Pobjeda Ukrajine, između ostalog, značit će gubitak svakog uticaja Moskve u regionu Balkana.
Piše: Volodimir Cibiljnik
Događaji u Bosni i Hercegovini ponovo su u centru pažnje medija. Ali ovaj put - u bliskoj vezi sa ratom u Ukrajini.
Analitičari i stručnjaci za zapadni Balkan smatraju da je Rusija praktično otvorila treći front nakon Ukrajine i Sirije - protiv integriteta Bosne i Hercegovine i njene stabilnosti.
Europejska Pravda je već izvještavala o bezobraznoj izjavi ruskog ambasadora u BiH Igora Kalabuhova. On je otvoreno zaprijetio zvaničnom Sarajevu da će se ponoviti "događaji u Ukrajini" ako zemlja nastavi svoj put ka članstvu u NATO-u.
Uz to, mahnuo je šakom prema Poljskoj, Mađarskoj i Hrvatskoj .
Srećom, BiH se ne graniči sa Rusijom i gotovo sa svih strana je okružena članicama NATO-a. A ovo je jedna od mjera zaštite od početka pravog rata i ruske invazije.
Umjesto toga, Rusija ima saveznika u BiH. Riječ je o poznatom braniocu "ruske mjere" i, kako smatra, Putinovom prijatelju, članu Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda Miloradu Dodiku.
A uz njegovu pomoć, zadatak otvaranja "trećeg fronta" protiv Zapada postaje sasvim realan.
Dodik i Vučić
Milorad Dodik dugo traži samostalnost Republike Srpske (jedan od dva entiteta federalne BiH).
Međutim, on je i ranije nastavio svoje separatističke apele sa željom da se pridruži Srbiji, čiji je predsednik Aleksandar Vučić šutke slušao i nije komentarisao.
S vremenom je Vučić shvatio opasnost od poziva lidera RS i počeo se tiho, ali postepeno udaljavati od njega, shvativši jednostavnu istinu: Dodikova kontinuirana podrška zatvorila bi vrata Beograda prema EU i ostavila ga nasamo sa "prijateljem Putinom". Opasnost od toga shvataju i u Beogradu.
Tako danas jedino Putin i njegove diplomate podržavaju Dodikovu namjeru da napusti BiH, obećavajući mu zlatne planine i ne žureći da zaista pomogne siromašnom dijelu BiH.
Istovremeno, vojni instruktori iz Ruske Federacije danonoćno obučavaju policiju RS i njene specijalce da tuku i pucaju na civile, kao što je to bio slučaj u Hersonu nekoliko dana kasnije.
Međunarodna zajednica u Sarajevu (zapadni ambasadori i čelnici međunarodnih organizacija) dugo je pokušavala ubijediti lidera bosanskih Srba (iako se danas on tako ne može nazvati - čak ni u parlamentu RS više od 40% poslanika ne podržava njega.
Ali Dodikova politika smirivanja imala je suprotan efekat: on je krenuo u akciju.
Počelo je prošle godine, izborom novog visokog predstavnika, Christiana Schmidta.
Tada se Dodik zajedno sa Ruskom Federacijom kategorički usprotivio njegovom imenovanju. I tada su i on i Rusi prvi put jasno i nedvosmisleno izjavili da ne priznaju Schmidtova ovlašćenja i zatražili likvidaciju ove institucije.
Međutim, ovo je bio samo početak.
Sukob na ciljnoj liniji
Sljedeći čin bosanske krize - Dodik je prešao na uobičajene pozive da se napusti BiH, povrati ovlaštenja RS prije 1992. godine i uveo više od 100 zakona u Skupštini, koji bi trebalo da osiguraju izlazak RS iz jedinstvene države.
To je učinjeno uprkos činjenici da je takav korak u suprotnosti sa Dejtonskim mirovnim sporazumom i Ustavom BiH.
Kako Rusija gura Bosnu u novi rat
Među podnesenim prijedlozima, najopasniji su bili akti koji bi trebali osigurati povlačenje jedinica RS iz jedinstvene Armije BiH, stvaranje vlastitih specijalnih službi, formiranje pravnog i pravosudnog sistema i carine.
Prema Dodikovim riječima, 1. februara na vanrednoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske usvojeno je prvih 12 odluka o političkoj i ekonomskoj situaciji u BiH, čiji je cilj "vraćanje vlasti" Republici Srpskoj. Uključujući i vojsku.
