Piše: Sead Numanović
Koliko god da smo se nadali da neće, desilo se!
Od jutros u 5 sati, Rusija je počela veliku agresiju na Ukrajinu.
Iz tri pravca - ruskih teritorija, Bjelorusije i okupiranih područja Ukrajine na Krimu i u području Donbasa - pokrenut je kombinirani napad iz vazduha i sa kopna i mora.
Ukrajina je novi Afganistan Rusije.
Mi malo znamo o historiji ove zemlje.
Ne znamo, na primjer, da se do 1958. godine Ukrajina ogorčeno borila protiv Sovjetskog Saveza! To je najduži otpor ovoj tvorevini u njenoj kratkoj historiji.
Diverzije, atentati, prepadi i uništavanja ruskih kontrolnih tačaka u Ukrajini trajali su sve dok se Moskva nije odlučila naći "pravo" rješenje i Ukrajini ponuditi bolji položaj, Ukrajinska ustanička armija 1958. godine položila je oružje.
Sada se Ukrajina suočava sa posvemašnjom agresijom.
Ruski je plan sasvim jasan: oboriti vladu u Kijevu i instalirati poslušnike.
Pokoriti što veći dio Ukrajine, ako se već cijela pokoriti ne može.
Iznuditi NATO da prekine s daljim prijemom država (na istoku Evrope, uključujući i Gruziju).
Ponosni Ukrajinci neće sjediti skrštenih ruku.
Kao i u slučaju sovjetske imperije, ogorčeno će se boriti protiv ruske agresije.
Svi ističu da današnja Ukrajina nije ona iz 2014. godine.
Ovo je druga, nova, odlučna, a opet stara i vrlo zeznuta Ukrajina, spremna na žilav otpor.
Zanimljivo je da je najveći dio vojne pomoći koju je ova zemlja dobila od Zapada u zadnjih nekoliko mjeseci tako strukturiran da generira dugi partizanski rat.
Čini se da je procjena da ukrajinska ravnica ne može odoliti ruskoj vojnoj mašineriji u ofanzivnom udaru, ali da nakon toga slijedi dugogodišnji iscrpljujući rat koji će, u kombinaciji sa zapadnim sankcijama koje će buknuti, Rusiju na kraju baciti na koljena.
Milioni izbjeglica zapljusnut će Poljsku, Slovačku, ali i Mađarsku.
Situacija se drastično promijenila na evropskom tlu i Zapadu općenito.
Bosna i Hercegovina više ne može stojati po strani.
