Nakon što su brojne ranije presude ECHR-a uzdrmale političku scenu BiH, najnovija odluka krovne evropske pravne institucije, s jedne strane, "virus" je u dejtonsko uređenje ove države, a sa druge - naputak kako se od BiH mora napraviti pravna država.
Piše: Sead Numanović
Evropski sud za ljudska prava (ECHR) odlučio je da Bosna i Hercegovina treba biti jedna izborna jedinica pri izboru članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine, da se svi građani moraju pitati pri izboru delegata Doma naroda Parlamentarne skupšine Bosne i Hercegovine, te da bi - kako bi se okončala sistemska diskriminacija generirana Dejtonom, trebalo razmisliti o primjeni "belgijskog modela" u političkom sistemu naše zemlje.
Nakon što su brojne ranije presude ECHR-a uzdrmale političku scenu BiH, najnovija odluka krovne evropske pravne institucije, s jedne strane, "virus" je u dejtonsko uređenje ove države, a sa druge - naputak kako se od BiH mora napraviti pravna država.
Koliko god bh. javnost - nakon prvotne eufore - postane skeptična i umorna uslijed reakcija i opstrukcija, najnovija odluka iz Strazbura je iskorak u odnosu na sve ranije ove vrste.
ECHR je donio cijeli niz - možda već i 10 - odluka u kojima ukazuje na sistemsku diskriminaciju građana ove zemlje.
Manjine nemaju pravo biti birane u ključnim državnim institucijama, Srbi su obespravljeni u izborima za vrh entiteta F BiH, a Bošnjaci i Hrvati za čelne pozicije u entitetu Rs...
Sada ECHR ide korak dalje i nastoji staviti tačku na diskriminaciju.
Sud u Strazburu traži da se članovi Predsjedništva (koliko god da ih je ili će ih biti) biraju sa područja cijele Bosne i Hercegovine.
Bošnjak u Kozarcu, Srbin u Drvaru, Hrvat u Pelagićevu trebaju imati pravo birati svog člana kolektivnog šefa države.
Isti oni se moraju pitati i ko su im delegati u Domu naroda BiH. Ako to tijelo uopće treba postojati.
Uvodi se i neka vrsta "sugestije" - da BiH razmotri belgijski model političkog uređenja.
To su natuknice odluke Suda u Strazburu koja bi sutra trebala biti objavljena. Nakon toga tek slijedi zavrzlama!
Odluka ECHR-a temelji se na svim prethodnim, stavovima Venecijanske komisije, posebno onom iz 2005. godine i odražava stalno nastojanje Suda da etnički princip ne bude dominantan.
Logika je sasvim jednostavan - svaki građanin vrijedi isto. To gdje živi, sasvim je nebitno. Njegova se prava moraju poštivati i on se mora pitati!
Tako je u svim evropskim državama.
Bosna i Hercegovina želi biti dio Evropske unije. Nema iole ozbiljnog političara koji je rekao suprotno.
Ako je tako, onda se sistem mora pripremiti za ulazak u EU.
Sa ovakvim uređenjem, BiH nikada, ali nikada, neće biti članica EU.
A ni NATO-a.
U prvim reakcijama, nakon početnog oduševljenja, uslijedili su glasovi "opreza".
Nermin Nikšić, federalni premijer i lider SDP BiH poruči i da nas "iskustvo uči da sama presuda kod nas u Bosni i Hercegovini ne znači da će automatski biti i provedena".
Koliko god "realno" nekome mogla zvučati ovakva izjava, ona je duboko pogrešna!
Neprovedene presude Suda u Strazburu sastavni su dio pravne stečevine Evropske unije (acquis).
Ne postoji država koja je ušla u EU, a da nije morala mijenjati svoj ustav, dakle i političko uređenje i sistem.
Umjesto vajkanja da već imamo niz neprovedenih presuda ECHR-a, politička se pamet i snaga mora usmjeriti u suprotno. Da se one provedu. I da apelanti, koji jedini mogu reći da je to to i za takav stav dobiti "pečat" ECHR-a, budu zadovoljni.
Jer, njihovo zadovoljstvo je ono koje se "pika".
Zasigurno, unutar međunarodne zajednice u BiH u ovom momentu ima onih koji su izrazito nesretni najnovijom odlukom ECHR-a. Ona im kvari planove. Pa i šteti konceptu favorita koje su izgurali u vlast. To je tako!
No, mnogo toga što je bilo "tako", promijenilo se.
A promijenilo se zahvaljujući ponajviše upornosti probosanskih snaga, njihovom znanju, sposobnosti, vještinama, a pogotovo lobiranjima.
Presuda dolazi i u vrijeme kada se okolnosti na geopolitičkoj sceni drastično mijenjaju.
I mi vidimo sasvim konkretne rezultate tih promjena koje su tek počele.
