Bosanskohercegovački narod ne traži iznimke, niti traži bilo kakav popust od EU ili NATO-a. Tražimo samo podršku potrebnu za ostvarenje naših demokratskih težnji: puna jednakost za sve naše građane i vlast koja je odgovorna, transparentna i reprezentativna.
Piše: Željko Komšić / JustSecurity
Hrabra oslobodilačka borba
Ukrajine protiv agresije i nezakonite okupacije Ruske Federacije nedvojbeno je
velika geopolitička borba našeg vremena. Posljedice ovog sukoba imat će
generacijski utjecaj na velike i male države širom Euroazije i atlantskog svijeta.
U Bosni i Hercegovini, koja je i sama bila žrtva agresije susjedne zemlje tokom
1990-ih, posebno smo svjesni kako strateške nužnosti pobjede Ukrajine, tako i
patnje ukrajinskog naroda u njegovim nastojanjima da postignu taj uspjeh.
Ali, kao član Predsjedništva
Bosne i Hercegovine, također sam jako svjestan ograničenja savremene sigurnosne
politike atlantske zajednice, prije svega na isto tako strateški ranjivom
Zapadnom Balkanu. U našoj regiji, a posebno u Bosni i Hercegovini, zabrinut sam
što je zapadna politika ostala vezana za kratkoročna rješenja i razumijevanje
stabilnosti ukorijenjeno u umirivanju kriminalno-nacionalističkih elita,
umjesto da potiče nastanak funkcionalnih predstavničkih i demokratskih
institucija.
Vidim da je zloćudna agenda
Kremlja na djelu u ovoj regiji. Moj kabinet je stalno upozoravao naše atlantske
partnere na dubinu ruskih mahinacija u Bosni i Hercegovini i širom zapadnog
Balkana. U decembru 2020., na primjer, usprkos riziku ozbiljne odmazde Kremlja
protiv moje zemlje, odbio sam se sastati s ruskim ministrom vanjskih poslova
Sergejem Lavrovom nakon što je njegova vlada još jednom jasno dala do znanja da
podržava lokalne secesioniste. Bili smo spremni riskirati odmazdu Moskve dok su
mnogi u Europi još uvijek pokušavali Vladimira Putina privoliti na saradnju.
Ruski akteri na Balkanu
Naravno, bio sam zadovoljan sve
većom pomoći NATO-a našim oružanim snagama i priznanjem Bosne i Hercegovine od
strane Saveza kao važnog poprišta u borbi protiv imperijalnog programa Kremlja.
I kao i većina Bosanaca, posebno sam zadovoljan što su NATO i njegove članice
tako spremno pružile vojnu pomoć Ukrajini, posebno imajući u vidu naša iskustva
s neopravdanim embargom Ujedinjenih naroda na oružje tokom rata u Bosni, koji
je samo pogoršao teror nad civilnim stanovništvom.
Ipak, na zapadnom Balkanu Rusija
rijetko djeluje direktno. Umjesto toga, oslanja se na složenu mrežu
posredničkih aktera kako bi unaprijedila svoju agendu, što je činjenica koju
naši zapadni partneri često ne uspijevaju u potpunosti shvatiti. Kao što je u
nedavnom izvještaju Majde Ruge iz Europskog vijeća za vanjske odnose ispravno
primijećeno:
"Svi pokazatelji govore da
je prijetnja miru u Bosni prije svega domaća i regionalna, dok Rusija igra ulogu
kvaritelja tamo gdje to može učiniti uz nisku cijenu. Suverenitet i
teritorijalni integritet Bosne bili su pod opetovanim napadima nacionalističkih
političara bosanskih Srba i, suptilnije, bosanskih Hrvata od 1996. godine kada
je započela provedba Daytonskog mirovnog sporazuma… najvažniji ruski
instrumenti na terenu su ti akteri i ustavni mehanizama blokade koji su im na
raspolaganju."
Ustav daje snagu separatističkim elementima
Dobro su poznate zbunjujuće i
diskriminirajuće odredbe postojećeg ustavnog režima moje zemlje. Ali budući da
je Ustav Bosne i Hercegovine ugrađen u Daytonski mirovni sporazum uz
posredovanje SAD-a, te zbog golemih ovlasti koje ovaj dokument daje
separatističkim elementima, reforma se pokazala izuzetno teškom. Ogromna želja
bosanskohercegovačke javnosti da se ustavne i pravne norme naše zemlje usklade
s onima s demokratskim standardima euroatlantske zajednice osujećena je i
institucionalnim i vaninstitucionalnim sredstvima, uključujući prijetnje
nasiljem od strane tvrdokornih nacionalističkih elemenata.
To je razlog zašto su Bosanci
toliko dugo bili prisiljeni oslanjati se na posredovanje i pomoć Sjedinjenih
Država i Europske unije u rješavanju bezbrojnih izazova upravljanja našom
zemljom, uključujući prijetnje našem suverenitetu i teritorijalnom integritetu.
To je nužnost proizašla iz same prirode našeg ustava koji su stvorili
Amerikanci.
