Putinova agresija okrenula je svijet za 180 stepeni. Ali to ne znači da su nama sada otvorena sva vrata i da nam je sve oprošteno. Nije. Niti će! Očekuje se da zasučemo rukave.
Piše: Sead Numanović
Evropska unija počela je razmatrati aplikacije Ukrajine, Gruzije i Moldavije da pristupe ovom bloku.
Desit će se očekivano - dat će se Evropskoj komisiji da proanalizira stanje u tim državama i da sud o tome da li su i u kojoj mjeri spremne za pristupanje.
Hoće li i pristupiti - veliko je pitanje.
U Bosni i Hercegovini, kao i cijelom zapadnom Balkanu, bestijalna agresija Vladimira Putina na Ukrajinu izazvala je očekivanja da će i naša zemlja bezmalo sutra biti primljena u EU.
Malo morgen!
Na krvi Ukrajine niti jedna država neće ući u Uniju.
Neće na tome mrdnuti ni milimetar!
Istina, Putinov napad iz temelja je promijenio Zapad.
Njemačka je napravila presedan u svojoj historiji - počela je slati oružje u područje ratnog požara.
Francuska je, od protivnika slanja pojačanja EUFOR-u u BiH - došla do toga da od danas nebo iznad Bosne i Hercegovine, ali i cijelog regiona zapadnog Balkana paraju avioni ratnog vazduhoplovstva te države, čuvajući "stabilno i sigurno okruženje".
EU, kao blok od 27 svakojakih država, iskoračila.
Po prvi put u svojoj historiji oni šalju vojnu pomoć u vrijednosti od 450 miliona eura, Ukrajini.
Svijet nakon 24. februara 2022. godine odista ne liči na sebe.
Samo sedam dana prije tog datuma, imali smo Orbana koji je brutalno ljuljao evropski brod i na pitanjima koja se tiču Bosne i Hercegovine.
Danas je manji od miša!
Ono što se znalo u EU dugi niz godina, sada je bjelodano i mora se drastično mijenjati.
Proces proširenja Unije već je godinama mrtav.
EU nije bila zainteresirana da se iole ozbiljnije bavi našim područjem.
Nasreću, došlo je i do dobre promjene u Vašingtonu. Umjesto nepredvidivog i prečesto neracionalnog (da dalje ne nabrajamo) Donalda Trumpa, sada je Joe Biden.
I prije Putinove agresije on je napravio niz iskoraka prema Evropi nudeći ruku prijateljstva i saradnje.
Sada, sa ratom u Ukrajini, transatlantski odnosi su bolji nego u proteklih barem 25 godina.
Zapad koordinirano djeluje, sankcije se uvode Putinovom režimu bezmalo svakodnevno, Brisel, Vašington, London, Otava, Tokio... nadopunjuju se u odgovorima na agresiju na Ukrajinu...
Zapadni Balkan sada vidi šansu da ostvari ono što je nemoguće.
Nade su neopisivo porasle.
Kako su radili u proteklim godinama (ništa!) balkanski lideri su se ponadali da će ih se prošvercovati u blok.
Neće se desiti!
Bosna i Hercegovina pred sobom ima ogroman posao.
Ne radi se tu samo, mada je to prioritetno, o 14 stavki koje je napisala i isporučila Evropska komisija zvaničnom Sarajevu.
Da bi BiH ikada ušla u EU, neophodne su temeljite promjene.
Od svakog pojedinca, pa do samog vrha države.
Građani trebaju obavljati svoje građanske dužnosti. Od plaćanja poreza, što se mora, do izlaska na izbore, što se ne mora, ali je bitnije od plaćanja poreza, i kontrole izabranih zvaničnika.
Bosna i Hercegovina pod hitno mora poboljšati svoj pravosudni sistem.
Ovakva kakva jeste, Bosna i Hercegovina nikada neće ući u EU. Pa tamam da Putin napadne još "10 Ukrajina", uključujući i našu zemlju.
EU nije ratni savez. U nju se ne ulazi iz solidarnosti, merhametluka, altruizma...
Ulazak u EU se mora zaslužiti.
Sada, nakon Ukrajine, stvari hoće biti promijenjene, ali preduslovi se neće ukinuti.
Mi se možemo nadati da će Zapad pripomoći da i BiH brže pristupi EU.
Ali, glavnina posla je na nama.
Možemo očekivati (nadati se) da će SAD, Velika Britanija, EU... pojačati angažman na Balkanu.
On se može ogledati i u većim finansijskim izdvajanjima za demokratizaciju i vladavinu zakona.
Može se, čak, desiti da se obnove aktivnosti kakve smo gledali početkom ovog milenijuma, koje su dovele do krupnih političkih promjena u regionu.
Gotovo da je sigurno da će s te strane biti poticaja.
EU je gotovo udvostručila broj svojih vojnika u BiH.
I to je tek početak.
No, neka niko ne gaji iluzije da će stranci rješavati sve naše probleme. To nije radio ni Wolfgang Petritsch, a pogotovo ne pokojni Paddy Ashdown. Ta se vremena više nikada vratiti neće.
Stoga, na nama je.
Ukrajina nam je dala priliku da se po ko zna koji put podsjetimo da je Bosna i Hercegovina naša država i da smo, ako želimo da i dalje to bude naša država, dužni urediti je kako najbolje znamo i umijemo. Kako bi ona bila država u kojoj ćemo dostojanstveno živjeti.
EU je počela razmatrati aplikacije Ukrajine, Moldaije i Gruzije.
BiH je aplicirala davno, jako davno.
Nama sada ne treba da podsjećamo EU da smo i mi u redu za ulazak, već da radimo na onome što se od nas traži - realizaciji zadataka iz 14 prioriteta EU.
Hoće li Dodik opstruirarti? Hoće.
Ali mi ne trebamo, kao do sada, pod izgovorom da bi on ili njegov politički brat Dragan Čović mogli potezati ručne, ne raditi ništa.
Naša aplikacija i naš put u EU mjerit će se po tome koliko smo ozbiljni u ispunjenju onoga što smo obećali uraditi. A do sada smo konstantno lagali.
Da, lagala je i EU. Imamo sve razloge biti bijesni na Brisel. Ali, ne traži EU da bude dio BiH, već obratno.
U Parlamentu BiH čeka niz zakona.
Naši parlamentarci svaki mjesec prime - za bh. prilike - fantastične novce. Pa krajnje je vrijeme da ih opravdaju sjedeći u skupštinskim klupama i debatirajući. Za početak!
