Piše: Faris Marukić
Ljudi oko Putina, svjesno ili nesvjesno, svog su predsjednika doveli u klopku. On je vjerovao da su simpatije Ukrajinaca na njegovu strani - istina bilo je dosta takvih.
Dehumanizacija
Ukrajinaca u medijskom prostoru, vjerovatno usmjerena na domaću javnost bila je
vidljiva i preko granice. Ukrajinci koji govore, ili bar razumiju ruski jezik
znali su šta se o njima govori. Nadmećući se ko će Ukrajince proglasiti većim
fašistima, a tako sebe uzdići u zvijezde, ugasili su svaki tračak nade da
Ukrajinci s cvijećem dočekati „specijalnu operaciju“.
"Ukrajinci su ujedinjeni kao
nikada prije, ali to je teško stečeno jedinstvo" kazao je Anton Hrušecki,
zamjenik direktora Kijevskog međunarodnog instituta za sociologiju (KIIS).
Istraživanje njegovog insistuta
pokazalo je da je za 85% Ukrajinaca domovina najznačajnija identitetska
odrednica, što je skok s 64% samo šest mjeseci ranije.
"Ideje da ne postoji
ukrajinska nacija i da je ukrajinska država propala država bile su ključne za
rusku propagandu", rekao je Hrušecki.
"Ništa nije moglo imati takav
ujedinjujući efekt kao rat koji je vodio Putin i njegovo cinično opravdanje za
to".
Rat za srca Ukrajinaca, jasno,
završio je davno prije početka invazije.
Ti radikalni ratni huškači znali
su jednu istinu. Rat njih neće pogoditi, ako Rusija pobijedi odnijet će dio
kolača, a ako ne, za sve je kriv Putin. Rat je ipak njegova odluka.
S oslobađanjem Limana, vojni
reporter Rybar sugerira da se u ruskom medijskom prostoru dešava informativni
udar, koji sada dolazi odozgo, a ne odozdo, pri čemu Prigožin i Kadirov
izražavaju nezadovoljstvo rukovodstvom. Jako opasne riječi. Kadirov je kritizirao čitavu liniju
komandovanja, pozivajući čak na upotrebu nuklearnog naoružanja.
Osnivač Wagnera Prižogin i lider
Čečena Kadirov u lošoj su poziciji. Specijalna vojna operacija trebala je utvrditi njihov status, ali njihovi ljudi ginu na frontu u nesrazmjernim
brojkama. Nisu u prilici čekati kada će rat postati dovoljni nepopularan,
posebno u Čečeniji.
