Kineski think tank U.S.-China Perception Monitor donosi važnu analizu odnosa Kine
prema ruskoj invaziji na Ukrajinu, te eventualnim potezima Pekinga uslijed
različitih mogućih ishoda sukoba.
Rusko-ukrajinski rat je definiran kao najteži
geopolitički sukob od Drugog svjetskog rata i te se iznosi procjena da će rezultirati daleko većim globalnim
posljedicama od napada 11. septembra.
U ovom kritičnom trenutku Kina treba precizno
analizirati i procijeniti pravac rata i njegov potencijalni uticaj na
međunarodni pejzaž. Istovremeno, da bi
težila relativno povoljnom vanjskom okruženju, Kina treba fleksibilno
odgovoriti i donijeti strateške izbore koji su u skladu s njenim dugoročnim
interesima – navodi se u uvodu analize.
Autor teksta, Hu Wei, predsjednik Šangajske
asocijacije za istraživanje javnih politika, smatra da je Ruska 'specijalna
vojna operacija' protiv Ukrajine izazvala velike kontroverze u Kini, a njene
pristalice i protivnici podijeljeni su na dvije nepomirljivo suprotstavljene
strane.
Naglašava se da članak ne predstavlja neku od
strana stranu, te da za prosudbu i referencu najvišeg nivoa odlučivanja u Kini,
ovaj članak provodi objektivnu analizu mogućih ratnih posljedica zajedno sa
odgovarajućim opcijama protumjera.
Predviđanje
budućnosti rusko-ukrajinskog rata
Procjenjuje se da Vladimir Putin možda neće
moći da ostvari svoje očekivane ciljeve, što Rusiju stavlja u tešku poziciju.
Svrha Putinovog napada bila je potpuno rješavanje ukrajinskog problema i
skretanje pažnje sa ruske unutrašnje krize pobjedom nad Ukrajinom blitzkriegom
(munjevitim ratom), zamjenom njenog vodstva i kultiviranjem proruske vlade.
„Međutim, blitzkrieg je propao, a Rusija nije
u stanju da održi dugotrajni rat i povezane visoke troškove. Pokretanje
nuklearnog rata stavilo bi Rusiju na suprotnu stranu cijelog svijeta i stoga i
stoga je u situaciji koju ne može dobiti. Situacija u zemlji i inostranstvu su
takođe sve nepovoljnije. Čak i ako bi ruska vojska okupirala glavni grad
Ukrajine Kijev i uspostavila marionetsku vladu, uz visoku cijenu, to ne bi
značilo konačnu pobjedu“.
Autor sugerira da je u ovom trenutku, Putinova
najbolja opcija je da pristojno okonča rat kroz mirovne pregovore, što od
Ukrajine zahtijeva da napravi značajne ustupke. Međutim, ono što se ne može
postići na bojnom polju teško je dobiti i za pregovaračkim stolom.
„U svakom slučaju, ova vojna akcija
predstavlja nepovratnu grešku“- ocjenjuje se.
„Sukob može dalje eskalirati, a ne može se
isključiti eventualna umiješanost Zapada u rat. Iako bi eskalacija rata bila
skupa, postoji velika vjerovatnoća da Putin neće lako odustati s obzirom na
svoj karakter i moć.“
Članak navodi i najcrnji scenariji - nuklearni udar.
„Jednom kada se to dogodi, SAD i Evropa ne
mogu ostati podalje od sukoba, što će izazvati svjetski ili čak nuklearni rat.
Rezultat bi bila katastrofa za čovječanstvo i obračun između Sjedinjenih Država
i Rusije. Ova konačna konfrontacija, s obzirom na to da ruska vojna moć ne može
parirati NATO-u, bila bi još gora za Putina“.
Navodi se da čak i ako Rusija uspije da osvoji
Ukrajinu „u očajničkom kockanju“, to je još uvijek politički vrući krompira,
Rusija bi nakon toga nosila težak teret.
„U takvim okolnostima, bez obzira da li će
Volodimir Zelenski biti živ ili ne, Ukrajina će najvjerovatnije uspostaviti
vladu u egzilu kako bi se dugoročno suprotstavila Rusiji. Rusija će biti
podvrgnuta sankcijama Zapada i pobuni na teritoriji Ukrajine“.
Analiza procjenjue da Rusija ni ovaj scenariji
ne bi izdržala više od par godina.
Kao
posljedica izsostanka brze pobjede i teških sankcija procjenjue se da može doči
do okupljanja „antiputinovskih“ snaga. Smatra
se da je ruska ekonomija na rubu kolapsa i da to ne bi promijenila ni pobjeda u
ratu.
„Ako bi Putin bio zbačen s vlasti zbog
građanskih pobuna, državnog udara ili nekog drugog razloga, još bi bilo manje
izgleda da će se Rusija suprotstaviti Zapadu. Sigurno bi pokleknula pred
Zapadom, ili bi čak bila dalje raskomadana, a statusu Rusije kao velike sile
došao bi kraj“.
Analiza
uticaja rusko-ukrajinskog rata na međunarodne prlike
Smatra se da će Sjedinjene Države povratiti
vodstvo u zapadnom svijetu, a da će Zapad postati ujedinjeniji.
„Trenutno, javno mnijenje vjeruje da
ukrajinski rat označava potpuni kolaps američke hegemonije, ali će u stvari rat
dovesti Francusku i Njemačku- koje su obje htjele da se odvoje od SAD-a- natrag
u okvire (zajedničke) odbrane NATO-a, uništavajući evropski san: nezavisnu
diplomatiju i samoodbranu“.
„Njemačka je uveliko povećala svoj vojni
budžet; Švicarska, Švedska i druge zemlje će napustiti svoju neutralnost. Sa
stavljanjem Sjevernog toka 2 na čekanje na neodređeno vrijeme, oslanjanje
Europe na američki plin će se neizbježno povećati. SAD i Evropa bi formirale
bližu zajednicu zajedničke budućnosti, a američko vodstvo u zapadnom svijetu će
se oporaviti“ – smratra autor.
Predviđa se i „Željezna zavjesa“ koja bi se
prostirala ne samo od Baltičkog do Crnog mora, već i biti granica konačnog
sukoba između tabora kojim dominira Zapad i njegovih konkurenata.
„Zapad
će povući granicu između demokratija i autoritarnih država, definišući podjelu
s Rusijom kao borbu između demokratije i diktature. Nova Željezna zavjesa više
neće biti povučena između dva tabora socijalizma i kapitalizma, niti će biti ograničena
na Hladni rat. To će biti bitka na život i smrt između onih za i protiv zapadne
demokratije.“
Predviđa se i da će jedinstvo zapadnog svijeta
pod željeznom zavjesom imati efekat sifona na druge zemlje: američka
indo-pacifička strategija će se konsolidirati, a druge zemlje poput Japana će
se držati još bliže uz SAD. Sjedinjene
Države će formirati neviđeno široku, ujedinjenu demokratsku front.
„Moć Zapada će značajno porasti, NATO će
nastaviti da se širi, a uticaj SAD-a van zapadnog svijetu će se povećati“ –
predviđa analiza.
