Prema Charlesu Michelu, predsjedniku Evropskog vijeća, jedan veliki problem je osigurati da definiranje gornje granice cijena šteti Rusiji, a ne kupcima ruske nafte.
Priredio: Faris Marukić
Ideja o ograničavanju cijena na izvoz ruske nafte kako bi se
dotok nafte održao, ali smanjili prihodi Kremlja, mogla bi zvučati prilično primamljivo
na prvi pogled – ali ideja postoji već nekoliko sedmica.
Upravo je dobila i novi veliki zamah na sastanku G7 koji je
počeo prošlog vikenda, ali izazovi za njegovu implementaciju su prilično
značajni.
Ograničenje cijene za rusku naftu prvi put je postavljeno
tokom razgovora između američke ministrice finansija Janet Yellen i zvaničnika
EU o pronalaženju rješenja za problem inflacije uz ograničavanje prihoda koje
Rusija ostvaruje od nafte. Brzo je postalo jasno da ograničavanje izvoza ruske
nafte nije najbolja ideja.
Sjedinjene Države, Velika Britanija i, odnedavno, EU, uvele
su zabranu na uvoz ruske nafte i naftnih derivata, ali su Kina i Indija
pojačale svoje kupovine dok ruska nafta trguje uz značajne popust u odnosu na
međunarodne standarde.
Drugim riječima, pokazalo se da je za gušenje cjelokupnog
ruskog izvoza potrebno platiti prilično visoku cijenu, pa je moralo doći do
kreiranja alternative koja bi mogla osigurati i dovoljnu opskrbu naftom za
međunarodna tržišta i manje prihode od prodaje nafte za Rusiju.
Zaista postoji samo jedan način da se to uradi.
Italijanski premijer
Mario Draghi rekao tokom prvog dana sastanka G7: "Moramo smanjiti količinu
novca koji ide u Rusiju i osloboditi se jednog od glavnih uzroka
inflacije," piše Financial Times. Inače, Draghi je ranije ove godine iznio
ideju o formiranju „OPEC-a za kupce“ kao način da potakne izvorni OPEC da
proizvodi više nafte.
Neće biti lak zadatak, sudeći po komentarima iz Schloss
Elmau – odmarališta i zamka u Njemačkoj gdje se ove godine sastaju lideri sedam
najvećih liberalnih demokratija na svijetu.
Prema Charlesu Michelu, predsjedniku Evropskog vijeća, jedan
veliki problem je osigurati da definiranje gornje granice cijena šteti Rusiji,
a ne kupcima ruske nafte.
"Želimo da budemo sigurni da je cilj Rusija, a ne da
nam život bude teži i složeniji", rekao je Michel, kako citira Financial
Times, u komentarima koji idu u prilog teoriji da se sadašnje sankcije Rusiji
čine kao da su bolnije za građane onih koji ih nameću nego za Ruse.
"Na dobrom smo putu da postignemo dogovor", rekao
je jedan neimenovani zvaničnik njemačke vlade Reutersu dan prije početka
sastanka. Međutim, da bi se ovaj sporazum ostvario, G7 bi trebala podrška
Indije i Kine. Prva im se pridružuje ove sedmice kao zemlja partner, uz
Argentinu, Južnu Afriku, Senegal i Indoneziju.
Ovo sugerira dvije stvari: prvo, da nema smisla pokušavati
uvjeriti Kinu da prestane da kupuje rusku naftu, barem ne na konvencionalni
način prema zakonitostima ponude i potražnje. Malo je toga što G7 može
ponuditi zauzvrat.
Indija se, međutim, smatra saveznikom Zapada kojeg se možda
može uvjeriti da kupuje samo rusku naftu ispod određene cijene. Indija je bila
mnogo otvorenija za dijalog s nacijama koje su usvajale sankcije, ali je također
jasno naznačila da „neće pjevati ni u jednom horu“, već će slijediti vlastite
prioritete, od kojih je ključan "dostupna cijenom pristupačna energija".
S obzirom na tešku ovisnost Indije o uvoznoj nafti, vlasti u
New Delhiju bi, moguće, rado prihvatile ograničene cijene. Kao što je već
napomenuto, ruska nafta se već prodaje s popustom za Brent i većinu drugih
mješavina kojima se trguje na međunarodnom tržištu, a Indija to u potpunosti
koristi.
Ideja o ograničenju cijene, dakle, pretpostavlja da će se
većina, ako ne i svi kupci ruske sirove nafte pristati na takav potez, čime će
se Rusiji praktično vezati ruke uz ultimatum: ako želi da proda svoju naftu,
može to učiniti samo ispod određene cijene.
Ideja o ograničenju cijene također pretpostavlja da će
Rusija odlučiti da nastavi prodavati svoju naftu umjesto da zaustavi sav izvoz
i gleda kako nafta Brent dostiže 200 dolara
Prema izvještaju Financial Timesa od prvog dana sastanka G7,
ovi rukovodioci su rekli da bi, ako bi se suočila s ograničenjem cijena za svoj
izvoz nafte, Rusija mogla, umjesto da pristane na prodaju po ovoj cijeni,
odlučiti da zadrži naftu dalje od izvoznih tržišta.