Piše: Allen Collinsworth
Zbog globalne preokupacije ruskim
ratom protiv Ukrajine, sastanak u Ankari 10. maja između kazahstanskog
predsjednika Kasym-Jomarta Tokayeva i predsjednika Turske Recepa Tayyipa
Erdogana uglavnom je izmakao je glavnim
geopolitičkim radarima. Ipak, njihova „Zajednička izjava o unaprijeđenom
strateškom partnerstvu“ označava novu fazu ne samo u bilateralnim odnosima već
i u rekonfiguraciji multilateralne mape centralne Euroazije. Iako nije jedini,
možda najšire značajniji aspekt sporazuma je njihova zajednička posvećenost
unapređenju Transkaspijskog međunarodnog trgovinskog puta (TITR), koji se sada
naziva i “Srednji koridor”.
Kao što je Tokajev primijetio,
„Nakon što se morska luka Kurik [na kaspijskoj obali Kazahstana] pridružila
Transkaspijskom koridoru, vrijeme transporta tereta od Khorgosa [na
kazahstanskoj granici s Kinom] do Istanbula…, koje je nekada trajalo 60 dana,
sada će biti samo 13 dana.”
Dodao je da je Kazahstan već
započeo "diverzifikaciju izvoznih ruta nafte u Kinu i Evropu, uključujući
korištenje turskih transportnih koridora". Ovaj trend će biti samo jači,
kako Kazahstan povećava kapacitet naftovoda i unaprjeđuje morske luke Aktau i
Kuryk. Čak i uz izuzeće od sankcija za kazahstansku naftu koja je stizala u
Crno more kroz naftovod Kaspijskog naftovodnog konzorcijima, izvoz je
zaustavljen u martu 2022. godine zbog štete od oluje i problema izazvanih
sankcijama za Rusiju u pogledu pronalaženja rezervnih dijelova.
Pod Tokayevom, Kazahstan je
postao pokretačka diplomatska snaga iza transformacije Turskog vijeća u
Organizaciju turskih država (OTS) u novembru 2021. godine. OTS je prava
međuvladina organizacija sa samostalnim sekretarijatom, koju, pored Turske i Kazahstana, čine još i
Azerbejdžan, Kirgistan i Uzbekistan. Mađarska i Turkmenistan imaju zvanični status
posmatrača.
Rat Rusije protiv Ukrajine doveo
je ove turkijske države u problem. S jedne strane, oni ne žele da otvoreno
uvrijede Rusiju - s druge strane,
međunarodna zajednica očekuje od njih da ograniče odnose s Rusijom, ne samo
kroz poštivanje ekonomskih sankcija.
Kazahstan, na primjer, kao član
Euroazijske ekonomske unije (EAEU), koju predvodi Rusija, nalazi se pod
prijetnjom sankcija zbog saradnje s Rusijom iako je do sada poštovao
međunarodne sankcije.
Neutralnost Kazahstana izazvala
je čak i komentatore u ruskim medijima, koji su postali neumjereni,
snishodljivi, pa čak i uvredljivi prema Kazahstanu, gdje je ruski utjecaj,
historijski gledano, možda bio najveći među euroazijskim državama.
Na primjer, kada je Kazahstan
odlučio da u aprilu 2022. godine ne organizira paradu povodom Dana pobjede iz
sovjetske ere (održanu samo u nekoliko neredovnih navrata u prethodnih 30
godina) pozivajući se na troškove, istaknuti ruski televizijski voditelj Tigran
Keosajan (koji je, slučajno, suprug Margarite Simonjan, glavne urednice ruske
medijske organizacije pod kontrolom države Russia Today) zaprijetio je da bi
Kazahstan trebao "pažljivo pogledati Ukrajinu i ozbiljno razmisliti".
Kao odgovor, kazahstansko ministarstvo vanjskih poslova nazvalo je Keosajanove
izjave "uvredljivim i pristranim u svojoj suštini" i čak je iznijelo
ideju da mu se zabrani ulazak u zemlju.
Od kraja sovjetskog perioda 1991.
godine, Kazahstan se uglavnom oslanjao na Rusiju kako bi osigurao svoj
suverenitet i sigurnost. Ovo povjerenje je, međutim, smanjeno ponovnim porastom
ruskih zahtjeva na teritorije u sjevernom i istočnom Kazahstanu. Kao rezultat
toga, teritorijalni integritet Kazahstana postao je neizvjesniji. Samo planine
Tian Shan na jugoistoku pružaju prirodnu granicu sa svojim susjedima. Kazahstan
je uklješten između vojnih teškaša Rusije i Kine, dok je Afganistan pod
kontrolom talibana udaljen manje od 700 kilometara.










