Piše: Damir Rastoder
Ruska agresija na Ukrajinu vjerovatno će biti jedan od najvažnijih događaja tek započetog 21. vijeka.
Ni najveći pesimisti nisu mogli očekivati brutalni oružani napad na jednu suverenu državu u Evropi. Dosadašnji međunarodni poredak se raspao u jednom danu, a Rusija pokušava inaugurirati novu paradigmu: ”ko jači nek okači”.
To bi praktično značilo da se međusobni odnosi ne reguliraju na osnovu međunarodnog prava već zakona jačeg.
Zbog svog traumatičnog iskustva iz prošlosti obilježenog kolonijalnim statusima mnogih zemalja, muslimanski svijet se morao prvi oglasiti i osuditi rusku invaziju na Ukrajinu. Osim toga, okupacija Palestine od strane Izraela koja traje više od 70 godina itekako bi trebalo imati utjecaja na stav muslimanskih zemalja povodom sličnih pokušaja u drugim djelovima svijeta. Na koncu, i prema islamu, niko ne može živjeti izoliran od zajednice i ostati imun na događanja u svijetu.
Kur'an spominje mnoge Božje poslanike koji su ustajali protiv nepravde i nasilja nad slabijima.
Ništa to ne vrijedi za čelnike i vladare u većini muslimanskih zemalja. Oni pričaju glasnom tišinom. Da ih niko ne čuje i ne vidi. Dok Putinovi tenkovi uništavaju sve pred sobom u Ukrajini, dok se ubijaju žene i djeca, a hiljade ljudi napuštaju tu zemlju, emiri, šeici, efendije, muftije i drugi “veliki muslimani” mrtvijem snom spavaju.
Vjerovatno jedan dio njih i ne zna gdje se nalazi Ukrajina, drugi smatraju da se to Rusi “malo igraju rata”, treći šute jer smatraju da tako treba, da ne bi ljutili Putina, četvrti, jer se raduju porazu Zapada, a one pete, baš je briga za ono što se dešava daleko od njih.
Uostalom, kad su mogli izdati i prodati Palestinu, zašto ne bi i neku Ukrajinu.
Osim vlastite zadnjice, većina aktuelnih muslimanskih vladara ne mari ni zašta drugo. Povodom rata u Ukrajini oglasio se čak i češki predsjednik Miloš Zeman, koji je čitave hvalospeve izgovarao za svog prijatelja Putina, a sada je samo morao konstatirati: "ovog ludaka moramo zaustaviti".
