Uprkos ovim geopolitičkim izazovima, na pomolu je novi multilateralni energetski odnos.
Dok se evropska energetska
tržišta suočavaju s posljedicama ruske invazije na Ukrajinu, čini se da je
Brisel sada shvatio da su prirodni plin i LNG izvori dostupni na južnim obalama
Mediterana.
Potencijal proizvođača plina istočnog
Mediterana, među kojima su Egipat, Izrael
i potencijalno Kipar, u kontekstu uspostavljanja infrastrukture za izvoz LNG-a
(ukapljenog plina), iznenada je ponovo na stolovima briselskih birokrata i
stručnjaka. Nakon godina gotovo potpunog zanemarivanja od strane Evrope, uzrokovanog
jeftinim plinom i antiegipatskim stavom,
Egipat se vratio u širu sliku evropskih interesa.
Kako bi potaknuo moguće ugovore o
LNG-u ili prirodnom plinu između Egipta i evropskih partnera, Izrael pojačava
svoje napore i za isporuku većih količina plina. Lopta se počela kotrljati nakon što su se izraelska ministrica energetike Karine Elharrar i evropski
komesar za energetiku Kadri Simson sastali u Parizu u martu. Nakon ovog
sastanka, formiran je tim EU i Izraela koji će u koordinaciji s Egipćanima
izraditi politički okvir kako bi se omogućio protok gasa u Evropu.
Prema izraelskim izvorima,
predstavnici EU su otvoreno naznačili da će gas East Med biti potreban ako EU
ne bude voljna omogućiti više proizvodnje električne energije na ugalj. Svi su
se složili da nema drugih kratkoročnih dobavljača koji bi se mogli suprotstaviti potencijalnoj blokadi isporuke ruskog prirodnog gasa.
Razgovori između EU i Izraela
uključuju Egipat, jer je Kairo jedina strana koja zapravo ima raspoložive
izvozne kapacitete. Izrael i Brisel se slažu da je izvoz "East Med" plina preko
egipatskih LNG postrojenja u delti Nila (Idku-Damietta) jedina izvodljiva
opcija u ovom trenutku. Nije stavljen pravi naglasak na najavu moguće izgradnje dubokovodnog plinovoda za
Evropu.
Nakon godina izbjegavala, zbog
cijene, troškova ili količine, strateška pozicija Egipta na energetskim
tržištima ponovo je prepoznata. Još jedna velika promjena, koju vide partneri
iz s istoka Mediterana, je dramatična promjena mišljenja unutar Evropske unije.
Prije rata u Ukrajini i krize troškova života, evropske zemlje su redovno
govorile o uklanjanju nafte, plina i uglja iz energetskog miksa. Visoke cijene
energije i vrlo ograničena ponuda možda su izazvali promjenu strategije u
Briselu.
Izrael već nekoliko godina
pokušava dobiti pristup evropskom tržištu. Godine 2020. potpisan je sporazum
o morskom plinovodu na istoku Mediterana, koji je obuhvatao plinovod od izraelskih
priobalnih plinskih polja do Grčke. Ovaj projekat je od početka bio osuđen na
propast, jer su troškovi bili previsoki, čak i u današnjem okruženju visokih
cijena. Jedan od glavnih pobornika, SAD, povukao je svoju podršku otkako je
predsjednik Joe Biden došao na vlast.
Domaće interesiranje u
Izraelu za plin na moru također je
splasnulo jer je nova vlada oprezna u davanju novih dozvola. Na kraju krajeva,
potrebni su dugoročni ugovori da bi budući projekti bili izvodljivi. Za Izrael
je evropska potražnja za gasom važna, jer ne samo da donosi dodatne prihode već
i otvara vrata u Briselu. Izraelski političari bi trebali gledati na
osiguranje ne samo izvoza, već i dovoljno plina za sam Izrael u narednih 30-40
godina. Izraelska potrošnja plina raste za oko milijardu kubnih metara
godišnje. Izrael je 2019. godine potrošio oko 11,25 milijardi kubnih metara.
Trenutno se procjenjuje da Izrael ima oko 900 milijardi kubnih metara dokazanih
rezervi.
Ipak, Brisel "tjera" Izrael i
Egipat da isporuče dodatne količine. Puni fokus je na raspoloživim kapacitetima
i mogućem proširenju egipatskih izvora Damietta i Idku. Brisel pokušava privući zemlje istoka Mediterana
nudeći povećanu saradnju i ulaganja u sektor čiste energije.
U reakciji u domaćim medijima,
egipatski ministar nafte i mineralnih resursa Tarek El Molla rekao je da
egipatski LNG već podmiruje dio evropske potražnje. U intervjuu za Asharq
Bloomberg, El Molla je ponovio da istočnomediteranski partneri nastoje dodatno povećati ponudu i
kapacitet. Potencijalna dodatna opskrba
plinom egipatskih LNG postrojenja također bi mogla doći sa Kipra.
Ostrvska država gradi infrastrukturu na
svom gasnom polju Afrodita. Očekuje se da će plinovod do Egipta biti pušten do
2025. godine.
Osim toga, El Molla je naznačio
da Egipat izvozi oko 1 milion kubnih stopa plina (28.316 kubnih metara) dnevno,
i očekuje da će ta cifra porasti na 1,5 bcf (42.475 metara kubnih) dnevno do
2024. godine. Trenutno je ukupna proizvodnja prirodnog gasa u Egiptu između
6,6-6,7 bcf dnevno. Očekuje se da će polje Afrodita sadržavati 4,5 tcf (127
milijardi kubnih metara) prirodnog plina, koji će se uglavnom transportirati do
Idku i Damietta LNG postrojenja u Egiptu.
Jedna stvar je jasna - osnove
potražnje su jake, cijene su vrlo atraktivne, a ograničenja istraživanja i
proizvodnje su mala. Istočni Mediteran bi mogao biti jedna od opcija za
diversifikaciju opskrbe energijom za EU, ali geopolitički izazovi ostaju.
Postojeće kritike briselskih birokrata ili odgovarajućih evropskih predsjednika
i premijera egipatskim vlastima, koju predvodi predsjednik Sisi, potencijalna
je prepreka dodatnim energetskim sporazumima.
Na sve konkurentnijem tržištu
LNG-a, evropske nacije ne bi trebale računati na bezuslovnu podršku Egipta.
Bit će potrebno više od diplomatskog putovanja u Kairo da se zaliječe stare rane.
Uprkos ovim geopolitičkim
izazovima, na pomolu je novi multilateralni energetski odnos.
