Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, premijer Albanije Edi Rama i premijer Sjeverne Makedonije Zoran Zaev, u Skoplju su potpisali nekoliko sporazuma kojima bi se trebao trasirati put k novoj regionalnoj asocijaciji - "mini Schengenu".
Asocijacija je, kako bi se "odobrovoljile" države regiona koje su joj nesklone - u prvom redu Bosna i Hercegovina - preimenovana u "Otvoreni Balkan".
Mediji su ranije objavili da se nudi da sjedište te nove tvorevine bude u Sarajevu.
Vučić je tokom skopskih dešavanja, odgovarajući na novinarsko pitanje zašto u "Otvorenom Balkanu" nema zvaničnog Sarajeva, ali ni Podgorice i Prištine, rekao da bi - da su BiH i Crna Gora tu, bio optužen za stvaranje "velike Srbije".
Sasvim tipično - licemjerno - od njega.
"Mini Schengen", odnosno "Otvoreni Balkan", prema Vučićevom trbuhozborcu Aleksandru Vulinu, "lozinka je za stvaranje velike Srbije".
I to je, dakle, apsolvirana tema.
Ali, ostavimo sada po strani politiku.
"Otvoreni Balkan" je još jedna, ko zna koja po redu i koja više regionalna inicijativa.
Regionalno vijeće za saradnju (RCC), slijednica Pakta stabilnosti za jugoistočnu Evropu.
Centralnoevropski sporazu o slobodnoj trgovini (CEFTA).
Berlinski proces...
Samo su neki od kišobrana pod kojim se nalazi područje zapadnog Balkana.
Šta je to što "Otvoreni Balkan" nudi, a da već nije ponuđeno.
U Skoplju su čelnici Srbije, Albanije i Sjeverne Makedonije potpisali sporazum u kojem najavljuju ukidanje barijera i ubrzanja protoka roba i usluga između tri zemlje, te akt koji treba dovesti do potpunog ukidanja radnih dozvola, odnosno stvaranja slobodnog tržišta rada na teritoriji tri države.
Berlinski proces predviđao je i više od ovoga. On uključuje svih šest država zapadnog Balkana i njeni su se predstavnici prošle godine, na samitu u Sofiji, obavezali da će ove godine uvesti da se među državama regiona putuje samo s biometrijskim ličnim kartama.
