Historija SDA u zadnjih 16 godina je historija odlaska poslanika. I to je sistemski virus u kadrovskoj politici ove stranke. Neko bi mogao reći da je SDA tu lekciju davno morala naučiti. Ali nije! I to će se vidjeti i ovog puta.
Ako se po izbornom jutru dan poznaje, Bosna i Hercegovina stabilno nastavlja put daljih političkih blokada i nestabilnosti.
SNSD (i trabanti) Milorada Dodika u čvrstom je bloku s HDZ-om (i satelitima) Dragana Čovića.
Ta dva bloka već sada raspoređuju funkcije koje će (ultimativno) tražiti pri formiranju vlasti na državnom nivou.
Nasuprot njih stoje dva klimava politička saveza bošnjačkih i probosanskih partija.
Na jednoj strani je Trojka i stranke koje su podržale Denisa Bećirovića u utrci za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, a na drugoj SDA, te koalicija DF i SBiH.
Ovaj drugi blok ima skoro pa većinu u parlamentu entiteta F BiH.
Koalicija S BiH i DF sa SDA u skupštini većeg bh. entiteta, kada se svi glasovi prebroje i podijele kompenzacijiski mandati mogla bi biti u prilici da sama formirati vlast, da je BiH definirana kao građanska država.
Na državnom nivou ovaj blok ima (znatno) više poslanika nego Trojka. Oni bi mogli s opozicionim strankama iz entiteta Rs formirati državnu vladu izbacujući SNSD i HDZ. Tako bi stvari mogle izgledati u teoriji.
Slično je moguće i na entitetskom nivou.
No, praksa će dati bolju i tačniju sliku.
Gledajući trendove, čini se da će kao malo kada ranije "papci", kako svojevremeno reče Željka Cvijanović, SNSD-ova nova i prva u postdejtonskoj historiji ove države, žena na poziciji u Predsjedništvu BiH, odlučivati ko će biti na vlasti, a ko u opoziciji.
Dodik ne krije da mu se žuri (!?) da se formira Vijeće ministara, strahujući da bi stranke koje politički gravitiraju Sarajevu to mogle napraviti sa opozicijom iz Rs.
U oba entiteta raspored mandata daje neki osnov i trgovcima mandatima.
Iz Dodikovog tabora bi se neki mogli priključiti opoziciji i vratiti milo za drago Dodiku koji ih je u protekle četiri godine i ponižavao i progonio (a to je radio i svojim stranačkim funkcionerima).
Čović naizgled ima monolit kroz Udruženje građana Hrvatski narodni sabor.
No, blok se postepeno kruni, pa su HDZ 1990 i Hrvatska republikanska stranka nastupali samostalno gdje god su mogli.
Teško da bi oni mogli "preći Rubikon" i stupiti u savez sa SDA i DF-S BiH.
No, ako je išta očigledna istina u politici, onda je to da su samo interesi vječni.
Tako, teoretski (nisu ni mandati zvanično dodijeljeni) Dodikova i Čovićeva opozicija (kakva takva), mogla bi sa ove tri partije formirati vlast na državnom i entitetskim nivoima.
U entitetu Rs očekuje se (značajniji) rast bloka probosanskih stranaka, te bi on u nekim kombinacijama mogao biti odlučujući ko će tamo biti na vlasti.
Sklop SDA-DF-S BiH ima slabije šanse da formira vlast sa koalicijom SNSD-HDZ obzirom da ovi zadnji kategorički isključuju mogućnost saradnje s strankom Željka Komšića. Mada, na federalnom nivou taj savez postoji i relativno dobro je funkcionirao u proteklih više od šest godina.
Ipak, četvrta pobjeda Komšića u utrci za Predsjedništvo BiH takvu mogućnost, u najboljem slučaju, bitno smanjuje.
Trojka, s druge strane, nije tako dobro prošla u utrci za parlamente, kako je prošao njen kandidat (i ostalih partija) za mjesto u Predsjedništvu BiH.
Na federalnom nivou HDZ i Trojka (značajno) zaostaju za SDA-DF-SBiH.
No, ono što bi ovdje i što vrlo vjerovatno hoće biti "game changer" je snažna želja međunarodne zajednice da njihovi favoriti (Trojka) budu u federalnoj vladi.
Iz Trojke su se već i (davno) prije izbora očitovali da jesu za takvu opciju i kontinuirano su slali "zaljubljeničke" poruke prema HDZ-u.
Glasanje 2. oktobra u Federalni parlament izgleda da će donijeti situaciju sličnu onoj prije nekih dvije decenije, kada je međunarodna zajednica formirala Alijansu za promjene. Razlika je samo u tome što ovog puta postoji jak blok HDZ-a s jedne i klimavi konglomerat protivnika SDA (i DF) na drugoj strani.
I tu na scenu stupaju "papci".
SDA jeste osvojila najviše mandata u parlamentima.
Njen rezultat najbolji je, kako se istaknuto percepira, u zadnjih barem 16 godina.
Bakir Izetbegović reče u zadnjih 20!
Ali stranka je opterećena lošim učinkom svog predsjednika.
I to je prostor za nestabilnost unutar partije koju samo dodatno mogu i hoće podgrijavati stranci.
Historija SDA u zadnjih 16 godina je historija odlaska poslanika.
I to je sistemski virus u kadrovskoj politici ove stranke. Neko bi mogao reći da je SDA tu lekciju davno morala naučiti. Ali nije! I to će se vidjeti i ovog puta.
Već u izbornoj noći, očekivano, radili su telefoni i sa "zelene" linije išle su komunikacije prema "crvenoj". To se samo intenzivira.
Kako se sliježe "izborna prašina", tako postaje očitije da je Trojka favorit za formiranje federalne vlade, a to onda usmjerava sve one koji žele vlast (a u parlamente se i ulazi zbog vlati, zar ne), da joj se priklanjaju.
Izetbegović će, kako god proces konstituiranja vlasti bude tekao, biti u sve težoj poziciji. S jedne strane on će biti fokusiran na očuvanje svoje predsedničke pozicije, a sa druge - na očuvanje poslaničkog jedinstva stranke.
Ako, nekim čudom, on uspije promijeniti tok igre i nametnuti se kao faktor bez kojeg vlasti nema, onda će mu se prijaviti preletači iz uslovno kazano suprotnog bloka.
Ipak, šanse da SDA bude faktor vlasti rapidno blijede.
