Sankcije i Dodiku su neophodne. Brojnije vojne trupe Zapada u BiH nasušne su. Ali, sve to može postati još jedan zapadni promašaj, ako se ne preuzme, ojača i na noge ne postavi sistem vladavine zakona kakav imamo u zapadnim državama.
Piše: Sead Numanović
Derek Chollet posjetio je Bosnu i Hercegovinu.
Tokom trodnevne posjete susreo se s brojnim zvaničnicima. Ispred njega su defilirali političari, vjerske vođe, čelnici nekih nevladinih organizacija, a imao je vremena i za nekoliko intervjua i autorskih tekstova.
Chollet je, do sada, najviše rangirani zvaničnik administracije predsjednika Joe Bidena koji je posjetio Bosnu i Hercegovinu.
Potrudio se, izdvojio dragocjeno vrijeme i uputio niz poruka.
Neke je napisao, neke je izgovorio, a neke demonstrirao ponašanjem. "Jedan na jedan" susreta s Miloradom Dodikom nije bilo.
Nakon sastanka s članovima Predsjedništva Bosne i Hercegovine (gdje i Dodik sjedi), politički čelnik bosanskih Srba samo je dodatno zaoštrio retoriku.
Poručio je Amerikancima i Evropljanima da ga sankcije ne tangirao i provokativno izazvao NATO da "rokne raketu" na one koji pokrenu rat.
Chollet je nastavio raditi ono što je radio i prije i poslije susreta s tročlanim šefom države. "Istresao" je cijeli verbalni VBR. Maksimalno se potrudio da se stavovi američke administracije čuju. Isticao da ih dijele i sve brojniji Evropljani. Tražio, traži i tražit će da se prekinu blokade i ucjene i da se sjedne za sto i razgovara.
Sto bi trebao okupiti ne samo aktere unutar BiH, već i u regionu.
Upozorio je da nestabilnost ne treba nikome, da je BiH i regionu neophodan mir, strane investicije i - iznad svega - dijalog i reforme.
Vladavina zakona je na kritično niskom nivou, korupcija bjesni, a mladi i obrazovani - stručni ljudi masovno odlaze.
Ako je suditi po bilu javnosti, "sankcije" su jedino što je zanimljivo.
Ovdje se traži da Zapad odlučno djeluje.
Dodik i njegovi politički sljedbenici i finansijeri moraju se odmah sankcionirati. Zapad mora ojačati vojno prisustvo u BiH u roku - jučer!
Sve ostalo uđe na jedno a izađe na drugo uho.
Kraj priče.
Postoji sve dublje međusobno nerazumijevanje Zapada i Balkana, uključujući Bosnu i Hercegovinu.
Zapadnjaci rade u skladu s postavkama sistema. Kakav je, takav je. Alternativni jesu "operativniji" (vidi Bjelorusija), ali ih nećemo. Čak i ako bi neki od nas imali simpatija za autoritarne režime u kojima se zna "ko kosi, a ko vodu nosi", naša djeca (pa ni mi, da ikako možemo), nećemo tamo!
Ali hoćemo da se "autoritarnim" metodama riješe svi naši problemi.
Da neko "zapad" ponovo skroji sva rješenja i stavi na sto. Ko prihvati s njima je, ko ne prihvati (ni)je naš!
Spadam u one koji žele vidjeti sankcije. Ali prave, poštene sankcije koje će očistiti politički prostor u Bosni i Hercegovini i zaustaviti luđački pohod Milorada Dodika. I za svoj bih rođendan uzeo datum kada se barem hiljadu NATO vojnika rasporedi u Brčkom!
Ali isto tako spadam u one (možda sam i jedini!) koji vrhunskim sankcijama prema cijelom političkom establišmentu zapadnog Balkana smatraju segment vladavine zakona.
O čeku se radi?
U najkraćem - radi se o nemogućem.
Moj je koncept da Evropska unija segment vladavine zakona uzme pod svoje.
Mi već neko vrijeme, a kako vrijeme odmiče to će nam pred nosom biti sve više - imamo ponudu Evropske unije o nekih 30 milijardi eura za projekte koji bi zapadni Balkan učinili modernijim (preciznije - manje zaostalim) u infrastrukturi, uslugama, tržištu... Od tih para devet milijardi su bespovratna sredstva.
Piši propalo!
Daj Bože da se u narednih sedam godina, koliko će tih 30 milijardi (a bit će izjava evropskih zvaničnika koje će isticati da je to tek dio onoga što bi moglo biti) potroše tri.
Ni do sada Balkan nije pokazao sposobnost i volju da uzme pare EU.
Draži su im kineski krediti jer se tu mogu mnogo bolje i brže "ugraditi".
