Prema najskromnijim procjenama u Turskoj živi šest miliona ljudi porijeklom sa naših prostora. Neke analize tvrde da ih je već 10 miliona.
Piše: Sead Numanović
Sutrašnji predsjednički i parlamentarni izbori u Turskoj svjetski su događaj.
Ne postoji iole relevantan medij, ali i institucija, koji se time ne bavi.
Ulog jeste veliki.
S jedne strane je Recep Tayyip Erdogan.
Sa druge Kemal Kilicdaroglu, predsjednik Republikanske stranke (CHP). Njega podržava ukupno šest različitih stranaka.
Obojica su politički iskusni. Erdogan sa 69 godina iza sebe ima vladavinu dugu dvije decenije. Kilicdaroglu, pet godina stariji od njega, predvodio stranku koja je "osuđena na opoziciju". Nikako da mu za rukom pođe da osvoji vlast. Sada mu je pobjeda nadohvat ruke.
Većina istraživanja javnog mnjenja daju mu prednost u sutrašnjoj utrci. Ali se trend topi.

Dok je Kilicdaroglu prije samo mjesec dana bio ubjedljiv favorit, sada se raspoloženje, izgleda, mjenja.
Ukupno tursko biračko tijelo broji skoro 64 miliona glasača.
Gotovo 4 miliona njih živi u inostranstvu. I za njih je glasanje završeno.
Ostatak odlučuje sutra.
U Turskoj, prema najskromnijim procjenama, živi 6 miliona ljudi porijeklom sa naših prostora.
Neke procjen kažu da ih već ima 10 miliona.
Za koga će oni glasati?
U Turskoj nema nacionalnih manjina. Kada su se Bošnjaci iseljavali sa prostora zapadnog Balkana u Tursku, morali su promijenti prezime! I prihvatiti da su Turci. Skoncentrirani su u rejonima velikih gradova - pogotovo Istanbula, Izmira, te Akare. Sve su to gradovi u kojima je na vlasti opozicija. Mahom kadrovi CHP-a.
.jpg)
CHP pripada porodici socijalističkih i socijaldemokratskih stranaka. Ova je partija članica Socijalističke internacionale.
Ne tako davno, Erdogan je proveo veliko istraživanje javnog mnjenja Turske. Zanimalo ga je bukvalno sve. Prebrojani su i "krvni zrnci".
To mu je istraživanje otkrilo mnogo toga. Između ostalog i da mu je karijera na zalasku i da trči za zadnjim vagonom svog političkog voza.
Istraživanje se bavilo i etničkim porijelom potencijalnih birača.
Erdogan je vidio da brojke kažu da je veliki broj Bošnjaka (davno) došao iz Srbije. To ga je samo dodatno učvrstilo u aktivnostima i panovima prema Srbiji i Aleksandru Vučiću.
Istraživanje je pokazalo i da značajan broj Bošnjaka u Turskoj preferira CHP a ne Stranku pravde i razvoja (AKP).
Ostalo je zapisano da je predsjednik Turske tada zapitao kako je to moguće?! Erdogan je rekao da su komunisti prognali Bošnjake iz njihovih domova a da ovi i sada podržavaju stranku blisku komunistima.

Suočen sa neizvjesnošću, Erdogan je "upregnuo" saradnike i oni su se rastrčali po svijetu. Iz Bosne i Hercegovine su dobili glasove podrške Bakira Izetbegovića i Milorada Dodika.
Iz Srbije se Aleksandar Vučić nije (javno) oglasio. Ali jeste Sulejman Ugljanin, vječiti predsjednik Stranke demokratske akcije Sandžaka. Ugljanin učestvuje u kampanji Erdogana i njegove AKP. Obilazi mjesta širom Turske i agitira za glasove.

Ugljanin ima dugu historiju dobrih odnosa sa Turskom.
U vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu, on je iz Novog Pazara pobjegao u Istanbul. Bh. ratni period iskoristio je da ojača svoje veze s establišmentom Turske. Nije to bio baš vrhunski poduhvat,ali on jeste osigurao neke kontakte.
Sada ih "kapitaizira" hodanjem po skupovima.
SDA Sandžaka, nekada dominantna politčka snaga u tom regionu, drastično je izgubila na poularnosti na vlastitom terenu. Sada je tek treća po snazi s tendencijom daljeg pada.
To zna i bošnjačka zajednica u Turskoj.
I znaju da je Turska njihov dom.
Erdogan jeste uzdigao tu državu. U protekle dvije decenije uradio je jako puno. Neki gradovi i mjesta neprepoznatljivi su. Toliko je izgrađeno i poboljšano da su to sada sasvim nova mjesta.
Ali se u njima sve teže živi.

Inflacija je i dalje visoka. Cijene još veće!
Iako je inflatorni trend od februara ove godine usporen i ona postepeno pada, i dalje je među najvećim u svijetu. Kreće se oko čak 40 posto.
Utopljeni u 86.928.838 miliona Turaka, koliko ih trenutno živi u toj zemlji, Bošnjaci će sutra pred glasačke kutije stati kao Turci.
Izetbegović, Dodik, Vučić, Ugljanin, Milanović, Putin, Biden... malo ili nimalo će utjecati na i njihovo konačn opredjeljenje.