Doduše, politička kriza u BiH i Dodikovo djelovanje idu u prilog nesposobnosti političara u zemlji da riješe jedno od glavnih pitanja koje otvara izlaz iz krize - promjenu izbornog zakona, uz napuštanje etničke strukture države.
Lideri tri konstitutivna naroda - Bošnjaka, Srba i Hrvata - nerado se slažu da svi narodi u zemlji imaju jednaka prava, uključujući i izborni proces.
Zato se već drugu godinu zaredom vode neuspješni pregovori o ovom pitanju između predstavnika konstitutivnih naroda - tri nacionalna vladara. Uz učešće međunarodne zajednice, koja je bezuspješno pokušavala nagovoriti Dodika da prestane.
Dodik je u ovoj situaciji mogao samo čekati pravi trenutak i najaviti izlazak iz BiH.
A čini se da je ruska agresija na Ukrajinu mnogo približila ovaj trenutak.
Moć Zapada
Može li se Zapad suprotstaviti Rusiji i njenom bosanskom savezniku?
Podsjetimo, Milorad Dodik je pod sankcijama EU i SAD od 2018. godine.
Međutim, nedavni događaji u BiH natjerali su Zapad da djeluje odlučno.
A onda su EU i SAD konačno sjetili da imaju vojnu silu koja će osigurati integritet i stabilnost BiH – EUFOR, vojnu snagu EU u BiH koja provodi Dejtonski mirovni sporazum, promovira mir i obučava Armiju BiH.
Vojna misija u BiH djeluje od 2004. godine pod mandatom UN-a. 3.500 vojnika uključenih u operaciju predstavlja 20 zemalja EU, od kojih je nešto više od 600 stalno stacionirano u BiH sa sjedištem u Butmiru, a nekoliko njih služi u gradovima u zemlji.
Osim toga, EUFOR ima podršku iz NATO štaba u Sarajevu, te zajedno procjenjuju sigurnosne rizike u zemlji.
A njene posljednje procjene su razočaravajuće - Moskva je pojačala pritisak na Dodika i njegove saveznike, koji su sve aktivniji u pripremama za raskol u BiH.
21. februara, samo tri dana prije ruske invazije, ministri vanjskih poslova EU razgovarali su o rizicima koji su nastali nakon što je Dodik predstavio svoje separatističke zakone.
Nakon diskusije i na osnovu vojnih procjena, Evropska unija je odobrila odluku o jačanju kontingenta EUFOR-a u Bosni i Hercegovini, kao mjeru predostrožnosti, udvostručavajući njegov broj na 1.100 vojnika.
Za nekoliko sedmica u BiH je stiglo više od 600 vojnika iz Austrije, Bugarske, Rumunije i Slovačke. Oni će biti stacionirani ne samo u Sarajevu, već i u još nekoliko gradova u zemlji, što će ojačati njihove operativne sposobnosti u slučaju krize.
Iz svega ovoga, čini se, možemo izvući tri zaključka.
1. Situaciji u BiH prijeti tendencija pogoršanja, a Dodikovi pokušaji cijepanja BiH postaju sve vidljiviji.
2. Kolektivni Zapad počinje izvlačiti zaključke iz svojih grešaka u vezi sa Ukrajinom uoči ruske invazije, kada je sa zakašnjenjem počeo da nam daje savremeno vojno oružje i opremu.
Možda će, konačno, kolektivni Zapad biti spreman da deluje preventivno, a ne da čeka prve udarce na trećem frontu.
3. Novi, balkanski front i razvoj akcije na njemu zavisit će od uspjeha ukrajinske vojske, koja štiti ne samo Ukrajinu i njene civilizacijske izbore.
Pobjeda Ukrajine, između ostalog, značit će gubitak svakog uticaja Moskve u regionu Balkana.
Balkanci ne vole mnogo gubitnike, posebno one koji su im nametnuli svoju viziju svijeta i otvoreno iskazivali svoj prezir.
(Autor je kandidat za doktora historijskih nauka. Bio je otpravnik poslova Ukrajine u Bosni i Hercegovini 2018. godine. Tekst je izvorno objavljen u ukrajinskom mediju Evropejska Pravda)
