U teoriji, Vučić, koji sebe sve češće poredi s Milošem Obrenovićem, beskrupuloznim liderom Srbije iz 19. vijeka, može "isporučiti" Dodika kako je to Obrenović uradio s Karađorđem. Ali samo u teoriji.
Piše: Sead Numanović
Sigurno je jučerašnji dan za Milorada Dodika bio trijumfalan!
Osim što je pokazao sve iz svog arsenala što pokazati može, bio je tema ambasada i velikih sila.
Odlikovanjem Vladimira Putina, kako napisa naš Damir Rastoder, gurnuo je oba prsta u oba oka Zapada.
Odmah su stigle i prijetnje sankcijama (EU), a iz Sjedinjenih Američkih Država, premo ambasade u Sarajevu, poručeno mu je i da bi Rs mogla nestati.
To je prvi put da se emitira jedna takva poruka.
U percepciji predsjednika manjeg bh. entiteta sve je shvaćeno kao da je on sada konačno na pijadestalu - rame uz rame s Blinkenom, Scholzom, Macronom, Putinom, Bidenom...
Dodik sigurno misli da su poruke Zapada još jedna u rastućem nizu praznih prijetnji.
On zna da je za ambasade u Sarajevu "prejak".
Uzda se i u to da će mu lobisti prokrčiti i ovaj put, te da će moći neometeno nastaviti s opasnim ljuljanjem balkanskog bureta baruta.
I zna da ga stranci neće dotjerati uz zid.
U njegovim nogama isuviše je puno utakmica u kojima je nadigravao i dobronamjerne zapadne političare i diplomate. A i zna na koga na istom tom Zapadu može računati ako "voda dođe do grla".
Uskoro će biti punih 20 godina kako lider Saveza nezavisnih socijaldemokrata jaše na opasnom talasu nacionalizma.
Iz svakog sukoba sa Zapadom izašao je jači.
Dodjelom ordena Putinu, pozicionirao se za najbližeg saveznika ruskom diktatoru prezrenom od cijelog zapadnog svijeta. Barem deklarativno.
U protekle dvije decenije SNSD se našao na američkoj crnoj listi, Dodik je dvostruki dobitnik sankcija, a i pod sankcijama je Velike Britanije.
I neprikosnoveno vlada entitetom Rs.
Istovremeno, korisiti svaku priliku da se pozicionira kao "najveći Srbin" svijeta.
Kako je to moguće?
Kako je moguće da jedan lokalni i prilično ograničeni tip postane globalni igrač?
Najjednostavniji odgovor je - splet okolnosti.
Milorad Dodik je tipični siledžija. Kada mu istinski pokažete zube, podvit će rep.
Očito, to se do sada nije desilo!
Na ovaj ili onaj način on sistemski demaskira Zapad.
Odlikovanjem Putina sada ih Dodik najdirektnije izaziva.
Hoće li Zapad prihvatiti taj izazov? Teško!
Na primjer, prijetnja iz Brisela uslijedila je nakon nekoliko novinarskih pitanja tokom redovne press konferencije u Evropskoj komisiji. Dakle, da novinari nisu pitali, Evropska komisija i ne bi (onako) reagirala.
Diplomatski "vez" je suptilan. Svaka nit nosi svoju poruku.
Za Dodika, činjenica da su novinari "isprovocirali" reakciju Brisela znak je da se ne sekira.
Nadalje, oštre ili "oštre" reakcije iz Brisela i Vašingtona sadrže i nekoliko kondicionala.
Dodik to čita kao nedvosmislenu poruku da može nastaviti dalje.
Baška što razumije da je i ovim potezom na svoju stranu pridobio nove glasače.
Slično se ponašao i Slobodan Milošević. Mada manje sirovo kada su u pitanju stranci.
No, kada je na Zapadu kap prelila čašu, on je uklonjen.
Kombinaciom sankcija i podrške političkim oponentima, balkanski monstrum skončao je u ćeliji Tribunala u Hagu.
Ipak, njegova ideja nikad nije bila jača!
Ima li Zapad stomaka za novu "operaciju Milošević"?
Čisto sumnjam.
I daj Bože da griješim!
Dodik se može demontirati studioznom kampanjom razotkrivanja njegove finansijske moći i sankcijama prema svima koji ga podržavaju.
To bi značilo i udaranje po Aleksandru Vučiću i njegovom establišmentu. A to se neće desiti.
Ako Zapad i odluči da se riješi Dodika, to bi moglo ići kroz neke nove koncesije upravo Vučiću.
Ne treba sumnjati da je odluka da dodijeli orden Putinu ponovo dovela do zatezanja odnosa s predsjednikom Srbije.
Jer upravo on želi i hoće biti "najveći Srbin na svijetu".
A sada to nije!
U teoriji, Vučić, koji sebe sve češće poredi s Milošem Obrenovićem, beskrupuloznim liderom Srbije iz 19. vijeka, može "isporučiti" Dodika kako je to Obrenović uradio s Karađorđem. Ali samo u teoriji.
Jer dodjela ordena Putinu i najava da će mu ga Dodik lično uručiti tokom predstojećeg susreta signal je i da će cijela ruska agentura u regionu, pa i šire, biti podređena Dodiku.
A to znači čak i potencijalna životna opasnost za Vučića.
Zapad, koji je iznad svega pragmatičan i poštuje situaciju na terenu, ne bi želio vidjeti obezglavljenu Srbiju.
Ako je, međutim, Zapad - u prvom redu Vašington - odlučio riješiti se Dodika, onda će prvi znak biti promjena aktuelne politike na zapadnom Balkanu.
Ukoliko dođe do pomijeranja nekih ključnih ljudi implementatora američke politike na Balkanu, onda bi smo mogli posumnjati (ne i povjerovati!) da slijede velike promjene. U kuloarima se nešto šuška. Tako se za Gabriela Escobara priča da bi mogao biti ambasador u Tirani, na pimjer. No, to su samo priče.
Naravno, u teoriji se može desiti da i Dodik napravi novi zaokret.
Ipak, predaleko je otišao, previše se povezuje s kriminalom... da bi ga to moglo spasiti.
Stoga, pripremite se za dalje Dodikovo provociranje.
