjevera prema jugu.
Afganistansko-tadžički basen se nalazi na sjeveru i sjeveroistoku Afganistana i prostire se na Turkmenistan i Tadžikistan. Ova regija se prostire zajedno sa sjevernim i sjeveroistočnim dijelovima zemlje od Takhara do provincije Jawzjan. Sa istoka seže do planine Hindu Kuš, na zapadu i sjeveru do Amu Darje, a na jugu do planine Alborz.
Koliko Afganistan može zaraditi?
Razvoj i korištenje prirodnih resursa, posebno resursa nafte i plina sjevernog Afganistana, ključ je za poboljšanje afganistanske ekonomije, smanjujući ovisnost o međunarodnim pomoć i smanjenje uvoza energije. U najboljem scenariju, kroz odgovarajuće 5-8 godina planiranja i ulaganja, proizvodnja plina iz Sheberghanovih polja može zadovoljiti domaće potrebe, dok se dugoročno može izvoziti i osigurati do 50 posto javnog budžeta. Procjenjuje se da proizvodnja 12.328 tona prirodnog plina dnevno može zadovoljiti domaću potražnju, a Afganistan će moći da uštedi najmanje 800 miliona dolara godišnje.
Štaviše, s obzirom na trenutnu cijenu ruske nafte koja je oko 50 dolara po barelu, proizvodnja od 65.000 barela dnevno koja se može proizvesti na poljima Qashqari i Angot, osigurala bi Afganistanu domaće potrebei uštede oko 1,15 milijardi dolara godišnje. Povećanjem proizvodnje na 125.000 barela dnevno Afganistan bi zaradio 2,25 milijardi dolara, što je otprilike 10 posto bruto domaćeg proizvoda zemlje od 22 milijarde dolara u 2019. godini.
