Priredio: Faris Marukić
„Ruski lideri i štampa u zemlji uporno su
odbacivali izjave Bajdenove administracije da je njihov predsjednik Vladimir
Putin već odlučio da napadne Ukrajinu, a ranije su ismijavali najavu da će se
napad dogoditi 16. februara, kao i izjavama koje je Putin dao svojim
komandantima zeleno svjetlo“ - navodi u uvodu svoje analize za The Hill Rajan
Menon.
„Realnost je da niko sa sigurnošću ne zna da
li će i kada Rusi pokrenuti invaziju velikih razmjera na Ukrajinu (pored
raspoređivanja trupa u takozvanim Narodnim republikama Donjeck i Lugansk) i,
ako to uradi, kako bi ta kampanja izgledala. Predsjednik Bajden je jasno stavio
do znanja da, iako će braniti NATO državu koje su ugrožene od Rusije, nijedan
američki vojnik neće biti upućen da se bori i gine za Ukrajinu“.
To ostavlja sankcije kao jedini odgovor smatra
autor.
„Predsjednik je upozorio Rusiju da će se
suočiti sa sankcijama Zapada kakve nikada prije nije doživjela - mnogo oštrijim
od onih uvedenih 2014. godine, nakon što je Rusija anektirala ukrajinsku
pokrajinu Krim i poslala oružje i osoblje u dvije separatističke enklave koje
sada zauzimaju oko trećinu ukrajinskih provincija Donjeck i Lugansk, koje se
graniče sa Rusijom i čine Donbas“.
Menon, viši naučni saradnik na Saltzman
institutu za ratne i mirovne studije na Univerzitetu Kolumbija,smatra da se od
sankcija očekuje mnogo – zaista - vjerovatno i previše.
„Ako Putin naredi veću invaziju, sigurna je
opklada da su on i njegovo Vijeće za nacionalnu sigurnost očekivali ozbiljne
ekonomske kazne sa Zapada i smatrali da je visoka cijena nešto što vrijedi
platiti za postizanje svojih ciljeva ,koji su u Ukrajini i dalje nejasni“.
„Dokazi pokazuju da sankcije historijski nisu
bile posebno efikasne u sprječavanju država da slijede cilj kojem pridaju
veliku vrijednost. Rezultati sankcija primijenjenih na Sjevernu Koreju kako bi
je uvjerili da odustane od svog nuklearnog oružja i programa balističkih
projektila nedavni su primjer“.
„Ne samo da Rusija ima mnogo veće ekonomskih
resursa da izdrži sankcije nego Sjeverna Koreja, već je od 2014. godine
poduzela korake da smanji njihov ugriz“ – navodi autor.
„Ruske devizne rezerve sada iznose 630
milijardi dolara - četvrte su po veličini na svijetu. Udio ruskih obveznica
koje drže stranci pao je sa skoro 35 posto prije dvije godine na 21 posto
danas“.
„Spoljni javni dug Rusije na kraju 2021.
iznosio je 478 milijardi dolara. To nije velika promjena, ali kao postotak
ruskog BDP-a je samo 14 posto - među najnižima u svijetu. Kada je Putin postao
predsjednik 2000. godine, taj udio je bio 62 posto“.
„Prema izvještaju Kongresne istraživačke
službe (CRS), Rusija je također smanjila svoju ovisnost o američkom
dolaru. Između 2013. i 2020. godine,
udio sredstava denominiranih u dolarima u rezervama Ruske Centralne banke pao
je za 50 posto. Sredinom 2021. godine, Putinova vlada je najavila da će dolar,
koji je činio jednu trećinu fonda državnog bogatstva od 186 milijardi dolara,
biti zamijenjen. I Moskva je krenula da naglo smanji upotrebu dolara u
izmirenju trgovinskih računa s članicama Evroazijske ekonomske unije
(Armenijom, Bjelorusijom, Kazahstanom i Kirgistanom) i s BRIC zemljama (Brazil,
Indija, Kina i Južna Afrika)“.