Schmidtove intervencije učvrstile sektaške interese
Ali ovo je odnos koji moramo
promijeniti. Da bismo to učinili, moramo stvoriti demokratske institucije i
procese neophodne za stvaranje suverene Bosne i Hercegovine, sposobne da bude
država koja doprinosi interesima EU i NATO-a, a ne samo ona koja ovisi o njima.
I to moramo učiniti danas, za ovu generaciju bosanskih građana, kako bismo
također zaustavili plimu devastirajuće emigracije koja nam je oduzela naše
najbolje i najpametnije i kako bismo stvorili održivu budućnost za one koji su
još uvijek u svojoj domovini i one koji bi mogli biti namamljeni da se vrate.
Sigurnost Bosne i Hercegovine, a
s njom i stabilnost cijelog Zapadnog Balkana, ovisi o demokratskoj evoluciji
zemlje. Nažalost, nedavno obnovljeni napori međunarodne zajednice, uključujući
intervencije Ureda visokog predstavnika na našim općim izborima 2. oktobra,
samo su dodatno učvrstili neposlušne sektaške interese, još više udaljavajući
Bosnu i Hercegovinu od naše težnje za članstvom u EU i, najvažnije, NATO-u.
Umirivanje ekstremističkih elemenata
samo ih ohrabruje. Znamo to iz rata u Bosni. Znamo to iz prve i druge invazije
Rusije na Ukrajinu. A to znamo iz najmračnijih trenutaka Europe početkom 20.
stoljeća.
Pomoć koja je potrebna Bosni i
Hercegovini je pomoći u usklađivanju našeg ustavnog režima sa suštinom pravne
stečevine EU, njenim kolektivnim pravima i obavezama koje čine zakon EU, koji
naglašava "univerzalne vrijednosti nepovredivih i neotuđivih prava ljudi,
sloboda, demokratija, jednakost i vladavina prava". Ovo ne smije biti samo
naš neposredni cilj radi samog sebe (jer je to politički i etički imperativ)
već zato što je istinska ustavna demokratija jedini sistem koji može
garantovati suverenitet Bosne i Hercegovine, a time i stabilnost i sigurnost
zapadnog Balkana.
Ostajem predan korištenju svih
dostupnih demokratskih i pravnih sredstava kako bih Bosnu i Hercegovinu
približio tim univerzalnim standardima slobode i jednakosti. To znači minimalno
provedbu svih preostalih odluka Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda
BiH. Za moj kabinet to također znači nastavak podupiranja svih vjerodostojnih
pravnih izazova postojećem sektaškom režimu u zemlji i korištenje ovlasti
sudova kako bi se Bosna i Hercegovina pomaknula prema punim građanskim pravima
za sve građane.
I dalje sam uvjeren da rezultat
tih napora mora i bit će naš ulazak u EU i NATO, te da će to biti historijsko
postignuće ne samo za moju zemlju nego i za euroatlantsku zajednicu.
Prestati reinvestirati u propalu politiku etničkog sektaštva
Ostvarenje ovih ambicija
zahtijeva vjerodostojne i hitne napore u pravcu uspostave institucionalnih
aranžmana neophodnih za proširenje punih demokratskih prava i zaštite za sve
građane Bosne i Hercegovine, bez obzira na njihovu etničku pripadnost, spol,
religiju ili vjeru. Od naših partnera u euroatlantskoj zajednici tražim samo da
inzistiraju i da nam pomognu u stvaranju istih ustavno-pravnih normi u Bosni i
Hercegovini koje su zakon u njihovim zemljama.
Ta se pomoć ne može sastojati od
nastavka reinvestiranja u propalu politiku etničkog sektaštva, kao što je to
nedavno učinio Ured visokog predstavnika. To zahtijeva od naših saveznika da
potvrde kraj te ere u odnosima Bosne i Hercegovine sa Zapadom, a od nas da se
kolektivno posvetimo rješenjima koja će zemlju pomaknuti prema demokratskim i
političkim standardima EU i NATO-a. Iznad svega, ovaj pristup će zahtijevati
prepoznavanje i jasno navođenje da Dayton i šira daytonska ustavna formula
nikada nisu trebali biti gornja granica političke evolucije Bosne i
Hercegovine. Dayton je trebao biti polazna tačka. I došlo je vrijeme da
prijeđemo dalje od njegovih uskih, diskriminirajućih odredbi prema modelu
istinske demokratske jednakosti i slobodnog i poštenog političkog natjecanja.
Bosanskohercegovački narod ne
traži iznimke, niti traži bilo kakav popust od EU ili NATO-a. Tražimo samo
podršku potrebnu za ostvarenje naših demokratskih težnji: puna jednakost za sve
naše građane i vlast koja je odgovorna, transparentna i reprezentativna.
Uvjeren sam da je otpornost
Ukrajine u suočavanju s ruskom agresijom ukorijenjena u pluralizmu i
demokratiji zemlje. I Bosnu i Hercegovinu kroz našu povijest karakterizira
pluralizam, uprkos čestim nastojanjima da se uništi i podijeli naš narod i
njegova kultura. To je naša snaga. Sada je došlo vrijeme da se ta snaga usmjeri
na stvaranje ustavne demokratije u Bosni i Hercegovini dostojne svog imena i
dostojne naših građana.