Agresija Rusije na Ukrajinu Zapad je okrenula za 180 stepeni! I jedan od rezultata toga je da je Bosna i Hercegovina, ničim zasluženo, dobila status kandidata za ulazak u EU. Prije nas isti su status dobile Ukrajina i Moldavija. U sva tri slučaja obrazloženje je bilo isto - to je dar građanima ove tri države.
Potom su uslijedila pojašnjenja da to ne znači ukidanje kriterija, da će se sve reforme morati provesti, bla bla bla.
Suštinski, proširenje EU je i de facto postalo (geo)političko pitanje.
To ne znači da ćemo "na lijepe oči" ući u ovaj prestižni blok. Naprotiv.
To znači da se svijet ponovo blokovski dijeli. Zapad - gdje je i Balkan sa sve Bosnom i Hercegovinom - je jedno tijelo. I EU hoće i mora biti spremna nositi sa sa novim izazovima.
Autokratska Rusija je pred vratima, pokrenula je krvavi rat koji već drugu godinu bjesni na evropskom kontinentu i Moskva nema ambicije stati. Naprotiv! Njen destruktivni angažman je pojačan.
Da bi EU bila kadra biti faktor na geopolitičkoj mapi, mora počistiti svoje dvorište. Trusni Balkan u njenom stomaku je razorna bomba. I to se pitanje jednom za svagda mora riješiti.
Šest zapadnobalkanskih država je eldorado u svakom smislu. Kao tobogan! Đah je jedna država uređena, radi na reformama, napreduje na evropskom putu, đah potone i postane rizično područje koje prijeti da eksplodira.
Portfolio proširenja EU je sada postao jedan od ključnih Evropske unije.
Slijede izbori za Evropski parlament. Ekstremna desnica je u opasnom usponu i prema svim predviđanjima bit će treća po snazi u Evropskom parlamentu. A to tijelo bira novu Evropsku komisiju. Vodeće države članice, poput Njemačke i Francuske (a uz takav stav su i Sjedinjene Američke Drćžave i Velika Britanija) ne žele da se pitanjem daljeg širenja Unije bavi neka država poput Mađarske, kako je sada slučaj.
I ovo su samo neke od prilika koje Bosna i Hercegovina, ali i Kosovo, Crna Gora, Sjeverna Makedonija, pa i Albanija imaju pred sobom.
Srbija?
Koliko god da vješta bila njena diplomatija, a vješta jeste, koliko god da su njene službe agilne na svim poljima, a jesu, koliko god da... prostor se sužava.
Jednostavno, EU mora biti geopolitički faktor. Da bi to bila, mora imati "čisto dvorište".
Srbija jeste najveća i najmnogoljudnija država zapadnog Balkana. Ali će ona morati "prilagoditi" svoju politiku i uklopiti se u zapadne uzuse. Ovako ili onako.
Da li će to značiti i "brisanje" Vučića sa vlasti ili nešto drugo, odlučit će Zapad. I Srbija.
Ostalih pet država našeg malog regiona imaju šansu za iskorak sa ovakvim "tumbanjima" u EU. To prvenstveno znači - proaktivnost. Inicijative, lobiranja, uvezivanja... sve ono čega dugi niz godina nema. I prosto je nevjerovatna ta međusobna zatvorenost! Zar se "Otvorenom Balkanu" nije moglo parirati drugom inicijativom? Naravno da jeste! Ali se to nije desilo i zato što je ta budalaština nastala u kuhinjama u Vašingtonu u okviru američkog "velikog plana" približavanja Srbije Zapadu i otimanja iz kandži Putina. Ostali političari zapadnog Balkana sebe su osudili na stalno pravdanje odbijanja neulaska u "Otvoreni Balkan". Da su se uvezali oni koji mogu iz BiH, Sjeverne Makedonije, Crne Gore, Albanije i sa Kosova, bilo bi drugačije!
Bosna i Hercegovina najnovijom odlukom ECHR-a ima dodatni argument u rukama.
Najmanje sada što se može je reaktiviranje Aprilskog paketa. Jer se i on temelji na čuvenom mišljenju Venecijanske komisije.
Rješenja iz tog dokumenta minimum su kojim bi se ipak - koliko toliko - zadovoljila i ova odluka Suda iz Strazbura.
Naravno, pesimisti će reći da je sve ovo tlapnja i da se ovaj sistem ne može promijeniti.
Dobro.
I šta onda?
Ostajemo u svjetskom vrhu po odlascima ljudi? Ostajemo u svjetskom vrhu po korumpiranosti? Ostajemo tamni vilajet do kraja života naše djece?
Sistem kakav jeste, u cijelom regionu, ne samo BiH, takav je da moze trajati decenijama. Ali se može i preko noći raspasti!
