Može li se Rusija zaista mobilizirati?

Ovo se oslanja na planiranje iz sovjetskog doba, u kojem je vojno-industrijski kompleks bio u srcu centraliziranog sistema za pripremu ekonomije za rat. Spremnost za mobilizaciju bila je prisutna na svakom nivou vlasti, a ratni planovi su bili povezani s industrijom.

Priredio: Faris Marukić

Niz sumnjivih i nezakonitih referenduma u vezi sa aneksijom različitih okupiranih područja u istočnoj i južnoj Ukrajini trebao bi se održati naredne sedmice. To bi, zauzvrat, pomoglo da se ostvari izgovor za formalnu objavu rata Ukrajini i stavljanje cijele zemlje na istinske ratne osnove. Termin 'mobilizacija' i dalje se pojavljuje u ruskim medijima, ali se odnosi na više od opće ideje. Evo šta to znači i zašto je toliko važno.

Mobilizacija je relativno dobro definisan skup ovlaštenja koja su navodno regulirana ruskim zakonom. Ključni aspekt pravnih parametara je potreba da Rusija bude u formalnom ratnom stanju da bi se objavila mobilizacija, otuda i potreba za izgovorom s obzirom na trenutni ničim izazvan rat protiv Ukrajine. Zvanično proglašenje okupiranih područja ruskom teritorijom omogućilo bi Kremlju da tvrdi, bez obzira na činjenice, da je njegovo tlo pod napadom ukrajinskih snaga. Trenutno ruska vlada ono što izvodi u Ukrajini opisuje kao "specijalnu vojnu operaciju".

Glavni stubovi državne mobilizacije su ekonomski i vojni. Mobilizacija privrede je temelj za širu mobilizaciju (trenutno djelimičnu, iako je to rastezljiv pojam). Ona se ogleda u reorganizaciji i pretvaranju industrije, prirodnih resursa, transporta i veza u službu oružanih snaga, kao i sve aktivnosti države i potrebe stanovništva u vremenima rata, objašnjava se u dokumentu iz 2016. istraživačkog centra Chatham House Programa za Rusiju i Euroaziju.

Jedan od najneposrednijih uticaja formalne mobilizacije je na ruske rezerviste. Drugi pojedinci, uključujući i one sa specijalizovanim vještinama, kao što su ljekari, kao i otpuštena vojna lica, u dobi između 27 i 60 godina također mogu biti regrutirani u oružane snage. Oni koji podliježu regrutaciji ili potencijalnoj vojsci mogli bi se suočiti sa ozbiljnim ograničenjima u kretanju, uključujući njihovu mogućnost da napuste zemlju. Kao još jedan dokaz da bi takvo stanje moglo nastupit u jednom momentu upravo su amandmani na krivični zakon zemlje koji se tiču, između ostalog, dezerterstva i predaje tokom perioda rata, vanrednog stanja i/ili mobilizacije.

Mogućnost ruske mobilizacije spominjana je u više navrata otkako je u februaru počela potpuna invazija Ukrajine na Ukrajinu, ali su ruske vlasti više puta poricale da to planiraju. Međutim, u protekle četiri sedmice, ukrajinske snage su postigle značajan napredak u oslobađanju okupiranih područja zemlje u sklopu tekuće kontraofanzive.

Mobilizacija bilo koje vrste (zajedno sa formalnom objavom rata Ukrajini, ako bude objavljena), mogla bi imati i druge šire uticaje, uključujući stavljanje čitave ruske ekonomije na više ratnu osnovu.

Barem u principu, mjere mobilizacije uključuju značajna ulaganja u nabavku oružja, u poboljšane uslove službe u oružanim snagama i odbrambenoj industriji, te u sisteme komande i kontrole i poboljšanu koordinaciju između ministarstava", navodi se u dokumentu Chatham House iz 2016. godine. One podrazumevaju i intenzivan program vježbi u kojem učestvuju domaće sigurnosne službe i oružane snage, jer je neophodno što brže i što više ljudi dovesti na zadovoljavajući nivo obučenosti.

Međutim, čak i nakon objave mobilizacije ostaje pitanja o tome da li ruska vlada ima resurse da sprovede mobilizaciju velikih razmjera i kakav bi mogao biti kvalitet mobiliziranih snaga. Na vojnom frontu, ta pitanja su možda još izraženija sada s obzirom na stalne izvještaje da su mnogi ruski regruti, koji su trenutno službeno oslobođeni odlaska u Ukrajinu, bili prisiljeni da potpišu ugovore, mijenjajući svoj status kako bi mogli biti poslani na front, ili su na neki drugi način bili primorani da se tamo bore. To može imati samo određeni utjecaj na ukupan broj raspoloživih rezervista.

Ruske vlasti jesu rano počele sa ovogodišnjim regrutacijom, ali je otvoreno pitanje koliko su ti pojedinci prošli obuku i kakav je njen kvalitet. Ostaje da se vidi koliko bi dugo moglo biti potrebno ruskoj vojsci da pripremi svakoga pojedinca nakon objave mobilizacije, čak i prema najosnovnijim standardima. Izvještaji su se više puta pojavljivali tokom godina o sumornom stanju ruskih centara ua obuku, za koje se smatra da rade otežano s izuzetno lošom infrastrukturom i da je zastupljeno mnogo ozbiljnijih zloupotreba.

Da li je ruska industrija spremna za mobilizaciju bilo koje vrste, također je pitanje debate, posebno nakon mjeseci devastirajućih međunarodnih sankcija. Konflikt je već razotkrio koliko je ruska odbrambena industrija oslonjena na strane lance nabavke, posebno kada su u pitanju elektronske komponente. Postoje jaki pokazatelji da zemlja ima problema da nadoknadi svoje značajne materijalne gubitke, kao i da ispuni osnovne logističke zahtjeve, a da ne spominjemo pronalaženje zamjenskog osoblja.

Postavlja se pitanje postoje li i drugi transformativni uticaji na sukob. S obzirom na to da su ruske snage trenutno u defanzivi u mnogim aspektima, nije nerazumno zapitati se da li Kremlj možda traži način da zamrzne trenutni sukob i osigura barem neke od svojih dobitaka. Takozvana strategija od eskalacije do deeskalacije koja uključuje barem prijetnju upotrebom nuklearnog oružja je pretpostavljena kao jedan od načina na koji bi ruske vlasti mogle tražiti tako trenutni prekid borbi.