Piše: Sead Numanović
Ako je suditi po raspoloženju u dijelu zapadnih ambasada u Sarajevu, Dragan Čović, predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine, trebao bi, nakon izbora naredne godine, biti član Predsjedništva BiH.
Za neke od međunarodnih zvaničnika s kojima je politicki.ba u više navrata komunicirao, ovo "rješenje" bilo bi idealno.
S jedne strane, ušutkalo bi više nego dosadnu Hrvatsku i njenu kampanju, koja već snažno ide na živce i birokratama u Briselu, u vezi "legitimnog predstavljanja".
S druge strane, riješio bi se "problem Čović". Nakon četverogodišnjeg mandata, on bi otišao u političku penziju. Umeđuvremenu bi prestala priča o (ne)legitimnosti u Predsjedništvu BiH, a mogli bi se otopliti odnosi između Bošnjaka i Hrvata.
"Ovog puta Čoviću je stalo da se riješe problemi Izbornog zakona. Stalo mu je i da uđe u Predsjedništvo BiH. Ovog puta on bi mogao biti kooperativan i to je već pokazao na Mostaru", jedan je od argumenata koji sam mogao čuti.
Kako bi Čović mogao ući u bh. predsjedništvo, nije sasvim jasno.
Do izbora je još daleko, pitanje je i da li će se i pod kojim uslovima održati.
Jer, dok analiziraju opcije o mogućem zaposjedanju jedne od stolica u kolektivnom šefu države, moji zapadni sagovornici propituju i mogućnost bojkota izbora koji bi proglasili Čović, te njegov koalicioni partner Milorad Dodik.
Pravno gledano, svaki dogovor o promjenama Izbornog zakona morao bi - prvo - proći Venecijansku komisiju. Već tu se nesavladivom čini prepreka koju sam Čović postavlja - legitimno predstavljanje.
Kako takav pojam objasniti čuvarima evropskih (pravnih) vrijednosti u ovom tijelu?
"Legitimno predstavljanje" nema pobornike ni u Evropskoj komisiji.
No, postoji razumijevanje za ono što Čović - makar verbalno - zahtijeva.
