Hoće li se Evropa okrenuti ka zelenom amonijaku?

Prošlog mjeseca, Nacionalna naftna kompanija Abu Dabija (ADNOC) prodala je amonijak, proizveden korištenjem prirodnog plina, japanskoj naftnoj kompaniji INPEX.

Priredio: Faris Marukić

Zeleni amonijak je malo poznati kandidat da postane glavni obnovljivi energent u narednim decenijama. Ima oko devet puta veću energiju od litijum-jonskih baterija, a njegova gušća priroda olakšava transport od tekućeg vodika. Dok se naftne kompanije utrkuju u pronalaženju inovativnih alternativa za obnovljive izvore energije, zeleni amonijak privlači sve veću međunarodnu pažnju zbog svog potencijala kao goriva bez emisije štetnih plinova.

Uprkos tome što se o amonijaku malo govori u poređenju sa vodikom, amonijak privlači pažnju energetskih kompanija širom svijeta zbog svog potencijala kao čistog goriva. Amonijak je spoj vodika i dušika koji se može koristiti kao gorivo. Kao i vodik, postoji nekoliko različitih vrsta amonijaka, ovisno o energiji koja se koristi za njegovu proizvodnju.

Zeleni amonijak postaje najpoželjniji oblik goriva jer je bez ugljika, dok jedna tona konvencionalnog (smeđeg) amonijaka emituje oko dvije tone ugljen dioksida (CO2). Proizvodi se pomoću energije vjetra, sunca ili hidroenergije kako bi se osigurala električna energija koja pokreće elektrolizator koji zauzvrat izdvaja vodik iz vode dok se dušik odvaja od zraka pomoću jedinice za odvajanje zraka.

Ideja o proizvodnji zelenog amonijaka nije nova, ali su tek nedavne inovacije u tehnologiji olakšale proizvodnju, čineći energetske kompanije sklonijim ulaganju u ovaj izvor energije.

Jedna od industrija koja razmatra korištenje amonijaka za dekarbonizaciju je pomorski sektor, koji bi mogao koristiti gorivo da pomogne u ispunjavanju svojih klimatskih ciljeva. Također bi se mogao koristiti kao sredstvo za skladištenje obnovljive energije za odloženu upotrebu.

Amonijak se sada proizvodi i šalje širom svijeta jer kompanije prepoznaju njegov potencijal. Prošlog mjeseca, Nacionalna naftna kompanija Abu Dabija (ADNOC) prodala je amonijak, proizveden korištenjem prirodnog plina, japanskoj naftnoj kompaniji INPEX.

Smatra se „čistim amonijakom” jer je CO2 koji se emituje tokom njegove proizvodnje sekvestrirao tehnologijom za hvatanje i skladištenje ugljika (CCS), kako bi se ubrizgao u kopnena naftna polja u Abu Dabiju.

Ovo je prvi put da se obnovljivo gorivo otprema između Bliskog istoka i Japana, zahvaljujući IHI Corporation i Mitsui O.S.K. (MOL) veza između regija. INPEX se nada da će do kraja decenije uspostaviti tri ili više projekata za proizvodnju oko 100.000 tona vodika ili amonijaka godišnje kako bi pomogao u ispunjavanju svojih klimatskih ciljeva. Također se nada da će uspostaviti otporan lanac snabdijevanja između Japana i Abu Dabija.

Druge regije također vide potencijal za zeleni amonijak jer zemlje istražuju razne obnovljive izvore kako bi dekarbonizirale svoj transportni i druge sektore. Stručnjaci vjeruju da bi zeleni amonijak mogao biti ključ uspjeha REPowerEU strategije Europske komisije, koja ima za cilj 20 milijuna tona obnovljivog vodika. Trenutno, sektor amonijaka u EU region koristi oko 10 milijardi kubnih metara prirodnog plina godišnje, uglavnom kao sirovinu za đubriva.

Joel Moser, izvršni direktor First Ammonia, vjeruje da bi prelazak na zeleni amonijak mogao pomoći Evropi da ispuni oko 30 % svog cilja do 2030. godine. Potpredsjednik Evropske komisije Frans Timmermans već je naveo potencijal za zeleni amonijak kao obnovljivi nosač vodika , ohrabrujući energetske kompanije da investiraju u sektor.

Trenutno u svijetu postoji oko 270 morskih terminala za amonijak, od kojih 30 u EU, koji nude potencijal za otpremu zelenog amonijaka za industriju gnojiva i za druge namjene.

U Irskoj, dvije grupe - organizacija Killybegs Fisherman's i Sinbad Marine Services - preporučuju izgradnju plutajuće vjetroelektrane na moru za stvaranje zelenog amonijaka i proizvodnje vodika. Nedavno su potpisali memorandum o razumijevanju (MoU) sa švedskom kompanijom za energiju vjetra Hexicon za razvoj od 2 GW, koji bi napajao operacije na obnovljivo gorivo, koje će se koristiti u brodovima, a višak energije odlazi u lokalnu mrežu. Očekuje se da će angažman ribara u projektu pomoći da se projekat pokrene.

U međuvremenu, u Norveškoj, ExxonMobil, Grieg Edge, North Ammonia i GreenH potpisali su memorandum o razumijevanju za provođenje studija o potencijalnoj proizvodnji i distribuciji vodika i amonijaka kao brodskog goriva. Operacije bi se bazirale na ExxonMobilovom terminalu Slagen u Norveškoj i koristile bi hidroelektričnu energiju proizvedenu na terminalu za pogon proizvodnje oko 20.000 metričkih tona zelenog vodika i 100.000 metričkih tona zelenog amonijaka godišnje.

Matt Duke, izvršni direktor Grieg Maritime Group, objasnio je: “Slagen je izuzetno pogodna lokacija kao centralno čvorište za vodik i amonijak u pomorskom sektoru”.

Uz jasnu potražnju iz pomorskog sektora i potencijal za korištenje u drugim industrijama, zeleni amonijak zaokuplja sve veću pažnju vlada i kompanija koje žele prijeći s fosilnih goriva na obnovljive alternative. Veća ulaganja u izvor energije mogla bi podržati inovacije u tehnologijama za smanjenje troškova proizvodnje, kao i podržati zemlje u ispunjavanju svojih klimatskih ciljeva.