I tu dolazimo do suštini moje ideje koja je u startu i višekratno glat' odbijana od cijelog niza zapadnih sagovornika.
Umjesto 30 milijardi eura, neka EU izdvoji milijardu (a ne treba ni toliko, treba bitno manje!) za segment vladavine zakona. Sve institucije koje se bave time u svih šest zapadnobalkanskih država bile bi oduzete od vlasti u Begradu, Sarajevu, Tirani, Prištini, Podgorici i Skoplju i bile stavljene pod kapu EU.
Unija bi izvršila "trijažu" pravosudnog sistema na Balkanu (ne bi im bilo prvi put!), iz njega izbacila one koji tu ne trebaju biti i na period od pet do 10 godina, držala ga pod kontrolom i na platnom spisku.
Vladavina zakona je u suštini procesa proširenja, njegov temelj.
Možda je naivno, ali vrijedi makar pokušati.
EU je napravila svoje tužilaštvo. Ono je tek počelo i već pravi dar-mar po evropskim državama. Hapse se visoki političari, bivši i sadašnji tužioci...
Ovaj balkanski izuzeti segment vladavine zakona mogao bi, na primjer, biti pridodat njima. Nekako bi to bilo i logično, jer kriminal ne poznaje granice i neka niko ne živi u iluziji da balkanski kriminalni pipci nisu došli do Brisela. A i obratno.
Uz to, postoji cijela jedna armija sudija i tužilaca u zapadnoj Evropi koji, u naponu profesionalne snage, odlaze (sa 65 godina) u penziju.
Ne malo njih voljno je dalje raditi. I ne malo njih došlo bi u Sarajevo i bilo koji drugi grad u regionu da pomogne lokalnim čestitim sudijama i tužiocima u svom poslu.
Kažu i da su njihove penzije pravo malo bogatstvo za ovaj region, te im dodatne naknade, makar u početku, ne bi trebale.
Nama, dakle, ne trebaju strane sudije i tužioci u našim institucijama.
Nama treba čuvar jednog od temeljnih stubova svake države - pravosuđa - kako bi cijeli ovaj region dobio šansu za novi, bitno bolji početak.
Mi se, na primjer, već godinama ubijamo u pojam s reformom administracije. Skršeno je dobrih para, protraćeno žali-bože vremena i energije da bi smo i danas, pri kraju prve četvrtine 21. vijeka, morali na šalter da nam se pečatima od kilogram ovjeri papirić!
Hajde, dobro, neka se ko hoće igra i s tim reformama.
No, sveobuhvatna reforma vladavine zakona nasušno je potrebna u cijelom regionu (i šire!) i prije ili kasnije će se čak i birokrate u Briselu suočiti s istinom da dosadašnje "reformiranje" uopće nije dalo željene rezultate.
Umjesto da je region bliže EU, on je po svemu najbliži asocijaciji s latinoameričkim državama i sličnim banana-republikama!
Umeđuvremenu, potrošeni su milioni i milioni eura poreskih obveznika Evropske unije.
I sada, da se vratimo Cholletu, imamo američko-evropski pristup u kojem se horski ponavlja da su sankcije zadnji instrument i da prije toga treba prekinuti blokadu i otvoriti dijalog.
Realnost takve priče najbolje je odslikao Dodik.
"Pričajte vi svoju priču, ja ću nastaviti po svojem", da ga parafraziram.
Zapad je sada pred raskrsnicom koju ne vidi.
Oni horski pričaju svoju priču.
Mi horski nastavljamo sa "svojim poslovima".
Bosanski čir je pred prirodnim pucanjem.
Da li je bolje da eksplodira ratom ili sudskim procesima?
Je li bolje da Dodik bude ono što jeste, na osnovi pravosnažnih presuda profesionalnih sudija ili "heroj srpstva" koji je prvo i najviše ojadio svoj narod.
Je li Božija pravda da onaj ko je krao ode u zatvor do kraja života?
Ili da ga se, za poznatu cifru, kanonizira?
Borbu za pravdu i vladavinu zakona na Balkanu niko sam ne može dobiti. Ne možemo je dobiti ni kada bi smo se svi udružili.
Sankcije i Dodiku su neophodne. Brojnije vojne trupe Zapada u BiH nasušne su. Ali, sve to može postati još jedan zapadni promašaj, ako se ne preuzme, ojača i na noge ne postavi sistem vladavine zakona kakav imamo u zapadnim državama.
Da! To nije čarobni štapić kojim će odjednom nestati svi naši problemi. Ali će se probuditi nada da pravde ima i da je ona dostupna običnom čovjeku.
Za početak više nego dosta!
