Taktička kompetencija ruske vojske pokazala se značajno inferiornom u odnosu na očekivanja mnogih zapadnih posmatrača.
Faris Marukić
Londonski Royal United Services Institute RUSI objavio je
izvještaj o preliminarnim rezultatima i poukama iz rusko-ukrajinskog rata.
Koautori izvještaja bili su Oleksandr Danylyuk, bivši šef
Vijeća za nacionalnu sigurnost i odbranu Ukrajine, i Mihajlo Zabrodskyi, bivši
komandant ukrajinskih zračnih jurišnih snaga.
Prema navodima Instituta, Rusija je planirala da aktivna
faza "specijalne operacije" u Ukrajini traje 10 dana.
Okupacija je, u cilju dalje aneksije, trebalo da se završi
do augusta.
Za to je planirano brzo zauzimanje Kijeva uz korištenje
obmane kako bi se ukrajinske snage držale podalje od glavnog grada zemlje.

Na samom početku, ruska vojska je ostvarila prednost u
odnosu snaga 12:1 u ljudstvu i oružju u ključnim područjima.
Sama operativna sigurnost koja je omogućila uspješnu obmanu,
međutim, dovela je i do toga da ruske snage budu nespremne na taktičkom nivou
da efikasno izvrše plan.
Neposredno nakon što je ruska vojska zaustavljena, omogućeno
je ukrajinskoj vojsci („kroz otpornost, a ne resurse“) da započne operacije
koje bi iscrpile Ruse.
Taktička kompetencija ruske vojske pokazala se značajno
inferiornom u odnosu na očekivanja mnogih zapadnih posmatrača.
Ipak, ruski sistemi naoružanja pokazali su se uglavnom
efikasnim.
Autori su izdvojili pet oblasti „učenja na greškama“ ruske
vojske, uključujući reviziju koncepta bataljonskih taktičkih grupa i
izvještavanja prema vrhu.
Neprijatelj je mogao da udari po cijeloj operativnoj dubini
– ruske oružane snage su uspjele da napadnu 75% statičkih odbrambenih mjesta u
prvih 48 sati rata. Ukrajinska vojska je izbjegla nenadoknadive gubitke samo
dezinformacijama i raspršivanjem.
Prema analizi RUSI-ja, velike zalihe oružja i rezerve, te
kapaciteti za njihovu proizvodnju su apsolutno neophodne za rat. Sada te
kapacitete od NATO zemalja imaju samo Sjedinjene Države.

Dronovi su postali odlučujući faktor u ratovanju i trebali
bi biti standardno oružje na svim nivoima.
Uglavnom, dronovi moraju biti jeftini i relativno jednostavni za proizvodnju, jer nivo
njihovih gubitaka dostiže 90%.
Ipak, problem otkrivanja i suzbijanja neprijateljskih dronova još
nije potpuno adekvatno riješen.

Oružje visoke preciznosti treba koristiti štedljivo i
selektivno, konvencionalno oružje treba da pruži prozor za korištenje
visokopreciznog oružja.
Prema izvještaju RUSI, kamufliranje od modernih
obavještajnih sistema i sistema navođenja na bojnom polju je izuzetno teško.
Terenska zaštita (rovovi, zemunice) ne štite od modernog
oružja, posebno od visokopreciznog.
U osnovi, jedina metoda zaštite ostala je maksimalna
distribucija u kombinaciji s mobilnošću.