Ko iole razumije politički sistem, zna da je Vučićev režim krajnje autoritaran. On, jednostavno, nema tolerancije prema bilo kakvoj opoziciji. Taj i takav režim ne ruši se na glasačkim kutijama, već na ulici.
Piše: Sead Numanović
Već danima i danim, sve umorniji, odgovaram na pitanje: hoće li biti rata u Bosni i Hercegovini?
Neće!
No, dodajem, nije nemoguć rat u Srbiji.
Da odmah budem jasan - ne želim rat! Nigdje i nikome!
Ali, zašto govorim onda o ratu u Srbiji. Građanskom ratu.
I opet - ne želim ni rat u Srbiji. Iz bezbroj razloga.
Srbija, kao malo koja država u Evropi, suočena je sa sve težom situacijom.
Nakon agresije Vladimira Putina na Ukrajinu, zvanični i nezvanični Beograd suočio se s hladnim izborom.
On - izbor - bit će sve neophodniji kako situacija u Ukrajini bude bivala sve gorom. A svi su trendovi za sve gore u Ukrajini tu. Putin neće odustati, ima mašineriju koja može i hoće ratovati. Do nas stižu sve gore i gore vijesti iz Ukrajine.
Ništa što smo do sada pročitali nema a da nismo iskusili.
I još nije gadno kako je bilo kod nas u Bosni i Hercegovini.
Uzimajući u obzir historiju ruskih ratova, Ukrajina bi mogla biti gore ratno poprište od Bosne i Hercegovine.
Sada, na primjer, gledamo građanski neposluh u novoosvojenim dijelovima Ukrajine. On je klica ustanka.
Silni okupator, kakav je Putin, sigurno neće oprostiti to što mu se oklopni tranposter vozi po osvojenom ukrajinskom gradu dok na njemu stoji muškarac i maše ukrajinskom zastavom.
Dakle, očekujte odmazdu.
A odmazda će intenzivirati gerilski otpor.
Već smo jednom ovdje napisali da mi u BiH ne poznajemo (dovoljno) Ukrajince.
I napisali smo da su tek 1958. godine položili oružje i prekinuli otpor protiv Sovjetskog Saveza.
Kada gledamo strukturu vojne pomoći koju je Zapad do sada poslao Ukrajincima, naprosto se nameće zaključak da se radi o defanzivnom oružju dizajniranom za partizansko ratovanje. Ogromne količine municije, pušaka a - posebno - protivtenkovskog i protivavionskog oruđa, dominantna je kategorija u isporukama.
Evropska unija izdvojila je, prvi put u svojoj historiji, 450 miliona eura na ime vojne pomoći Ukrajini.
Najavljuje se da će se iz tog fonda kupovati i slati oružje Ukrajincima, u skladu s njihovim vojnim standardom. A on je istočni, a ne NATO standard.
Tako da je pred Ukrajinom, Rusijom i Evropom dugi i iscrpljujući rat. Ovako ili onako.
Srbija je do sada (ne)uspješno glumila neutralnost.
Ako je suditi po tabloidima i vodećim TV kućama koje su pod jasnom uređivačkom palicom Aleksandra Vučića, srce Srbije je uz Vladimira Putina.
S druge strane, ako je suditi po društvenim mrežama, Srbija "gori" krikom protiv Putina.
Aleksandar Vučić danas je objavio da je dopustio svojoj Srpskoj naprednoj stranci da ga kandidira za funkciju predsjednika države. Izbori u toj zemlji su 3. aprila i Vučić je, kako sada stvari stoje, sigurni pobjednik.
Ali...
Od 24. februara 2020. godine svijet definitivno nije isti.
Svjedočimo nezabilježenom jedinstvu Zapada. Ono, naravno, nije bez pukotina. Ali isto tako, ovaj Zapad, ova Evropska unija i ove Sjedinjene Američke Države bitno su drugačije nego li su bile 20. februara, na primjer.
Čak je i Njemačka napravila kopernikanski obrat i počela slati oružje Ukrajincima. I njihove su isporuke dizajnirane za gerilsku borbu...
