Vijeće ministara Bosne i Hercegovine održalo je danas još jednu maratonsku sjednicu.
Skoro 280 tačaka dnevnog reda!
Ali, među njima nije bilo onih koje bi se ticale usvajanja izmjena i dopuna dva krucijalna zakona za napredak Bosne i Hercegovine na evropskom putu.
Radi se o izmjenama Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću i Zakona o sudovima Bosne i Hercegovine.
Građani BiH imaju lijepe oči. Zato su i dobili nagradu iz Brisela
"Komisija, stoga, preporučuje da Evropsko vijeće Bosni i Hercegovini odobri kandidatski status, uz razumijevanje da će biti podruzeti sljedeći koraci:
- prioritetno usvajanje amandmana o integritetu na postojeći Zakon o VSTV;
- usvajanje novog zakona o VSTV i izmjene Zakona o sudovima BiH", stoji u veoma obimnom, historijskom Izvještaju Evropske komisije o napretku BiH prema EU.
Izvještaj je objavljen 12. oktobra i donio je svojevrstan šok u javnosti BiH.
No, osim toga, ne dešava se ništa što bi osiguralo da se olakša lobiranje jedne Slovenije ili Austrije u institucijama Evropske unije, posebno Evropskom vijeću - kao najvažnijem i odlučujućem organu EU - da se 15. i 16. deembra, kada će se o kandidatskom statusu BiH raspravljati na tom organu.
Bosanskohercegovački, ali i evropski mediji koji pomnije prate rad institucija u Briselu, raspisali su se dobrano objašnjavajući šta preporuka Evropske komisije, ustvari, znači.
Evropska komisija NIJE postavila NIKAKVE PREDUSLOVE da Bosna i Hercegovina dobije kandidatski status. Andrej Plenković trebao bi to upamtiti!
Kao i u slučajevima Moldavije i Ukrajine, kandidatski status odobrava se "uz razumijevanje" da će biti poduzete potrebne reforme.
Nakon što je ovim dvijema državama odobren takav status, Evropska komisija pratila je i pomagala da se stave navedene pod "uz razumijevanje" provode, kako bi se mogli otvoriti pregovori o pristupanju.
Brisel još nije zakoračio u ovu fazu s Kijevom i Kišnjevom.
Nakon što je Evropska komisija objavila svoju preporuku, u Sarajevu je održano nekoliko sastanaka.
Hoće li Tegeltija reći - 'ja obećao, ja slag'o
Na najmanje jednom od njih, predsjedavajući Vijeća ministara Zoran Tegeltija obećao je da će se u najskorije vrijeme usvojiti potrebna dva zakona, kao i prihvatiti odluke koje se tiču rada EUROPOL-a i EUROJUST-a u BiH.
To bi bilo sasvim dovoljno da se pred protivnike dodjeljivanja kandidatskog statusa BiH - prvenstveno Holandiju i Dansku - može izaći s objavom da su uklonjene najveće prepreke i da - obzirom da su 2. oktobra održani opći izbori - treba sačekati konstituiranje parlamenata, pravljenje vladajućih većina, što je proces koji i u razvijenim zapadnim demokratijama "jede" sve više vremena, kako bi prihvaćene izmjene zakona bile izglasane i stupile nasnagu.
Zasad, Tegeltija nije ispunio obećanje.
Šta je problem?
Ovog puta bavit ćemo se samo predloženim izmjenama Zakona o VSTV.
On je već godinama predmet sporenja, pa i svađa evropskih i bosanskohercegovačkih zvaničnika.
One su toliko kulminirale da je u jednom momentu prije nepune dvije godine VSTV bio pod faktičkim sankcijama Delegacije EU u Sarajevu i - posljedično - cijele zapadne međunarodne zajednice u našoj zemlji.
Malo historije, prije nego se "zakuha".
Visoko sudsko i tužilačko vijeće konačno je konstituirani 2004. godine.
Prethodila mu je još jedna u nizu reformi pravosudnih institucija Bosne i Hercegovine.
Donesen je i Zakon o VSTV-u. To tijelo je bilo zamišljeno i postavljeno kao krovna državna pravosudna institucija kojoj su osnovne funkcije imenovanje i razrješenje sudija i tužilaca, te utvrđivanje njihove disciplinske odgovornosti.
Eh, kakve je Bosna primjere za ugled imama
Tadašnji uspjesi u konstituiranju i radu VSTV-a poslužili su kao osnov za slične reforme u pravosuđima država u regionu.
Posebno je to pomno urađeno u Albaniji.
Od primjera za ugled, BiH je u manje od 20 godina došla u sami vrh evropskog problema!
I ovogodišnji izvještaj Evropske komisije ističe da je stanje u bh. pravosuđu katastrofalno, da je ono potčinjeno liderima političkih stranaka i da nepovjerenje bh. javnosti u institucije pravosuđa rapidno opada.
Brisel zahtijeva da se VSTV i ukupno - pravosudne institucije BiH temeljito reformiraju. Promjene bi se odnosile na poboljšanje procesa imenovanja sudija i tužilaca, veću transparentnost rada i bolje definiranje sukoba interesa te unapređenje disciplinskih postupaka i kazni.
No, to u ovom momentu i nisu tako bitni zahtjevi kao što je onaj koji se tiče INTEGRITETA nosilaca i činilaca pravosudnog sistema u BiH.
Zahtijeva se formiranje rigoroznog sistema provjere integriteta kroz ispitivanje imovine.
Sva dosadašnja nastojanja da se utvrdi tačno stanje imovinskih kartona sudija i tužilaca propala su.
Obarali su ih - naravno - tužioci i sudije.
Kada bi se neko odlučio pozabaviti ovim pitanjem kroz knjigu ili - još bolje - film, bilo bi to remek djelo apsurda!
Sudije i tužioci jednostavno ne samo da ne daju podatke o svojoj imovini. Oni su pogotovo protiv odluke da se prijavljena imovina - objavi!
Kada se pogleda onako sa strane, šta je sporno da mi, kao poreski obveznici, znamo šta nam posjeduje sudija XY, ali i njegova supruga, punoljetna djeca, svekar, svekrva, punac, punica?!
Ili tužilac 'ovaj-onaj'?
Neš' moju imovinu objavit'! A ni od ljubavnice!
Grčevita borba da to ne bude tako, iako je to postala sasvim normalna stvar čak i u regionu zapadnog Balkana baca dio svjetla na sve ukorjenjeniju percepciju prosječnog Bosanca i Hercegovca da je "nešto veoma truhlo u pravosuđu bosanskohercegovačkom".
