Kako Evropa može ostvariti svoju energetsku sigurnost?

Paralelno sa rastućim uvozom nafte i plina u Evropskoj uniji od 2008. godine dolazi i do naglog pada domaće proizvodnje.

Priredio: Faris Marukić

Ekonomski oporavak i eksponencijalno povećanje cijena energije, pored izbijanja sukoba u Ukrajini, tri su faktora koji su naveli evropske zemlje da preispitaju svoju energetsku sigurnost i pokušaju da smanje snažnu ovisnost koja postoji u ovom sektoru.

Energija u Evropi

Rastuće cijene energenata i prijetnje prekida ruskog snabdijevanja gasom skrenule su pažnju medija na snažnu ovisnost Evrope od nabavke i snabdevanja energentima. Zapravo, kako pokazuju podaci Eurostata, posljednjih decenija uvoz energije 27 članica značajno je porastao. Maksimalnu vrijednost ta ovisnost dosegla je 2019. godine i iznosila je 60,5%.

Uprkos blagom padu u 2020. godine (57,5%) EU ostaje snažno ovisna o uvezenim energentima, a posebno je tu važna Rusija kao glavni izvoznik nafte i plina u Evropu.

Paralelno sa rastućim uvozom nafte i plina u Evropskoj uniji od 2008. godine dolazi i do naglog pada domaće proizvodnje.

Sve je to doprinijelo stvaranju situacije takve ovisnosti koja ostavlja EU izloženu promjenama na energetskom tržištu, pokazujući značajnu ranjivost koju mogu iskoristiti vanjski akteri, kao što Rusija trenutno pokušava učiniti.

REPower EU

Kako bi se izborila sa eksponencijalnim porastom cijena energije i ne bi popustila pred zastrašivanjem Rusije, Evropska komisija je 8. marta predstavila plan za "sigurniju, održiviju i pristupačniju energiju".

Ovaj plan, nazvan REPowerEU, fokusira se na diverzifikaciju snabdijevanja plinom (plus uvoz ukapljenog plina, biometana i vodika) i na smanjenje potrošnje fosilnih goriva u različitim sektorima (npr. građevinarstvu), kako bi se ostvarila veća energetsku efikasnost. Predviđa se i niz smjernica za države članice o vrsti radnji koje treba poduzeti kako bi se pomoglo porodicama i preduzećima i da bi se dao kontinuitet odredbama koje je već ranije usvojila sama Komisija.

Prijedlog Komisije odnosi se i na stratešku ulogu rezervi i skladišta plina u iščekivanju naredne zime, uz obavezu da se povezana infrastruktura popuni do 80% do 1. novembra 2022. godine.

Već od 2023. godine skladišta će morati biti ispunjena i do 90%.

Prevazilaženje ovisnosti EU od ruskog plina

Kao što je ranije navedeno, evropska ovisnost o ruskom plinu je veoma velika i svakako predstavlja značajnu ranjivost za energetsku sigurnost starog kontinenta. Ovu situaciju je jasno istakla i Međunarodna agencija za energiju (IEA), koja je predstavila plan od 10 tačaka kako bi pomogla EU da smanji ovu podređenost. Konkretno, IEA smatra da je potrebno:

· Ne obnavljati ugovore koji ističu do kraja godine sa Gazpromom i kratkoročno ih zamijeniti povećanjem domaće proizvodnje i uvoza LNG-a (ukapljenog plina), uz uvažavanje da trenutna situacija podrazumijeva i neminovno povećanje cijena samog LNG-a. Što se tiče srednjoročnog perioda, IEA preporučuje ulaganja u biogas, biometan i vodik s niskim udjelom ugljika putem elektrolize.

· Povećati skladišne kapacitete kako bi se ojačala sigurnost snabdijevanja

· Novi projekti obnovljive energije (vjetar i solarna energija) kroz početne programe grantova za troškove instalacije, kao i jačanje administrativnih/birokratskih kapaciteta

· Korištenje postojećih izvora niske emisije kao što su nuklearna i bioenergija

· Poreske mjere

· Kampanje podizanja svijesti javnosti i druge mjere za podsticanje i kontrolu potrošnje domaćinstava i poslovne potrošnje, kako bi se maksimizirala energetska efikasnost

· Očigledno je da se radi o mjerama koje nije lako sprovesti i zahtejvaju značajna finansijska sredstva, koja bi, međutim, bila nadoknađena uštedama ostvarenim u značajnom smanjenju uvoza plina iz inostranstva

Smanjite upotrebu nafte

Uprkos negativnim posljedicama upotrebe nafte, posebno efekta staklene bašte, ovaj energent ostaje važan za funkcionisanje evropske ekonomije.

Shodno tome, Međunarodna agencija za energetiku je, kao i u slučaju osvisnosti o ruskom plinu, predložila plan smanjenja potrošnje. Na primjer, neka instant primjenjiva rješenja tiču se smanjenja brzine od najmanje 10 km/h na autocestama, rada od kuće do 3 dana u sedmici, inicijative tzv. "sedmice bez automobila" i korištenje prevoznih sredstava koja manje zagađuju kao što je voz kad god je to moguće.

Ostale održive opcije, indirektno povezane sa prijedlozima koje je EU već iznijela za implementaciju Evropskog zelenog dogovora (paket Fit for 55), podrazumijevaju, na primjer, sve veću upotrebu električnih vozila i poboljšanje energetske efikasnosti u domovima, na način da se postepeno eliminira upotreba fosilnih goriva.

Budućnost

Kratkoročno gledano, inicijative EU i država članica za diverzifikaciju svojih zaliha svakako će igrati važnu ulogu; s tim u vezi, činjenica da se više ulaže u LNG kroz sporazume s drugim pomoći će Evropi da se pozabavi delikatnom situacijom danas, što ne garantira potpunu zamjenu ruskog uvoza, niti veću autonomiju u energetskom sektoru.

Shodno tome, uloga potrošača u ograničavanju njihove potrošnje i pomoći koju će države moći pružiti kroz, ne samo poreske olakšice, već i kroz poticaje koji imaju za cilj jamčiti održive investicije također će biti fundamentalna.

Konačno, srednjoročno gledano, sadašnja kriza može predstavljati dodatni podsticaj za usvajanje i implementaciju politika dekarbonizacije Unije. Dovoljno je reći da bi za nabavku plina i nafte, prema procjeni Citigroupa, po trenutnim cijenama, EU potrošila trilion dolara više od sredstava Fonda za oporavak. Stoga bi ulaganje u naprednije tehnologije i obnovljive izvore garantiralo ne samo manji uticaj na životnu sredinu, već i veću nezavisnost i sigurnost na energetskom nivou, kao i uštedu korisnu za evropski ekonomski rast.