Danas smo u Beogradu mogli vidjeti šačicu ljudi koja se okupila u tom gradu i spalila svoje ruske pasoše.
Prije nekoliko noći hiljade Beograđana i Srbijanaca marširale su centrom grada i uzvikivali poruke podrške Rusiji.
Twitter je "gorio" postovima osude i proklinjanja demonstranata.
A sami su demonstranti svako malo upućivali prijetnje Aleksandru Vučiću optužujući ga za "izdaju".
Sigurno je da će stvari u Srbiji biti makar prividno stabilne sve do iza 3. aprila, kada će Srbija birati svog (novog) predsjednika, saziv skupštine i vlast Grada Beograda. Nakon toga slijede odluke koje se više neće moći odlagati.
Vučić već danima kuka kako mu nikad teže nije bilo. Ovog puta nema potrebe da izmišlja dramatiku. Ona jeste tu.
Zapad, suočen sve bestijalnijom agresijom Putina na Ukrajinu, neće sebi moći dopustiti luksuz Putinovih "džepova" u Evropi.
Srbija već dobija poruke da se mora opredijeliti: ili će uvoditi sankcije Putinu ili nema ništa od ulaska u EU.
A u Sriji postoji prilično značajna populacija koja želi i hoće u EU.
Svaka vlast u Srbiji imala je tu bolesnu potrebu "koketiranja" i korištenja kriminalaca.
Od Crne ruke, preko Arkana i Legije do - danas - "navijačkih" grupa.
Vučić ima svoju batinašku armiju.
Vučić-jugend regrutira se i iz kriminalnog podzemlja. Oni mu služe za discipliniranje protivnika, a on im gleda kroz prste.
Kriminalci su opasan saveznik. Nikad ne znate kada će se i kako okrenuti protiv vas. Suvišno je napisati da su uvijek do zuba naoružani.
Slobodan Milošević je srbijansko podzemlje iskoristio za raspirivanje rata u bivšoj Jugoslaviji. A onda mu je Legija zakucao na vrata i odveo ga u Haški zatvor.
U historiji Srbije nema iole viđenijeg lidera da je skončao prirodnom smrću.
To zna i Vučić.
Kada su bili protesti protiv Rio Tinto, kompanije koja je imala ambiciju da eksploatira litijum u Srbiji, gleali smo kako Vučić-jugend dolazi da se obračuna s demonstrantima.
Scene su bile svuda iste - od Beograda do Knića. Policija se povuče, batinaši izađu iz vozila Vlade Srbije, naoružani jednoobraznim drvenim palicama i kreće prebijanje.
No, u nekoliko mjesta u Srbiji tada je Vučić-jugend izvukao deblji kraj!
Ko iole razumije politički sistem, zna da je Vučićev režim krajnje autoritaran. On, jednostavno, nema tolerancije prema bilo kakvoj opoziciji.
Taj i takav režim ne ruši se na glasačkim kutijama, već na ulici.
A Vučić, obzirom da zna šta ga čeka, vlast ulici dati neće!
On ima spremne formacije koje su vrlo voljne ratovati.
U BiH ili na Kosovo ih slati ne može jer je u obje države prisutan NATO. U BiH već imamo rastuću formaciju EUFOR-a i njihov broj će se samo povećavati.
Milorad Dodik, koliko god lud bio ili mogao biti, ima sve manji manevarski prostor.
Ovih dana se poluglasno priča da će proglasiti nezavisnost entiteta Rs.
Teško da će se usuditi na takav korak. Jer je svjestan da time poništava Dejtonski sporazum. A zna i da bi takav čin odmah podržao Putin, što bi rezultiralo krajem Rs.
Dakle, Dodik ima i previše vlastitih problema, od kojih je većinu isključivo on stvorio, da bi bio kadar bilo kome u Srbiji priskočiti u pomoć na bilo koji način.
A ja se nadam da ovakve i detaljnije analize imaju i rade ljudi u Vašingtonu, Berlinu, Londonu, Briselu...
