Slovenija je prošle nedjelje završila superizbornu godinu s tri referenduma u režiji glavne opozicijske stranke, Janšine Slovenske demokratske stranke (SDS). Destruktivnom logikom motivirani SDS htio je blokiranjem zakona o dugotrajnoj opskrbi i vladi otežati rad novim vlastima, dok su blokiranjem zakona o Radioteleviziji Slovenije tražili način kako produžiti svoj utjecaj u najvećoj medijskoj kući. U sva tri slučaja opozicija je pri tome bila neuspješna. Usprkos niskoj izlaznosti glasači su stali na stranu vlade, ali što je i važnije, na stranu zaposlenika RTV Slovenija kojima novi zakon nudi put van terora krajnje desnice koja je ugrabila taj javni medij još za vrijeme vladavine SDS-a, piše portal Bilten.org.
Birači su usput aktualnoj vlasti dodijelili još jednu pobjedu u politici igranja na kartu antijanšizma. Ta karta već desetljećima liberalnoj slovenskoj politici daje bianco ček za perpetuiranje statusa quo, ali istovremeno djeluje kao kočnica koja Sloveniju drži iznad ponora krajnje desnice. Kako bi život u tom ponoru izgledao svaki dan se može vidjeti na Radioteleviziji Slovenije, gdje su kadrovi konzervativnog SDS-a u protekle dvije godine našli svoj dom. Potpora glasača vladinom prijedlogu reforme RTV Slovenija važan je korak u smjeru spašavanju tog javnog medija.
Niz poraza
Superizborna godina (24. april opći izbori, 23. oktobar prvi krug predsjedničkih izbora, 13. novembar drugi krug predsjedničkih izbora, 20. novembar prvi krug lokalnih izbora, 27. novembar referendumska nedjelja, 4. decembar drugi krug lokalnih izbora) u Sloveniji je završena, a gubitnik je SDS. Nakon što je na vlast u travnju došlo opet novo lice slovenske liberalne ljevice, ovaj puta Robert Golob, u predsjedničkoj palači fikus Boruta Pahora zamijenit će isto tako liberalna centristkinja Nataša Pirc Musar. Kao što smo napomenuli, svi pokušaji blokade rada vlade s referendumima o zakonima o RTV Slovenija, vladi te dugotrajnoj opskrbi su dvostruko propali; ne samo da ih nije poduprlo pola onih koji su glasali, već i oni koji su stali uz opoziciju, nisu predstavljali 20% ukupnog glasačkog tijela, potrebnih da bi referendum uopće bio obvezujući.
"Dosta te više, idi u penziju, gdje ti je i mjesto", bile su neuobičajeno oštre riječi premijera Goloba upućene Janezu Janši na kongresu njegovog Pokreta sloboda početkom novembra.
Golob nije usamljen u tom mišljenju, a sve javnije se razglaba o tome i na desnici. S relativno uspješnom kampanjom kandidata SDS-a Anžeja Logara u drugom krugu predsjedničkih izbora, ideja zamjene dugogodišnjeg šefa desnice pušta korijene i među konzervativcima. Logar nije aktivno participirao u referendumskim histerijama SDS-a, a svojim umirenim tonovima pridobio je i simpatije centrista koji konačno mogu sanjati o "zdravoj" desnici u Sloveniji koja je u liberalnom imaginariju iz nikad razjašnjenih razloga ključna za zdravu demokratiju.
Logarovo distanciranje od izjava stranačkih kolega naletjelo je na porugu brojnih komentatora, ali je očito i djelovalo. Činjenica da je donedavno bio ministar vanjskih poslova u najdesnijoj vladi u historiji Slovenije kao da mu je oproštena. Baš ta vlada, čiji je ključni član bio umjereni, mladi i liberalniji ljubljanski političar Anže Logar, između ostalog stoji i iza udara na RTV Sloveniju zbog kojeg je nova vlast na vrh prioriteta uvrstila "depolitizaciju" javne radiotelevizije.
Demoliranje javnog
RTV Slovenija za razliku od nekih drugih javnih medija u postjugoslavenskom prostoru uživa dosta visoko povjerenje javnosti – ili je pak uživala to povjerenje prije zadnjih promjena. Posljednje brojke, koje je vodstvo televizije sakrivalo u sjedincama prije referenduma, ukazuju na više od 10% pada gledanosti samo u protekloj godini. Televizija, specifičnije informativni program, zapravo i je glavna žrtva desničarskih sabotaža, iako se posljedice osjećaju i na praćenosti portala RTV, dok radio nikad baš i nije bio meta politike. Stranačka propaganda kombinirana s teškim amaterizmom političko podobnih ljudi iza i ispred kamere, koji su svakodnevna realnost najveće medijske kuće u državi, zapravo postavljaju pitanje je li uništavanje RTV-a, a ne njegova izgradnja po vlastitoj mjeri, bila oduvijek i cilj SDS-a, čiji vidljiviji članovi već godinama javno priznaju da ne plaćaju mjesečnu naknadu od 12,75 eura, dok su istovremeno velike novce i vrijeme bacali u stvaranje paralelne medijske strukture koja propagira paralelnu realnost.
Većinsko pasivni štrajk zaposlenih na RTV-u nije donio nikakvih pozitivnih pomaka unutar medijske kuće, ali je barem omogućio javnosti da vidi nesposobnost i zlobu vladajućih.
Generalni direktor Andrej Grah Whatmough, direktor televizije Uroš Urbanija, odgovorna urednica informativnog programa Jadranka Rebernik i mnogi drugi postavljeni su na te pozicije moći mimo volje zaposlenih i pomoću programskog vijeća RTV-a kojeg je ugrabila desnica. Može li novi zakon popraviti nanesenu štetu?
