Iza odluke da se imenuje posebni izaslanik SAD koji će se baviti izbornom reformom "krije" se cijeli niz diplomatskih aktivnosti koje bi za rezultat mogle imati temeljito pospremanje u Bosni i Hercegovini i "peglanje" odnosa u regionu...
Piše: Sead Numanović
Matthew Palmer postao je svojevrsni izaslanik administracije Joea Bidena za izborni proces u Bosni i Hercegovini.
Od svih problema koji postoje u ovoj državi, zvanični Vašington odlučio se za izbornu reformu.
Zanimljiv izbor koji šalje cijeli niz poruka.
Izbori su temelj demokratije, ali i bitni test vladavine zakona.
Bosanskohercegovački izborni proces već odavno opterećen je rastućim nizom problema.
Birački spiskovi na kojima je previše mrtvih.
Birački odbori koji samo dodaju sumnje u legalnost cijelog glasačkog procesa.
Neuređena pravila izborne kampanje koja generairaju nesporazume, tenzije i frutracije, te u konačnici samo dodatno problematiziraju legalnost izbornog procesa.
Ne postoje izbori u proteklih 20 godina, da se neki od jačih kandidata nije žalio da je pokraden.
Svaki novi izbori bitniji su od prethodnih, jer država stabilno tone u krizu koja prijeti da postane agonija koja bi Bosnu i Hercegovinu mogla odvesti u nestanak. I na svakim novim izborima glasača je manje pred biračkim kutijama. A - apsurdno - na konačne rezultate se sve duže čeka.
Primjera izbornih pravara i zloupotreba je i previše. Primjera da niko nije kažnjen za njih je isto toliko.
U kontekstu rastućeg nezadovoljstva građana, ti detalji samo dolivaju ulje na vatru obespravljenosti i nepovjerenja u pravnu državu.
Palmer se, dakle, hoće baviti izbornom reformom.
Ali je njegov mandat potencijalno dalekosežniji.
Njegovo postavljenje baš na ovu poziciju u Vašingtonu, ali i Briselu i Berlinu, dovelo je do poredbi ponašanja američke administracije 1993-1994. godina.
I tada je trebalo relaksirati odnose između Bošnjaka i Hrvata, iskoordinirati djelovanja Sarajeva i Zagreba.
Tada je, doduše, sve u konačnici rađeno na bojnom polju.
Ovog puta situacija je nemalo drugačija.
Palmerovo bavljenje Izbornim zakonom, pravilima, principima... izbornog procesa naravno da za cilj ima relaksaciju odnosa između Bošnjaka i Hrvata. Time bi se ojačao entitet F BiH, te otvorile perspektive početka istinskih reformi.
Ona je preduslov za dogovor o provedbi presude Suda u Strazburu ne samo kada je slučaj Sejdić-Finci u pitanju.
U svom radu u BiH, osim Ambasade SAD, Palmer će se, očigledno, jako oslanjati na Ured visokog predstavnika, te Delegaciju Evropske unije, ali i Ured Vijeća Evrope u Sarajevu.
Jer, šta god da u konačnici bude dogovor o Sejdić-Finci, on će morati proći verifikaciju Venecijanske komisije. A potom je moguce glasanje u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine i o promjenama Izbornog zakona, ali i Ustava Bosne i Hercegovine.
Proces dogovaranja nekog rješenja u ovoj oblasti započet je prije skoro pa godinu dana.
Neki su pomaci napravljeni, neke su se izmišljene halabuke dizale, iz Sarajeva je prečesto pucano u pogrešne mete, a još "prečešće" razloga za pucnjavu nije bilo!
S imenovanjem Palmera, stvari imaju potencijal da se uozbilje.
Jer, Palmer nije jedini, niti je Amerika sama u ovom procesu. Iza njega stoji dugotrajni, koordinirani diplomatski napor koji mnogo više obuhvata Beograd nego Zagreb, na primjer. U tim aktivnostima, opet na primjer, Berlin igra istaknutu ulogu.
Palmerov primarni posao, iza scene, hoće biti relaksacija odnosa između Bošnjaka i Hrvata i - posljedično - konsolidiranje entiteta F BiH.
No, niko ne bi trebao misliti da će entitet RS ostati "po strani".
Jer, ne provodi se samo Sejdić-Finci.
Imaju još (barem) četiri presude Suda u Strazburu koje upozoravaju na očigledne diskriminatorske odredbe izbornih pravila.
Jedna od presuda kaže da i Bošnjak može biti kandidat za predsjednika manjeg bh. entiteta. I dodaje da na čelu tog dijela BiH može doći - Ukrajinac, na primjer. Ili Ukrajinka. Dakle, ne samo da Srbi i "manjinski narodi" moraju imati pravo da se mogu kandidirati za bilo koju od funkcija o kojima se glasa na izborima. To se pravo mora osigurati i manjinskim narodima i zajednicama.
U okviru izborne reforme, segment krivične odgovornosti tek dobija na značaju.
Lažni birački spiskovi, "preparirani" birački odbori, tvrdoglavo odbijanje da se modernizira sistem glasanja, opstruiranje rada Centralne i nižih izbornih komisija, govor mržnje, organizacija stranačkih skupova i dolasci zvaničnika službenim vozilima (a neki i helikopterima), mogli bi biti prošlost.
Palmerovo imenovanje je sve osim "tehničkog".
Ono bi moglo imati za rezultat političku oluju...
