Dok se evropska energetska
tržišta suočavaju s posljedicama ruske invazije na Ukrajinu, čini se da je
Brisel sada shvatio da su prirodni plin i LNG izvori dostupni na južnim obalama
Mediterana.
Potencijal proizvođača plina istočnog
Mediterana, među kojima su Egipat, Izrael
i potencijalno Kipar, u kontekstu uspostavljanja infrastrukture za izvoz LNG-a
(ukapljenog plina), iznenada je ponovo na stolovima briselskih birokrata i
stručnjaka. Nakon godina gotovo potpunog zanemarivanja od strane Evrope, uzrokovanog
jeftinim plinom i antiegipatskim stavom,
Egipat se vratio u širu sliku evropskih interesa.
Kako bi potaknuo moguće ugovore o
LNG-u ili prirodnom plinu između Egipta i evropskih partnera, Izrael pojačava
svoje napore i za isporuku većih količina plina. Lopta se počela kotrljati nakon što su se izraelska ministrica energetike Karine Elharrar i evropski
komesar za energetiku Kadri Simson sastali u Parizu u martu. Nakon ovog
sastanka, formiran je tim EU i Izraela koji će u koordinaciji s Egipćanima
izraditi politički okvir kako bi se omogućio protok gasa u Evropu.
Prema izraelskim izvorima,
predstavnici EU su otvoreno naznačili da će gas East Med biti potreban ako EU
ne bude voljna omogućiti više proizvodnje električne energije na ugalj. Svi su
se složili da nema drugih kratkoročnih dobavljača koji bi se mogli suprotstaviti potencijalnoj blokadi isporuke ruskog prirodnog gasa.
Razgovori između EU i Izraela
uključuju Egipat, jer je Kairo jedina strana koja zapravo ima raspoložive
izvozne kapacitete. Izrael i Brisel se slažu da je izvoz "East Med" plina preko
egipatskih LNG postrojenja u delti Nila (Idku-Damietta) jedina izvodljiva
opcija u ovom trenutku. Nije stavljen pravi naglasak na najavu moguće izgradnje dubokovodnog plinovoda za
Evropu.
Nakon godina izbjegavala, zbog
cijene, troškova ili količine, strateška pozicija Egipta na energetskim
tržištima ponovo je prepoznata. Još jedna velika promjena, koju vide partneri
iz s istoka Mediterana, je dramatična promjena mišljenja unutar Evropske unije.
Prije rata u Ukrajini i krize troškova života, evropske zemlje su redovno
govorile o uklanjanju nafte, plina i uglja iz energetskog miksa. Visoke cijene
energije i vrlo ograničena ponuda možda su izazvali promjenu strategije u
Briselu.
Izrael već nekoliko godina
pokušava dobiti pristup evropskom tržištu. Godine 2020. potpisan je sporazum
o morskom plinovodu na istoku Mediterana, koji je obuhvatao plinovod od izraelskih
priobalnih plinskih polja do Grčke. Ovaj projekat je od početka bio osuđen na
propast, jer su troškovi bili previsoki, čak i u današnjem okruženju visokih
cijena. Jedan od glavnih pobornika, SAD, povukao je svoju podršku otkako je
predsjednik Joe Biden došao na vlast.
